fbpx

Osobe s dijabetesom ili srčanim bolestima najrizičnija su skupina kada je u pitanju virus korona. Najčešće obolijevaju pluća, a sveukupno loše zdravstveno stanje znači da im prijeti ozbiljna opasnost od Covid-19 nego ljudima dobrog zdravlja. Rani izvještaji o epidemiji koja je započela u Kini sugeriraju da je 40 posto ljudi koji su bili na liječenju u bolnici imalo neku kardiovaskularnu bolest ili cerebrovaskularnu bolest, što je utjecalo na protok krvi u njihovom mozgu.

Većina stručnjaka koja je istraživala korijene islama na južnoameričkim prostorima slaže se kako su ga na to tlo donijeli afrički robovi. Prema nekim izvorima, prve tragove muslimana na prostorima onoga što danas nazivamo Latinskom Amerikom nalazimo početkom 19. stoljeća u kolonijalnom Brazilu, te u nekim zapisima o pobuni robova iz 1835. godine. Pored toga, postoje i podaci o pobuni robova koje predvodi musliman Bayyan. Pobuna je zabilježena i na Haitiju, gdje je predvodi musliman imena Boukman. Islam u to kolonijalno doba ipak nije zaživio, izuzev u Brazilu, gdje tokom devetnaestog stoljeća putnik Abdal Rahman piše o Afrikancima koji su tajno klanjali i pridržavali se ostalih islamskih propisa iako o njima nisu znali baš previše

Paoru iz sela Bakinci kod Laktaša zapalo je, nažalost, da određuje sudbinu kako Bosne i Hercegovine, tako i Banje Luke, šehera o čijim je ulicama i mahalama do rata samo sanjao orući očevim traktorom livade po Lijevče polju. Šehera čiju historiju uopće ne poznaje, a i ono malo što zna iskrivljava i omalovažava u izljevima huje. Stoga ćemo ga, nakratko, podsjetiti na historiju grada koji je imao i Donji i Gornji Šeher, grada koji su stvorili muslimani. Njihove će potomke Bošnjake, 500 godina kasnije, iz grada istjerivati današnji Dodikovi politički saveznici u crvenim kombijima. I koliko god mislili da su uspjeli, Banja Luka će uvijek biti šeher. I uvijek bosanskohercegovačka

Puno ljudi dijeli ovu moju misiju još od 1992. godine. Danas sa mnom rade žene, majke koje su tada bile djevojčice od nekih 18-19 godina, koje su počele raditi na računarima, tada nije bilo puno ljudi koji su to znali. Vodi nas ljubav prema toj populaciji, ne toliko prema ljudima kojih nema nego ljubav prema članovima njihovih porodica koje daju sve od sebe da se konačno i oni smire, da se i za njih rat završi. Za njih rat nije gotov, za ljude koji traže svoje najmilije, a njih je skoro 7.500 hiljada u Bosni i Hercegovini, za te je ljude Agresija u punom jeku. Ne samo zato što ne znaju za sudbinu svojih rođaka nego zato što ih često omalovažavaju, ponižavaju, što ih vrijeđaju

Mušan Kovač bio je komandir prve čete Odreda policije “Bosna”. Jedan od ključnih ljudi u organiziranju odbrane Sarajeva i Bosne i Hercegovine. Već je odavno u penziji, no sjećanja na dane marta i aprila 1992. godine i dalje su veoma živa. Za Stav govori o dramatičnim događanjima u vrijeme i neposredno nakon proglašenja nezavisnosti Bosne i Hercegovine, ratnom putu svoje jedinice, ali priča i o tome čime je razočaran u današnjoj Bosni i Hercegovini

Mir Vranduka narušen je prošle sedmice. Novinari, policija, restauratori... Svi se oni smjenjuju ovih dana po Vranduku, guraju se uskim uličicama oko tvrđave otkako je javilo da se srušio zid stare kule. Zidina još stoji, ali je na njoj oko dva kvadratna metra velika rupa. Kamenje s kule odronilo se u dvorište Hazima i Mirsade Mujezinović. Oko uredno pometene gomile kamenja omotana žuta policijska traka. Ne smiju Mujezinovići prići drvima dok ne dođu restauratori. A trebali bi ovih dana postaviti skelu i popraviti rupu koja zijeva iznad njihovih glava

Bombardiranje Dresdena nije jedan od najvećih, ali je jedan od najpoznatijih ratnih zločina u Drugom svjetskom ratu. Trinaestog februara 1945. godine počelo je 18 sati terora britanskih i američkih aviona koji su bombardirali grad u kojem je ubijeno oko 25 hiljada žena, djece i staraca: napad je opustošio Dresden, grad koji je bio zbog svog kulturnog naslijeđa njemačka inačica Firence

Oko 500 migranata u Sarajevu i dalje se nalazi van prihvatnih centara Ušivak i Blažuj. Kazali su nam to iz IOM-a. Iz te organizacije dodaju da ih na području Bihaća ima oko 1.200, a u Tuzli još oko 350. Dok ne dođe proljeće, oni koji su u Sarajevu vrijeme provode na ulici, ispred šoping centara, na raskrsnicama, ispred pekara. Raznose kolica ispred prodavnica, utovaraju stvari u prtljažnike vozila. To su lokacije na kojima se nalaze, ali najčešće prodaju maramice. Tako valjda ne izgleda da prose

O konkretnim stvarima i imenima neću, ali ću ispričati kako me je fascinirao jedan svjedok koji je od suda tražio dopuštenje da se pozdravi sa mnom, da se na neki način zahvali na svemu što se događalo u vremenu u kojem smo bili na suprotstavljenoj strani. Pozdravili smo se i taj trenutak ima posebnu težinu. Imao sam sličnih susreta jer su me svjedoci čekali na parkingu suda da bi se pozdravili sa mnom, uglavnom svjedoci Tužilaštva. Kada, uvjetno rečeno, oštećena strana, oni koji su prošli tu nazovigolgotu, traži šansu da vas pozdravi, a nije ih bilo malo, onda je to...”

Podržite nas na Facebooku!