fbpx

Nije mali broj onih koji pozivaju na ukidanje ili ublažavanje mjera za suzbijanje pandemije iz krajnje prizemnih razloga. Postoji čitav sloj ljudi koji se boji da će njihov način života biti zauvijek narušen ako ne dođe do brzog povratka normalnosti i čini se da su takvi spremni dati prednost svom standardu i bonluku na koji su navikli umjesto životima sugrađana. Upadljivo je da ovdje nije riječ o siromašnijem sloju stanovništva, onima koji žive od plaće do plaće i koje će kriza najteže pogoditi, već o onoj klasi koja se označava kao nouveau riche, novopečenim gazdama i kapitalistima prve generacije koje žive u užasnom strahu da će njihovo tek stečeno blagostanje i status nestati preko noći te da će opet postati ono što su bili njihovi roditelji

Zbog činjenice da danas nismo u stanju živjeti s virusom kao svakodnevicom, a što bi praktično značilo živjeti u uvjetima 19. stoljeća, morat ćemo živjeti u uvjetima 20. stoljeća, tačnije s granicama, restrikcijama i redukcijom životnog standarda. U suštini, svjedočimo povratku u svijet kakav znamo iz sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća

Napadna histeričnost i otvoreno politikantstvo tolike su i takve neprijatne frekvencije da se čini kako mnogi žale što na prostoru Sarajeva i Federacije nema većeg broja oboljelih kako bi onda za takvu situaciju mogli optuživati trenutnu vlast i prikazivati je nesposobnom i nedoraslom situaciji. Morbidno, odvratno i dušmanski

Teško je danas imati bilo kakve simpatije spram Mustafića ili Kontića jer je riječ o korifejima građanske ideologije koje sada razdiru upravo oni koji su stasali zahvaljujući upravo nezdravom okruženju što su ga njih dvojica stvarali. Šta danas, kada je politička situacija izuzetno teška, naše društvo ima od toga što su Mustafić i Kontić pokazali barem mrvicu zdravog razuma kada je upravo njihovo vlastito predano dugogodišnje pregalaštvo direktno zaslužno za uzgajanje tolikih ljigavih guja u njedrima

No, više od svega, Baralija je bliskost HDZ-ovskim narativima pokazala pokušajem izjednačavanja udruženog zločinačkog poduhvata, koji su provodile strukture tzv. Herceg‑Bosne, s legalnom i legitimnom odbranom od Agresije koju je vodila Armija Republike Bosne i Hercegovine, kao jedina legalna oružana sila suverene i međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine i njenih legalnih vlasti.

Kojović je stranačku odluku da se datum vezan za odbranu od agresije obilježava posjetom isključivo spomenicima iz Drugog svjetskog rata opisao kao obilazak “spomenika vojnim i civilnim žrtvama Drugog svjetskog rata u Sarajevu, povodom Dana nezavisnosti”, te ustvrdio da su “ovi ljudi svoj život dali za slobodu Bosne i Hercegovine i svih njenih naroda u borbi protiv fašizma i mi ih nećemo zaboraviti”.

Snimak jeste ukazao na prisustvo korova u jednoj političkoj bašči, no same su reakcije pokazale da mnogi namjeravaju da vrištanjem i upiranjem prstom na korov opravdaju svoju želju da uzduž i poprijeko preoru čitavu bašču. Tim zlonamjernim kritičarima ne smeta ova ili ona biljka, ma kako štetna bila, njima smeta zelenilo, na njega su oni alergični

Glavni homogenizirajući katalizator potrošen je jer su Bošnjaci kao kolektiv opstali, vlada mir, kakav-takav, ali mir, a postoji i država. I osnovni je patriotski naboj potrošen, do normalizacije međunacionalnih odnosa kakvu je očekivala većina bošnjačkog društva nije došlo i nikada neće doći, medijska okupacija i subverzija traju već decenijama, a u nedostatku drugih ideala, suočena s teškom i dugom političkom borbom za prosto funkcioniranje države, većina ljudi sklona je demoralizaciji

Vrijeme je da se ovakvo skandalozno ponašanje u kriznim vremenima prestane promatrati kao uobičajena stupidarija i nazove onim što i jeste – petokolonaštvo. Otvoreno i besramno petokolonaštvo! Možda to ima veze i s onim što je tvrdio Zlatko Lagumdžija, bivši predsjednik SDP-a, da ima dokaze za postojanje čak trojice agenata obavještajnih službi susjednih država u vrhu SDP-a

Ideološki zaularen, u takvoj mjeri da je doslovno nesposoban baratati argumentima, Kamberović je odlično demonstrirao sve strahote, ali i opasnosti intelektualnog diletantizma s kojim kuburi ogromna većina “građanskih intelektualaca”. Istinska opasnost ovog fenomena leži u kombinaciji istovremenog manjka zdravog razuma i intelektualnog poštenja, te viška ambicije i želje da se utječe na društvena kretanja

Podržite nas na Facebooku!