Samo u prošloj godini Vrhbosanska nadbiskupija izgubila je 5,2% vjernika. Najviše u brčanskom dekanatu (11,3%), te u derventskom (9,85%), doborskom (8,93%), sutješkom (7,94%), bugojanskom (7,88%), usorskom (6,96%) i šamačkom (6,87%). I najveći broj iseljavanja iz ove nadbiskupije zabilježen je u brčanskom dekanatu (8,24%).

Ovdje izneseni brojevi pomažu da barem donekle razbijemo nekoliko uvriježenih mitova koji već desetljećima egzistiraju kao nepobitne istine u različitim interpretativnim sarajevskim zajednicama, uključujući stranke, medije, određene sarajevske kvartove, kafane, grupe na Facebooku i slično. Jedan od njih jeste da je Sarajevo uglavnom odbranila sarajevska raja. Drugi je da se sarajevska raja bila sakrila u podrume, pres-centre i pod radnu obavezu, pustivši došljake i izbjeglice da ih brane. Treći mit kaže da su Sandžaklije apstinirale od sudjelovanja u odbrani od agresije, da su sve zakuhale pa pobjegle, a četvrti da su Sandžaklije činile većinu u sarajevskim jedinicama Armije RBiH. Po još jednom mitu, Armija RBiH bila je izrazito multietnička

Dakle, suprotno Dizdarevićevim saznanjima, dvojno državljanstvo nije ograničavajući faktor za najviše državne dužnosti u mnogim zemljama s visokim stupnjem razvijenosti demokratije. Tako, naprimjer, u Velikoj Britanije za izbor čak nije nužno ni da ste britanski državljanin - da biste bili izabrani za predsjednika vlade ili za člana parlamenta, možete biti Irac ili državljanin neke od država Commonwealtha, a svejedno je gdje ste rođeni.

Svodeći multikulturalnost (šta god da to značilo) sarajevskih slastičarni na ponudu kolača “građanskog” (zar je moguće da je ovo neko napisao) tipa u “Jadranki”, Jergović tvrdi da ta multikulturalnost sarajevskih slastičarni “zatvaranjem 'Jadranke' dolazi svome definitivnom i konačnom kraju”.

Posljednji srušeni simbol Sarajeva ponovo je na svom mjestu. Trebević se opet spustio u grad. Rat je za mene na nekoj simboličkoj ravni konačno završio. Pobjedom! Barem u Sarajevu. Ratni ciljevi ovdje nisu ostvareni. Sva uništena infrastruktura je obnovljena. Svi simboli stoje na svom mjestu. Vijećnica, Zetra, Dom mladih, Pošta... Tramvaji rade. Žičara se penje... “nebu pod oblake”.

Unatoč tome, postoje i u bošnjačkim i u nebošnjačkim krugovima, u medijima, među političarima i intelektualcima tendencije da se sadašnji naziv negira. Zato i dalje, naporedo s terminom Bošnjak, čitamo i slušamo o bosanskim M(m)uslimanima, muslimanima, Muslimanima, Bošnjacima-Muslimanima, Muslimanima-Bošnjacima...

Treba reći da Stavom opterećenom Kazazu Mahir Sokolija nije prišao kao izvršni urednik našeg sedmičnika nego kao nečiji suprug i kao nečiji sin sa željom da svog nekadašnjeg profesora i prijatelja upozori da prestane maltretirati njegovu obitelj, što uključuje i one koji se nalaze pod zemljom. Kazazov odgovor bio je da Sokoliju u nevjerovatnoj konstrukciji pokuša označiti kao “brutalnog režimskog koljača zubima”

Podržite nas na Facebooku!