Svodeći multikulturalnost (šta god da to značilo) sarajevskih slastičarni na ponudu kolača “građanskog” (zar je moguće da je ovo neko napisao) tipa u “Jadranki”, Jergović tvrdi da ta multikulturalnost sarajevskih slastičarni “zatvaranjem 'Jadranke' dolazi svome definitivnom i konačnom kraju”.

Posljednji srušeni simbol Sarajeva ponovo je na svom mjestu. Trebević se opet spustio u grad. Rat je za mene na nekoj simboličkoj ravni konačno završio. Pobjedom! Barem u Sarajevu. Ratni ciljevi ovdje nisu ostvareni. Sva uništena infrastruktura je obnovljena. Svi simboli stoje na svom mjestu. Vijećnica, Zetra, Dom mladih, Pošta... Tramvaji rade. Žičara se penje... “nebu pod oblake”.

Unatoč tome, postoje i u bošnjačkim i u nebošnjačkim krugovima, u medijima, među političarima i intelektualcima tendencije da se sadašnji naziv negira. Zato i dalje, naporedo s terminom Bošnjak, čitamo i slušamo o bosanskim M(m)uslimanima, muslimanima, Muslimanima, Bošnjacima-Muslimanima, Muslimanima-Bošnjacima...

Treba reći da Stavom opterećenom Kazazu Mahir Sokolija nije prišao kao izvršni urednik našeg sedmičnika nego kao nečiji suprug i kao nečiji sin sa željom da svog nekadašnjeg profesora i prijatelja upozori da prestane maltretirati njegovu obitelj, što uključuje i one koji se nalaze pod zemljom. Kazazov odgovor bio je da Sokoliju u nevjerovatnoj konstrukciji pokuša označiti kao “brutalnog režimskog koljača zubima”

Podržite nas na Facebooku!