Ishitreni zaključci da se sve poslije “malo džapanja” vratilo na staro i da bi obje strane mogle da tvrde neki dobitak – Trump je bar nakratko skinuo poglede s procesa opoziva koji mu visi nad glavom i usput ispao “deeskalator” tenzija, a Iranci ujedinjenje / homogenizaciju naroda – bili su površni i brzo se pokazali pogrešnim. Vruće ratne situacije po pravilu donose neželjene posljedice. Neželjena posljedica ovih limitiranih (ratnih) operacija bilo je obaranje civilnog putničkog aviona “Boeing 737-800” ukrajinske kompanije na letu PS752 Teheran – Kijev od protivzračne odbrane Iranske revolucionarne garde

Anis Bajrektarević šef je katedre i profesor međunarodnog prava i globalnih političkih studija u Beču, autor šest knjiga (izdatih od američkih i evropskih izdavača), te brojnih znanstvenih članaka na temu geopolitike energije i tehnologije. Urednik je njujorškog stručnog magazina GHIR (geopolitika, povijest i međunarodni odnosi), kao i član uredničkog odbora nekoliko sličnih specijaliziranih časopisa na tri različita kontinenta

Nadolazeća ekonomska kriza, gubitak geopolitičke premoći i unutarnja kriza u SAD-u nagnali su Trumpa na (samo)ubilački potez te je gotovo sigurno da ova eskalacija ima potencijal da potpuno izmakne kontroli. Zemlja za koju se očekuje da najviše profitira od američko iranskog neprijateljstva jeste Izrael, sa Saudijskom Arabijom na drugom mjestu, pišu bivši američki obavještajci i nastavljaju kako premijer Netanyahu, koji se bori za politički opstanak, od Trumpa očekuje stalne darove. Isto tako, “čini se da ste Vi, Vaš zet i ostali kratkovidni proizraelski savjetnici podložni utjecaju izraelskih premijera kao što je to bio i George W. Bush”, tvrde obavještajci u dosad nezapamćenom obraćanju jednom američkom predsjedniku, učeći neukog Trumpa kako je Ariel Sharon odigrao krucijalnu ulogu u nagovaranju Georgea Busha na napad na Irak 2003. godine

Knjiga profesorice Denise Spellberg već tri godine izaziva više oduševljenja i zanimanja nego odbojnosti, kako nam kaže i sama autorica. Za svaku tvrdnju u knjizi ona nudi dokumentiranu potvrdu, dokaz ili mišljenje bez nametanja. U ovom razgovoru nudimo nesvakidašnje poveznice s trećim američkim predsjednikom Jeffersonom, s Denisinim opreznim pristupom tumačenju bosanskohercegovačke zbilje, s novim receptom za otpor islamofobiji

Prva skupina muslimana koja je u svoje domove došla u SAD stigla je krajem 1870-ih. Propadanje Osmanskog carstva i nestabilnost na Bliskom Istoku učinili su imigraciju u Sjedinjene Države i Kanadu vrlo privlačnom. Hiljade Arapa, od kojih su većina bili muslimani, pristigli su iz Sirije, Libana i Jordana. Tragali su za “američkim snom” i bježali od progona ili finansijskih teškoća u svojim rodnim zemljama. Budući da su mnogi muslimanski doseljenici bili slabo obrazovani i malo ili nikako poznavali engleski jezik, često su pristajali na loše plaćene tvorničke poslove. Neki su se muslimani vratili u svoje matične zemlje, ali mnoge su porodice ostale

Trumpova odluka da pozove islamiste da posjete Camp David bila je veoma neobična, i to samo tri dana prije osamnaeste godišnjice napada 11. septembra, ali Trump je u tome vidio dobru priliku za neke glasove na narednim izborima, unatoč činjenici da sukob s Afganistanom nikada nije bio na njegovom dnevnom redu niti je ikad posjetio svoje trupe u toj zemlji.

Soufan, kao i mnogi drugi zapadni analitičari kada su u pitanju zbivanja na Bliskom istoku, pravi fulu spomenom Balkana. Ovdje se iznova insinuira kako je napad na BiH i na Kosovo iz devedesetih godina bio zapravo najprije interni “vjerski” sukob koji je poslužio međunarodnim džihadlijama za stjecanje ratničkog iskustva. Ovaj dio teksta donekle se poklapa sa srbijanskom propagandom stare škole. Potom se nadovezuje na strijelca s Novog Zelanda, ne spominjući da je on crpio nadahnuće s Balkana, ali ne od džihadlija nego od srpske vojske. No, zato kaže da je prije novozelandskog pokolja masovni ubica boravio u Ukrajini. Bijele rasiste autor uglavnom svodi na domaći američki terorizam iako se radi i o evropskom, a Al-Kaidu na međunarodni

Na univerzitetu u Chicagu Mešić je nedavno magistrirao na temu Uloga i značaj imamskog poziva u bosanskoj zajednici u SAD-u. Hafiz Muriz Mešić imenovan je i za rukovodioca Ureda za vjerske poslove pri Islamskoj zajednici Bošnjaka Sjeverne Amerike. Autor je dviju knjiga: zbirke mudrih izreka i savjeta Nadahnute misli, te dvojezičnog udžbenika za mektepsku nastavu Maktabiya

I bez činjenica, Iran je kriv, Iran je izvršio napade ili je uklonio dokaze. Nije bitno, bitno je da je za nešto kriv. Ponovite to dovoljan broj puta i imate novu istinu. Ili alternativne činjenice, što bi rekla jedna Trumpova saradnica. Iransko uvjerljivo negiranje u ovakvim se “analizama” tumači kao plauzibilno poricanje jer se time opet skreće pažnja s osnovne činjenice – dokaza nema. Osim političkog i geostrateškog konteksta, za razumijevanje najnovije eskalacije u Zaljevu potrebno se osvrnuti na ekonomski, posebno finansijski kontekst

Rezolucija koju je Kongres SAD-a nedavno izglasao s nadnaslovom “Izražavanje brige za savezništvo Sjedinjenih Država i Turske” jeste sve samo ne izraz brige za savezništvo. O tome da američki kongresmeni odlučuju šta zadovoljava turske potrebe ne vrijedi trošiti tastaturu – šta oni misle o sebi, da su kolonijalni guverneri

Podržite nas na Facebooku!