Nekoliko hiljada ljudi uveličalo je 8. juna obilježavanje velike pobjede naših branitelja na brdu Žuč, koja se desila na taj datum 1992. godine. Tog vrelog subotnjeg poslijepodneva posebno ponosan na svoj ratni put bio je Esad Hećo, komandant 1. bataljona 2. viteške brigade, kojem je ovom prilikom dodijeljeno priznanje “Zlatna plaketa odbrane općine Novi Grad Sarajevo” za izuzetne zasluge u odbrani općine Novi Grad Sarajevo i Bosne i Hercegovine u odbrambeno oslobodilačkom ratu od 1992. do 1995. godine

To ponovo podstiče neke diskusije i dileme obnovljene ovih dana: Da li graditi ogromnu koncertnu dvoranu u Sarajevu? Autor ovih redaka ima debele argumente koji govore da tako veliki prostor, i kad bi se izgradio, teško da bi ova sredina mogla izdržati – i po kapacitetima reproduktivnih snaga i glazbenih tijela, i po potencijalnoj publici, a i finansijski – naprosto, to je pregolem i pregrandiozan poduhvat za našu sredinu. I točka

Ignoriranje “Parade ponosa” u Splitu od crkve i gotovo svih stanovnika Splita polučilo je na koncu potpuni uspjeh i dokazalo da je to ponajbolji način da se izbjegnu željeni efekti “Parade ponosa”. Jer, ona u sebi nosi skrivene političke poruke koje pušta vanjski faktor, a cilj joj jeste provokacija na koju će neko reagirati. Dakle, ignoriranjem u potpunosti obesmišljavamo njenu suštinsku namjeru – provokaciju. Time će i svaki daljnji generalizirajući govor o postojanju velikog broja radikala u BiH biti nemoguć, a sekularna država, u skladu s uvažavanjem svih različitosti, uredit će na koncu svoje društvene odnose

U školi kažu da se svako dijete prihvata kao dragocjeno biće koje je sklono dobru i želi se razvijati i napredovati uz kvalitetno obrazovanje. Dodaju i to da pod pojmom “dobrih ljudi” podrazumijevaju mlade ljude oplemenjene znanjem i vještinama u skladu s vremenom u kojem žive, kao i ljude razvijenog kritičkog mišljenja koji svijet posmatraju iz naučne perspektive

Iako je nesumnjivo riječ o historijskom trenutku koji je Sarajevo gurnuo na naslovnice svih tadašnjih novina i stranice većine historijskih knjiga, možda bi bolje bilo ne svoditi historiju više od pola milenija starog grada na jedan jedini nesretni dan, koji, u suštini, nije imao toliko veze sa samim Sarajevom.

Vjerske zajednice moraju artikulirati svoj stav, a vjerozakon se ne može mijenjati. Međutim, nešto smo dužni konstatirati – živimo u sekularnoj državi gdje taj zakon ne vrijedi. I zato će se “Parada ponosa” održati šta god mi mislimo i koliko god urlali i negodovali.  Na koncu treba reći da se ustalila praksa da razni evropski fondovi za zaštitu ljudskih prava preko LGBT populacije testiraju demokratiju u balkanskim državama.

Nije potrebno ni spominjati da taj defetizam i kapitulacija pred antibošnjačkim šovinizmom, takvo proskribiranje borbe za pravdu i pravednije društvo, ta normalizacija velikosrbizma i velikohrvatstva i nametanje separatizma kao legitimnog stava ne znači ništa drugo nego odustajanje od bilo kakve katarze kod onih koji poštuju ratne zločince i da to gotovo pa garantira da će se prije ili kasnije pojaviti neki drugi Karadžić koji opet neće biti na vrijeme prepoznat kao takav. Na kraju krajeva, možda to i jeste krajnji cilj.

Podržite nas na Facebooku!