fbpx

“Nismo mnogo vremena potrošili spremajući ga zato što je bio poprilično spreman jer je hifz naučio još kao malo dijete. Kada sam mu predložio da zajedno ponovimo hifz i da ga pripremimo za komisiju, povjerio mi se da je odmah nakon toga razgovarao sa svojom majkom, koja je ostala u Maroku, i da mu je rekla da je usnila san u kojem je on obukao odjeću imama, onako kako se oblače u Maroku. U to je došao njegov otac koji je već ranije preselio na ahiret i dao joj Mushaf, kazavši joj da taj Mushaf da Abdelaliju”, kaže hafiz Hašim ef. Zahirović, imam Centralne džamije u Hadžićima

Lezbos je zaboravljen otok. Na njemu su samo migranti i lokalno stanovništvo. Zbog migracijske politike EU, koja ograničava tražitelje azila na grčkim otocima, na Lezbosu je danas skoro 30.000 migranata i 80.000 Grka. Polje Moria postalo je poput malog grada. Ljudi žive u grmlju, u smeću i blatu. Kada se dočepaju Grčke, prvo što osjete jeste smrad. Pvi udarac koji im Moria zadaje jeste prodoran i gadan miris

Uprkos mnogobrojnim pozivima upućenim iz Turske međunarodnoj zajednici da se teret izbjegličke krize podijeli, čula su se samo obećanja bez konkretnih djela. A problem izbjegličke krize ne može biti samo turski problem već je to problem cijelog svijeta i svih onih koji se pozivaju na humanost. Nažalost, oni koji su plakali ili se pravili da plaču pred fotografijom utopljenog dječaka Aylana, kada je došao red da svoju humanost i ljudskost pokažu djelima, odlučili su se ostati samo na “suzama”

Jučer se na svom profilu na Facebooku Ivan Pernar, i to mu nije prvi put, obratio Bošnjacima. No, Pernareva sklonost egzibicionizmu i ekscesima, razotkrivanju svjetskih urota i teorija zavjera sada je zašla u prostor rasističkog, odnosno razobličava se kao neofašistički stav. Ovakva stajališta saborskog zastupnika u jeku migrantske krize zaslužuju reakciju hrvatskih institucija. Uostalom, Republika Hrvatska presjeda Vijećem Evropske Unije i nije prihvatljivo da u Saboru sjedi osoba sa ovakvim zastrašujućim stajalištima bez da se na njih adekvatno reagira.

Oko 500 migranata u Sarajevu i dalje se nalazi van prihvatnih centara Ušivak i Blažuj. Kazali su nam to iz IOM-a. Iz te organizacije dodaju da ih na području Bihaća ima oko 1.200, a u Tuzli još oko 350. Dok ne dođe proljeće, oni koji su u Sarajevu vrijeme provode na ulici, ispred šoping centara, na raskrsnicama, ispred pekara. Raznose kolica ispred prodavnica, utovaraju stvari u prtljažnike vozila. To su lokacije na kojima se nalaze, ali najčešće prodaju maramice. Tako valjda ne izgleda da prose

I dok svakodnevno svjedočimo slikama iz Bihaća i tamošnjih kampova, posebice o pričama o kampu Vučjak, o Tuzli više gotovo niko i ne govori, a već mjesecima samo na tamošnjoj autobuskoj stanici svake noći spava stotinjak ljudi. Nekada i njih 150. Do sada ih je poslužilo vrijeme, jesen u Bosni bila je neobično topla. Dani su bili sunčani, a večeri suhe, pa makar nisu kisnuli dok su noćili na otvorenom

“Poštujući ranije donesene odluke Gradskog vijeća Bihaća, tražim da na nivou države nađe rješenje za migrantsku krizu jer se ono ne treba i ne može tražiti u Bihaću. To znači: dodatne lokacije mimo Bihaća i smještanje migranata na te lokacije, a onda možemo razgovarati o zatvaranju Vučjaka, onda možemo razgovarati o djeci koja nemaju smještaj, djeci bez porodica i bez pratnje, da se eventualno dozvoli proširenje kampa Borići u onom obimu koliko taj lokalitet to može podnijeti, onda možemo razgovarati o svemu. Dok se to ne riješi, ne možemo razgovarati ni o čemu”

Svijet je lopta šarena! Dom je ondje gdje je srce! Građani svijeta, ujedinite se! A da je psihologinja Šaćirović sasvim ozbiljna, potvrđuje i to da, radi pacifiziranja migranata, preporučuje uključivanje migranata u privredne tokove s ciljem održavanja privrednog sistema, solidarnu integraciju koja podrazumijeva prihvatanje i solidariziranje centralnih vrijednosti te kulturnu integraciju.

Podržite nas na Facebooku!