fbpx

Čudnovata, ali hronična pojava fašističke retorike kod samoproglašenih antifašista ponajviše je odgovorna za činjenicu što su ovdašnji ljevičari redovno neka vrsta mentalnih i moralnih invalida koji nisu u stanju javnosti vjerodostojno predstaviti univerzalističku kozmopolitsku ideologiju za koju se navodno zalažu, pa stoga nisu kadri niti politički kapitalizirati vlastito djelovanje.

Još nije poznato kakav će pravni epilog dobiti skandal “respiratori”, da li će biti ustanovljeno da se zaista radi o slučaju odvratnog profiterstva u vremenima pandemije smrtonosnog virusa ili će sve dobiti obrise medijski i vještački produciranog skandala s političkim natruhama, no već sada je jasno da je čitav slučaj iskorišten kao povod da se još jednom, po ko zna koji put, da oduška antibošnjačkom šovinizmu i moralnom relativizmu te da se to legitimira kao dio javnog diskursa.

Početak maja obično je onaj period godine kada penzionirani general Armije Republike Bosne i Hercegovine Jovan Divjak ima česte nastupe i gostovanja u sarajevskim medijima.

Iskreno, teško je naći neku smislenu razliku između zahtjeva koji upućuje neki očajni opkoljeni razbojnik kojem je propala pljačka banke i liste pustih želja koje su uputili razvlašteni i podjednako očajni sarajevski kadrovi SDP-a. Ta sličnost ne ogleda se samo u nebuloznoj ultimativnosti suludih zahtjeva, drskom ucjenjivačkom nastupu već i u njihovoj krajnjoj fantastičnosti

Lazić se u svojoj knjizi Dnevnik ratnog hirurga hvalio kako je nosio uniformu agresorskih snaga i kako je učestvovao u “probijanju koridora”, tj. zauzimanju gradova u Posavini, da ne spominjemo kako je, potpuno u skladu sa suludom velikosrpskom propagandom, izmišljao bombardiranja “srpske nejači” od strane branitelja Sarajeva, i to ni manje ni više nego “desetinama višecevnih bacača” u vremenima kada u Sarajevu branitelji nisu imali ni dovoljno tromblona.

General Rasim Delić je dužnost prvog čovjeka ARBiH preuzeo u vrlo teškom vanjskom i unutrašnjem trenutku za Bosnu i Hercegovinu i Armiju RBiH te pokazao veliku ličnu i moralnu hrabrost prihvativši se nezahvalne odgovornosti kako za zaustavljanje agresorske ofanzive tako i za saniranje pojava nediscipline i pučizma u redovima ARBiH te njenog uvojničavanja i prerastanja iz statične i odbrambene u mobilnu i oslobodilačku vojnu formaciju.

Najveća se šala možda krije u tome što i jedni i drugi podržavaju izmišljene likove, jer baš kako je superheroj Šeranić plod mašte, isto tako je i sa supergrađaninom Bursaćem. To što su i jedan i drugi fikcija proizvedena od jednog te istog uma i dio iste kalkulacije sve čini dodatno zabavnijim.

Sve ono što piše i radi Puhalo, svaka ideja koju plasira u javnost, svaka tema koju načne, dovodi do toga da se prije ili kasnije, ali neminovno, zahuktali Darko Tanasković dokotrlja na vašu stanicu i u vaš dnevni boravak.

Podržite nas na Facebooku!