fbpx

Stotinu, hiljadu, milion puta su toksičniji, maliciozniji i opasniji tekstovi i komentari u sve i jednom broju Dnevnog avaza od sporne fotografije koja u svakoj demokratskoj državi potpada pod neotuđivu slobodu govora. Neke od najpopularnijih bosanskohercegovačkih stranica na Facebooku popularne su doslovno zbog istih ovakvih satiričnih fotomontaža koje imaju ulogu političkog komentara. Satirom se koristi i pozicija i opozicija, ali često i politički krajnje neutralne osobe i grupe.

Inače, ispred zgrade Parlamenta Bosne i Hercegovine, gdje su se Hadžikadić i njegovi opozicioni drugari (s kojima se Hadžikadić vrlo brzo sporječkao) okupili, manje od 2.000 ljudi, u čitavoj historiji Sarajeva samo se tri puta pouzdano okupilo više od 30.000 građana.

Nisu postojale bilo kakve prepreke, niti na unutrašnjem niti na vanjskom planu, da se SDA u stanju najveće krize i opasnosti koja može zadesiti neki kolektiv ne opredijeli za jednopartijski politički model i dugoročnu suspenziju bilo kakve demokratije. To je, štaviše, prvi instinkt svakog društva koje se nađe pred egzistencijalnom prijetnjom pred kakvom se našlo bošnjačko. SDA time ne bi napravila nikakav poseban presedan, tek bi nastavila s dotadašnjom uvriježenom (komunističkom) političkom praksom. Umjesto toga, odlučila se na promjenu dotadašnje društveno-političke paradigme i formiranje nove demokratske političke kulture, često i na štetu vlastitih interesa

Avdiću je čitava ta klimava i naprosto nevjerovatna konstrukcija proglašavanja djece za ustaške časnike trebala da bi nekako povezao inače sasvim nepovezive ljude te u najboljem oznaškom maniru denuncirao SDA i njene predratne i ratne kadrove

Kazazu se priviđaju i nekakva “tri neofašizma” koji se bore za transformaciju “politika sjećanja”. A odakle tri fašizma, postalo je jasno nakon njegove izjave koja je vjerovatno jedan od najgorih poslijeratnih primjera historijskog revizionizma na ovim prostorima.

Protestni skup nije kako treba ni bio počeo, a već je postalo jasno da se povod za njegovo održavanje izgubio u moru jugonostalgičarskih i sarajevocentričnih parola i simbola, te da bilo kakav “antifašizam” okupljenih počinje i završava na šamanističkom dozivanju uskrsnuća Tita i Jugoslavije u granicama Kantona Sarajevo. Zahvaljujući takvoj ideološkoj, mentalnoj i prostornoj redukciji, propuštena je prilika da se uputi istinski građanski i bosanskohercegovački odgovor na dobro smišljenu provokaciju hrvatskog državnog i crkvenog podzemlja

Čudnovata, ali hronična pojava fašističke retorike kod samoproglašenih antifašista ponajviše je odgovorna za činjenicu što su ovdašnji ljevičari redovno neka vrsta mentalnih i moralnih invalida koji nisu u stanju javnosti vjerodostojno predstaviti univerzalističku kozmopolitsku ideologiju za koju se navodno zalažu, pa stoga nisu kadri niti politički kapitalizirati vlastito djelovanje.

Podržite nas na Facebooku!