fbpx

Ako pogledamo rezultate izbora za Kantonalnu skupštinu 2018. godine, imali smo oko 2.500 glasova više, dakle, kada saberemo glasove koje su dobile te dvije koalicije. Naravno, rezultat će puno zavisiti i od izlaznosti birača, puno će zavisti i od broja registriranih u inostranstvu. Na izborima 2018. svi smo išli samostalno, ovaj put kroz ove dvije koalicije ćemo, nadam se, dobiti većinu u Gradskom vijeću. S druge strane, imamo značajna četiri politička subjekta s hrvatskim predznakom prijavljena za izbore, ovaj put ne izlaze u okviru HNS-a, te očekujemo zanimljivu političku borbu za glasove građana Mostara, u kojoj će, uvjeren sam, pobijediti Koalicija za Mostar 2020.

Španija i diktator Francisco Franco najpoznatiji su primjer povezanosti režima i sporta. Široko je rasprostranjeno uvjerenje da je “Real Madrid” tim Francisca Franca budući da je za njegove vladavine madridska momčad osvojila šest evropskih kupova. Međutim, postoje različite verzije koje proturječe ovoj teoriji. Jedna od njih objašnjava da je Franco, kao vojnik, bio pristaša “Atlético de Aviacióna”, nekadašnje kombinacije vojnog kluba i današnjeg “Atlético Madrida”. Postoje i neke smjele teze koje tvrde kako je Franco simpatizirao “Barcelonu” budući da je tokom njegove vladavine klub izbjegao bankrot tako što mu je vlast dodijelila zemljište na kojem je otvoren Camp Nou

Morate ponuditi određena rješenja da vas narod prepozna, da pokažete kako zaista želite određene promjene, da zaista želite napraviti ambijent u kojem će društveni interes nadvladati personalni. Kada to glasači prepoznaju, kada vas biraju, onda treba da shvate da taj kojeg su izabrali treba ponuditi kvalitet i povjerenje. Da birate one kojima možete vjerovati. Mislim da sam ja osoba kojoj ljudi mogu vjerovati

Tragajući za svojom porodicom, Fikret je do sada našao na desetine grobnica. Najveća u čijem je otkrivanju učestvovao jeste Tomašica, iz koje je ekshumirano 435 posmrtnih ostataka. Tijela 275 ljudi bila su kompletna. Provjerili su na desetine informacija, njega i njegove saradnike često su navodili na pogrešan trag, provocirali ih, lagali ih. Nerijetko su i morali platiti kako bi našli grobnicu. Tako su došli do Tomašice

Prvo što su mi Haris i Zdravko Čolić rekli kada sam izašao iz Sarajeva bilo je: “Nemoj da bi ti sebe nešto ozbiljno shvatao.” Mi smo tako rasli, da se uspjesi što skromnije doživljavaju, a i danas je tako. S ove distance, mislim da je to bio historijski nastup jer se prvi put zavihorila zastava BiH s ljiljanima. Kasnije je rađeno neko istraživanje koje je pokazalo da se ljudi u New Yorku sjećaju gdje su bili 11. septembra, a Sarajlije gdje su bile kada je održan taj “Eurosong”. Ljudi su punili akumulatore, dovijali se na lude načine da sve to vide i to im je ostalo u sjećanju jer im je bilo zaista stalo do prvog predstavljanja BiH. Fazla je tu potpuno irelevantan, samo sretnik u spletu sretnih okolnosti

Iako u razgovoru za Stav tvrdi kako nema pojma da je od sredine maja do sredine septembra 1992. godine u Sarajevu ubijeno više od stotinu djece, prema podacima Studije o stopi smrtnosti tokom opsade Sarajeva, koju je u augustu 2003. godine sačinilo Demografsko odjeljenje Tužilaštva Haškog tribunala, čak trećina svih civila stradalih tokom opsade ubijena je u periodu u kojem je granatiranjem i ubijanjem Sarajlija komandovao general Tomislav Šipčić

Paja je jedna od ikona kluba i grada Sarajeva jer je bio jedan od stubova generacije koja je osvojila naslov prvaka Jugoslavije 1985. godine i jer mu nije palo napamet da napusti grad pod opsadom pa je izbrojao sve granate bačene na njega zajedno sa svojim komšijama, ali se onda u Pašiću nešto prelomilo pa je počeo lutati, što na poslovnom, što na političkom planu.

Mene puno ne dotiče to što govore negatori. Bošnjaci ne trebaju na to nasjedati, upuštati se u besmislene rasprave. Mi moramo biti svjesni onoga što nam se desilo i da su sve takve priče suvišne. U Hagu je praktično u dan i skoro minut precizirano ko je šta radio u Prijedoru 1992. godine, a presude govore ko je kriv i za šta je kriv. Naravno da takvi napisi nama smetaju, to je kopanje po otvorenoj rani, ali na to se ne smijemo osvrtati. Problem je što su mlade generacije otrovane, zaražene tim otrovom koji je i doveo do genocida, da je to zaista zabrinjavajuće.

Ljudi su se opustili, u Neumu su kafići puni, šeta se, gužva je, plaže su pune. Ne postoji niti jedan naučni rad koji zaključuje da boravak na morskoj plaži prevenira zarazu. Mi smo već imali tri epidemiološke bombe u Sarajevu, sada su pred nama dvije, dolazak ljudi iz Sandžaka i povratak s mora. Moj je dojam da populacija generalno nema snage da prihvati da je korona tu i da se moramo boriti protiv nje. Jednostavno, ljudi hoće da žive normalno, ali, nažalost, mi moramo prihvatiti da više ne možemo živjeti onako kako smo živjeli prije. Nažalost

U Havani je u februaru ove godine otvoren “Firdaus”, prvi butik s odjećom za muslimane. Prodavnicu je otvorila grupa Kubanki koje su na taj način htjele zaposliti kubanske žene koje prakticiraju islam. Na kubanskim ulicama sve se češće mogu vidjeti pokrivene žene dok se muškarci uglavnom okupljaju u džamiji Abdallah, koja se nalazi u središnjem dijelu Havane zvanom Calle Oficios, gdje je nekad bio Muzej automobila. Džamija u Havani zasad je jedina na Kubi

Podržite nas na Facebooku!