fbpx

U Sandžaku je uvijek na sceni neka pošast. Sandžački Bošnjaci kontinuirano su na udaru pandemije. Ako nije virus političke netrpeljivosti, onda je u ofanzivi Covid-19. Razlika je jedino što virus Covid-19 ima ograničeno vremensko djelovanje, a virus političke netrpeljivosti i neprestanih gloženja ima trajni kontinuitet. Razlika je i u tome što je Covid-19 ubačen iz Kine, a nesloga i gloženje iz Beograda. Covid-19 ćemo nekako prevazići, a ovaj drugi i mnogo otporniji virus, po svemu sudeći, bit će trajna kob sandžačke regije

Fondacija "Alija Izetbegović" donirala je sandžačkim opštinama vizire za borbu protiv koornavirusa. Viziri su podijeljeni i ugroženim skupinama u Bosni i Hercegovini te je u skladu s okolnostima pandemije ovo jedna od prvih aktivnosti Fondacije "Alija Izetbegović". "Sa ovim su pokazali da misle na Bošnjake i sve građane Sandžaka", poručuju iz Bošnjačkog nacionalnog vijeća Sandžaka ne skrivajući zadovoljstvo ovom gestom.

Da budem iskren, nisam očekivao ovoliku podršku javnosti Srbije. Iznio sam lični stav, koji je, ujedno, i stav moje stranke, ali i stav apsolutne većine intelektualaca i građana Srbije koji su svjesni ove situacije. Taj stav poprimio je karakteristike državnog bunta jer ga je iznio neko s javne pozicije, ko se usudio da prkosi režimu, ne plašeći se da izgubi i posao zbog toga

Naka Nikšić rođena je 1979. godine u Novom Pazaru, gdje je završila osnovnu školu. Srednju muziku školu završila je u Prištini, smjer muzičkog izvođača za klavir. Poslije toga upisuje Fakultet umjetnosti na Odsjeku za muzičku umjetnost, smjer klavir. Magistrirala je na smjeru klavira na Univerzitetu u Prištini, kao i na Univerzitetu u Kragujevcu na smjeru za metodiku nastave muzičke kulture. U Turskoj je doktorirala na smjeru za klavir na Univerzitetu u Ankari na državnom konzervatoriju, a na Univerzitetu u Beogradu doktorira na metodici nastave muzičke kulture

Aprilski izbori, kako parlamentarni, tako i lokalni, u Sandžaku će riješiti mnoge nedoumice i pokazat će stvarnu snagu triju najjačih političkih stranaka u Sandžaku i stvarni rejting triju najutjecajnijih sandžačkih političkih lidera

Tokom 1992. i 1993. godine iz svih sela općina Priboj i Pljevlja, uz granicu s Bosnom i Hercegovinom, bošnjačko stanovništvo je iseljeno. U selu Bukovici, u općini Pljevlja, osam Bošnjaka je ubijeno, nekoliko desetina kuća je zapaljeno i opljačkano, a nekoliko stotina Bošnjaka protjerano iz domova.

Zajednički imenitelj svih bošnjačkih sandžačkih stranaka jeste katastrofalna, gotovo očajna kadrovska politika, naravno, uz čast izuzecima po principu (inverziji) da “u svakom kukolju uvijek ima i žita”. Kao da se naše stranke fanatično takmiče između sebe ko će nekvalitetnije ljude i gora kadrovska rješenja postići i dostići u svojim redovima. Ako građani plebiscitarno preziru nekog pojedinca i sve najlošije misle o njemu, to mu samo može biti preporuka da napravi još veći kadrovski uspon i prodor na ljestvici vlasti

Tokom Drugog svjetskog rata u novopazarskom kraju imao je izuzetno značajnu ulogu, a prvenstveno između 4. novembra i 7. decembra 1941. godine, kada se istakao kao glavni organizator odbrane Novog Pazara i okoline od tri četnička napada, kojom je prilikom pozvao u pomoć Albance s Kosova i Bošnjake iz drugih dijelova Sandžaka. Zahvaljujući tadašnjoj uspješnoj odbrani, bošnjačko stanovništvo ovih krajeva osiguralo je svoj biološki opstanak. Partizani su ga strijeljali 21. januara 1945. godine na Hadžetu, dijelu Novog Pazara, na prostoru ulice koja se još uvijek naziva Partizanska.

Zar ne bi bilo logičnije, ako su oni u pravu, kako uporno tvrde, da mi kao navodni najčistokrvniji Srbi i Hrvati i njihovi arijevci budemo originalni i avangardni dio nacionalnog korpusa, a oni kao u međuvremenu deformirani genetski materijal i konglomerat budu pridruženi dio nas? I da je naša i njihova prošlost prije svega naša, i da su naši i njihovi vladari prije svega naši, pa tek njihovi? Slijedeći istu logiku čiji su oni kreatori, mi ustvari ne potječemo od njih, već oni od nas

Podržite nas na Facebooku!