Najglasniji i najprisutniji u javnom prostoru sami su sebe proglasili intelektualcima i “slobodnim” misliocima, iako u sferi nauke i kulture nisu napravili ništa i jedina im je referenca što sviraju u plaćenim orkestrima političkih (i medijskih) dirigenata. Na drugom su mjestu politički lideri u pokušaju, čije je najveće postignuće to što su oko sebe okupili šačicu navijača, ali im to ne smeta da cjelokupnu javnost zatrpavaju ružnim i praznim parolama, uvredama neistomišljenika koje žele predstaviti kao konstruktivnu kritiku

Hrvatske medije u BiH uopće ne zanima najava apelacije za preispitivanje imena manjeg entiteta, imena koje je diskriminatorno prema Hrvatima i Bošnjacima, koji, prema Ustavu, uz Srbe i Ostale, trebaju biti ravnopravni u tom entitetu. Drugim riječima, smatraju skandaloznim da neko uopće primjećuje diskriminaciju prema Hrvatima u manjem entitetu jer su oni od tamošnjih Hrvata odavno odustali. Čovićev HDZ, naime, jedinu “ravnopravnost” koju istinski priznaje vidi na etnički čistim teritorijama utopijskog “trećeg entiteta”.

Nikada tisak ili štampa ili uzorito pisanje za medije neće izumrijeti. Kao što nije ni pozorište izumrlo, a film je sve prodorniji. Kao što ni radio nije izumro, a TV bivala sve snažnija. Novi mediji samo su nova korisna tehnika za napisano, za vidljivo, za fotografirano, za dogođeno. A tehnika ne misli. Ona samo služi, ako neko misli da će tehnika sama od sebe riješiti ijedan svjetski i ljudski problem, mora se razočarati, neće učiniti to.

Dok se histerisanje i apokaliptične izjave i saopćenja donekle i mogu razumjeti, šovinistički govor mržnje, i to ne samo prema onima koji su izabrali Željka Komšića nego prema čitavom bošnjačkom narodu, posve je neprihvatljiv.

Nepripremljeni, bez ikakvog predznanja o ovdašnjem političkom sistemu, o načinu glasanja, o načinu formiranja vlasti, a u isto vrijeme nadobudni i nabusiti. Izvještavali su nadmeno, potcjenjivački, huškački, s visine. U isto vrijeme s tog oblaka na kojem lebde izlupetali su neviđen broj gluposti, dezinformacija, gafova, krivih procjena, i sve to uživo u središnjim informativnim emisijama hrvatskih televizija.

“Raskrinkavanje je kreiralo crvenu i žutu listu medija kako bi čitaoci mogli lakše pratiti koji su mediji skloniji medijskim manipulacijama. Na crvenoj listi Raskrinkavanja nalaze se mediji čiji je makar jedan članak dobio ocjenu ‘lažna vijest’ u posljednja tri mjeseca. Na listu dolaze i mediji koji su u posljednja tri mjeseca objavili tri članka s ocjenom ‘prenošenje lažne vijesti’. Za medije koji se neprestano nalaze na ovoj listi možemo zaključiti da su nekredibilni i da njihove objave uvijek treba dobro provjeriti prije nego što im se povjeruje”, kažu u Raskrinkavanje.ba

Atak na “cvijet Srebrenice” klasika je u već dobro poznatom narativu osporavanja apsolutno svih bošnjačkih simbola. Dok napadi izvana idu na demonizaciju bošnjačkih simbola označavajući ih kao mrzilačke ili uvredljive, napadi iznutra gotovo po pravilu idu na njihovu kriminalizaciju, pokušavajući ih zaprljati, obezvrijediti i problematizirati kao kontroverzne

Maratonski sudski proces, veliki broj uočenih nepravilnosti tokom istrage, oslobađajuća presuda za osobe koje je Tužilaštvo teretilo..., sve to budi opravdane sumnje da je nešto ozbiljno truhlo u Tužilaštvu Kantona Sarajevo i da otac ubijenog Dženana potpuno ispravno sumnja u transparentan rad Tužilaštva.

“U pitanju je jedan trend, svjesna tendencija operativnog mozga u toj medijskoj slici koja razumije da je bh. javnost lahkovjerna, naročito bošnjačka, vjeruje u sve što pročita. Neka živ pročita da je umro, reći će: Možda sam i umro. Ta je lahkovjernost najizraženija kod bošnjačke populacije, to je jedna vrsta nevjerovatne patologije društva”

Ova ucjena trebala bi za rezultat imati legitimizaciju stava da je veličanje presuđenog ratnog zločinca nekakvo neotuđivo ljudsko pravo i da je bilo kakvo negodovanje zbog takvog govora mržnje ustvari napad na nečiju slobodu govora.

Podržite nas na Facebooku!