fbpx

U sukobima demonstranata i policije nastradalo je na stotine ljudi, njih oko 3.000 uhapšeno je zbog sudjelovanja u protestima, a u nekim manjim gradovima policajci su se pridružili demonstrantima. Do prije samo nekoliko mjeseci ovakav razvoj događaja, takozvana “hipernormalizacija” sistema, činio se gotovo nemogućim jer je uspostavljen sistem koji je omogućio Lukašenku da vlada Bjelorusijom od prvih predsjedničkih izbora u zemlji koji su održani 1994. godine

Normalnog čovjeka ovakav suludi politički avanturizam, odsustvo zdravog razuma i nebriga spram sugrađana ostavlja bez riječi. Kako je moguće da je ovdašnja, uglavnom sarajevska, opozicija spremna raditi protiv interesa države i Bošnjaka, importirati političku nestabilnost te se još i kockati sa životima hiljada sugrađana i vlastitih glasača? Ko su ti ljudi, da li su normalni, imaju li barem mrvu pameti ili morala?

Nije više stvar samo u sjećanju na nedavno nasilje nad imigrantima i tamnoputim, Evropljani su također odlučni samokritizirati i revidirati vlastite historijske ličnosti koje gledaju kao spomenike na trgovima svojih gradova. Na svojim leđima nose teret duge rasističke historije koja predstavlja tamnu fazu u njihovoj prošlosti, teret ropstva i kolonijalizma. Spomenici moraju predstavljati ideale koji ne odgovaraju rasnoj segregaciji koju su u to vrijeme branili ti likovi iz prošlosti

S jedne strane, čini se da je u pitanju spontana eskalacija nezadovoljstva proisteklog iz nakupljenih unutrašnjih kontradiktornosti zapadnih društava, no s druge, jasno su vidljivi obrisi organiziranog sociopolitičkog pokreta koji, po svojoj krajnjoj ikonoklastičnosti, nepomirljivosti i otvorenoj želji da potpuno preuredi dosadašnje društvene odnose i nametne nove obrasce, neodoljivo podsjeća na svojevremenu maoističku “kulturnu revoluciju” u Kini

Tendencija da se promijeni narativ o protestima u Gezi parku od suštinski nasilnog pokušaja državnog udara ka toj priči o miroljubivom protestu protiv “nedemokratije” (balega koju je dobar dio svijeta progutao) nije (samo) inicijativa gradonačelnika Istanbula nego je partijska linija Narodne republikanske partije (CHP), koja je dobila impetus nakon lokalnih izbora prošle godine. Odmah poslije izbora predsjednica istanbulskog odbora CHP-a zahvalila se “djeci Gezi parka” i time otvorila sezonu revizionizma

Rasizma ima u bezbroj zemalja svijeta, ali valjda je samo osvrt na onaj američki rasizam privlačan jer to je ipak sredina s brojnih poznatih filmskih hitova. Pritom, snimak davljenja Georgea Floyda obišao je svijet preko interneta. U skladu s ovim, da li vam je poznata izreka “daleko od očiju, daleko od srca”

I prije no što će doći u NBA razlikovao se od ostalih košarkaša. Više mu se sviđala akademska razina Univerziteta Kalifornija od ponude drugih univerziteta koji su privlačili košarkaške zvijezde. U svojim prvim kontaktima s NBA nije želio imati menadžera. Okružio se malom grupom savjetnika i sam donosio sve odluke. “Imam bivše NBA igrače i profesore s doktoratima oko mene koji mi pomažu i savjetuju. Ljudi koji znaju o čemu razgovaraju i što rade”, objasnio je. “Pomažu mi u izgradnji vlastitog brenda.”

Upravo u danima kada se, nakon što je širenje pandemije blago usporeno, počinje polahko, postepeno i kontrolirano otvarati, Ameriku pogađaju neredi kakvi u toj zemlji, ako je sudeći po njhovoj masovnosti, nisu viđeni još od 1968. godine, kada je ubijen Martin Luther King Jr, čovjek koji i danas simbolizira borbu Afroamerikanaca za ravnopravnost

Podržite nas na Facebooku!