Vrijeme je da se ovakvo skandalozno ponašanje u kriznim vremenima prestane promatrati kao uobičajena stupidarija i nazove onim što i jeste – petokolonaštvo. Otvoreno i besramno petokolonaštvo! Možda to ima veze i s onim što je tvrdio Zlatko Lagumdžija, bivši predsjednik SDP-a, da ima dokaze za postojanje čak trojice agenata obavještajnih službi susjednih država u vrhu SDP-a

Ideološki zaularen, u takvoj mjeri da je doslovno nesposoban baratati argumentima, Kamberović je odlično demonstrirao sve strahote, ali i opasnosti intelektualnog diletantizma s kojim kuburi ogromna većina “građanskih intelektualaca”. Istinska opasnost ovog fenomena leži u kombinaciji istovremenog manjka zdravog razuma i intelektualnog poštenja, te viška ambicije i želje da se utječe na društvena kretanja

Ne samo da je skandalozno to što su srpska i hrvatska djeca predstavljena u majicama na kojima su Radovan Karadžić ili Franjo Tuđman, kao da to determinira srpsku i hrvatsku omladinu, još je skandaloznije to što su bošnjačka djeca predstavljena s majicama na kojima su Alija Izetbegović ili Husein-kapetan Gradaščević, a što implicira da je to sve isto, da su bošnjačke historijske ličnosti iste kao i srpski ratni zločinci i hrvatske kolovođe zločinačkih poduhvata

No, valjda je u pitanju korisna relativizacija jer se njom amnestira i prošli sistem i njegova ideologija koju Mustafić baštini, a pride se odgovornost skida s drugova srbokomunista i prebacuje na nekakve bradate pećinare, karikaturalne “nacionaliste”.

Kako može datum osnivanja grada unositi podjele? Koga uopće briga za osjećaje onih, makar oni bili “pravoslavci i katolici”, kojima smetaju historijske činjenice poput one da su Sarajevo osnovale Osmanlije? Kako je uopće moguće tražiti da se činjenice o tome ko je i kada osnovao Sarajevo prilagođavaju ili sakrivaju zbog nečijih osjećaja, a kamoli zbog nečijih predrasuda i šovinizma?

Ove pokondirene tikve s danom svog istupanja, ili, mnogo češće, izbacivanja iz stranke počinju ubrzano otkrivati čari usiljenog multietničarenja i nazor građanštine, koje u njihovom slučaju redovno podrazumijeva javno manifestiranje gubitka osjećaja za mjeru te bilo kakvog samopoštovanja prema sebi i vlastitom narodu.

Šta reći? Pored potrebe da se cijeli događaj, u cilju “zajedništva”, nekako minimalizira onom pričom o zlim političarima koji zavađaju narode, najviše zapanjuje Pašovićev pokušaj da razloge za velikosrpski šovinizam učenika pronalazi u ideji nekakvog otuđenja.

Upravo je, po ko zna koji put, ovakav totalitarni mentalitet demonstrirala glavna urednica Oslobođenja Vildana Selimbegović u tekstu Ima li Valter većinu u Sarajevu?. Selimbegović je i ranije nastupala s krajnje radikalnih prokomunističkih pozicija zahtijevajući od sada već bivše vlasti u Kantonu Sarajeva da se, po principu damnatio memoriae, obračuna s već jednom zločinački ubijenim Mustafom Busuladžićem, tj. s pozitivnim sjećanjem na njega koje živi u bošnjačkoj javnosti.

Kahteran traži da se neko izvini zbog tih zločina, a kada komentira kako je Naser Orić oslobođen od optužbi, ne kaže da je oslobođen zato što je nevin već što mu se “nije mogla dokazati krivica”. I, najstrašnije od svega, Kahteran pravi poređenje sa Zecovima, bošnjačkim selom u okolini Prijedora, u kojem su snage VRS-a ubile više od 150 bošnjačkih civila, među njima veliki broj djece i žena.

Podržite nas na Facebooku!