fbpx

Ovdje postoje dva momenta koja su veoma bitna, naime: pitanje donošenja odluke države aspiranta i pitanje provođenja referenduma za članstvo u NATO-u. Prvo je obavezujuće, tj. državni parlament aspiranta mora izglasati odluku o članstvu, što je u ovom slučaju Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine (PSBiH), a s obzirom na trenutno stanje (ustavnog uređenja i omjera snaga u PSBiH), bez podrške srpskih / hrvatskih parlamentaraca, ovakva je odluka nemoguća

Stav SDA i probosanskih stranaka pokazao se opravdanim, čak i po cijenu podužeg čekanja na formiranje državne vlasti. Ispoštovane su ranije donesene odluke nadležnih državnih tijela u demokratskoj proceduri, nastavljene su aktivnosti na prilagođavanju NATO standardima (ne samo vojno-sigurnosnim već i političko-demokratskim i tehničkim) i, vrlo važno, odluke o tim i svim drugim pitanjima vanjske politike i odbrane ostale su na razini države, bez ikakvog učešća entiteta

Nije čudo da je izjava Angele Merkel (“Shvatam vašu potrebu za remetilačkom politikom, ali smučilo mi se da skupljam krhotine. Stalno moram lijepiti šoljice koje ste vi razbili, samo da bismo mogli sjesti i popiti šolju čaja”) najcitiranija glede Macronovih (ne)diplomatskih ispada

Hrvati za sebe tvrde da su “kao najmalobrojniji narod ujedno i najranjiviji u BiH. Stoga je za njih sigurnost koju nudi članstvo u NATO savezu vrlo značajna”. Mala ispravka, najmalobrojniji narod sigurno nisu, da jesu, bili bi nacionalna manjina. Malobrojni narodi u Bosni i Hercegovini jesu Albanci, Romi, Jevreji... To su upravo oni narodi kojima HDZ, dakle Hrvati, želeći da zaštite svoju ekskluzivnu poziciju, ne daju, sve u duhu evropskih vrijednosti, da ostvare svoja zagarantirana ljudska prava, a prije svih pravo da “biraju i da budu birani”

Međutim, analizira li se Dodikova zapaljiva retorika i njegovo stvarno djelovanje, primijetit će se oveća aporija. Od svih najava koje se mogu ocijeniti ne samo protuustavnima već i opasnim za opstojnost BiH, niti jednu nije proveo u djelo (referendum o nezavisnosti, otcjepljenju RS, formiranje rezervnog sastava policije, dokidanje odluka visokog predstavnika, nepriznavanje državnih tijela i njihovih odluka).

: Rezultati berlinskog skupa daleko su od spektakularnih, no očekivani su s obzirom na stanje u EU, ozbiljnu političku i krizu identiteta, zabrinjavajuće islamofobne sentimente, rušenje multilateralizma i na trgovački, moralno i idejno potpuno nedosljedan sukus američke politike, koja vrijednosti na kojima počiva međunarodni poredak dovodi ne samo u pitanje već i egzistencijalnu opasnost. Stoga je jasno da, osim EU i SAD, na scenu moraju stupiti i druge sile, poput Turske i Rusije, zašto ne i usaglašeno

Možda Evropskoj uniji nije jasno, ali ondje gdje ona nema utjecaj, imat će ga neke druge sile. No, to je jasno predsjedniku Slovenije Borutu Pahoru, koji je nedavno u Sarajevu izjavio da će kao predsjednik Slovenije u okviru diplomatske inicijative “Brdo-Brijuni” pokrenuti inicijativu da se proširenje EU više ne posmatra kao tehničko pitanje usklađivanja standarda, nego kao geopolitičko pitanje od interesa za Uniju. I Pahor je mišljenja da je, što je Bosna i Hercegovina duže izvan Evropske unije, veća mogućnost da potpadne pod utjecaj nekih drugih sila, koje joj baš i ne žele dobro

Koje su refleksije na BiH i Bošnjake nedavne posjete Vladimira Putina Beogradu? Sve postaje opasnije ako se razumije da je Vučićeva podrška trećem entitetu ustvari pokušaj da se službenom Zagrebu pokažu prednosti ruskog utjecaja u regiji. Pokušava se ne baš suptilno natuknuti da je danas moguće ono što nije bilo moguće devedesetih, namiriti zajedničke srpsko hrvatske apetite i interese nauštrb treće strane – Bošnjaka i Bosne i Hercegovine, ali isključivo uz podršku i protekciju obnovljene velike svjetske sile kakva je današnja Rusija

Radi se o kupoprodaji. Zemlje iz regije posljednjih godina rješavaju se svojih viškova naoružanja i vojne opreme koja datira iz vremena JNA, prodavajući ga u iznosu od 1,2 milijarde eura na sirijskom tržištu preko Saudijske Arabije i njenih saveznika. Dio tog novca potrošen je u posljednje tri godine za kupovinu korištenog, ali modernijeg naoružanja i vojne opreme od vojski Rusije, Njemačke i SAD-a. Sve protekle vojne nabavke susjeda BiH kreću se unutar parametara Sporazuma o subregionalnoj kontroli naoružanja, koji je potpisan od strane učesnika i pregovarača Dejtonskog mirovnog sporazuma, o nabavkama oružja od strane Srbije i Hrvatske. Stoga, nema realne opasnosti za neke nove sukobe na Balkanu

Podržite nas na Facebooku!