Razvidno je da je SDA, uprkos svim iskušenjima, posebno nakon Dejtonskog sporazuma, zapravo ostvarivala manje-više kontinuirano najbolje rezultate. U dobroj mjeri, u uvjetima velike političke pluralizacije među Bošnjacima, čak i političke atomizacije, uspijevala je privući glasove najvećeg broja Bošnjaka. Načelno, u smislu procjene šansi za uspjeh na ovim općim izborima, nameće se zaključak kako je dobar rezultat vrlo vjerovatan

Opći izbori 2018. godine uvertira su za lokalne izbore 2020. godine, koji će biti od presudnog značaja za Srebrenicu i cijelo srednje Podrinje. Na području općine Srebrenica trenutno djeluje sedam političkih partija koje računaju na bošnjačke glasove: SDA, Stranka za BiH, SBB, PDA, NB (Nezavisni blok), SDP, DF. U protekle dvije godine nisu vršene nikakve aktivnosti na pripremi za lokalne izbore koji će doći za dvije godine, a opći izbori najvjerovatnije će potvrditi razmjere bošnjačkog političkog posrnuća u Srebrenici

“Obišao sam cijelu BiH. Obilazio sam i one gradove i mjesta koja nisu moja izborna jedinica, u kojima ne mogu dobiti glasove. Tamo nisam išao zbog glasova, nego zbog ljudi. Obišao sam ih da pokažem i dokažem da je i to BiH, da ću se boriti i za njih, da uvijek mogu računati na SDA i mene. I narod to zna. Znaju prepoznati ko se zaista bori da svaki građanin bude ravnopravan na svakom pedlju naše domovine”

Odjučerašnji lideri znaju da postoji velika mogućnost da će pri formiranju budućih vlada pobjednicima trebati poneki zastupnik, parlamentarac-lokalac. Svjesni su i da će zarad formiranja stabilne vlasti velike stranke činiti ustupke malim subjektima lokalnog karaktera. To je, nažalost, dobro poznat i provjeren recept kojim se godinama služe oni koji potpuno svjesni da nemaju kapacitet pobijediti i preuzeti procese u svoje ruke ulaze u izbornu utakmicu

Kako, recimo, i pomisliti vezati riječ državnik uz osobu profila Fahrudina Radončića, čija se čitava karijera doslovno sastoji od unošenja pometnje, nereda i podjela ne samo na bošnjačkoj političkoj sceni nego u bošnjačkom društvu uopće? Kako bi bilo ko mogao samoživu i krajnje kontroverznu ličnost i zamisliti u nekoj državničkoj ulozi u kojoj bi morao zanemariti vlastite, a usmjeravati i općem dobru podređivati brojne sukobljene interese, često i na vlastitu štetu

Putem medija, u sredinama međunarodne zajednice i šire u javnosti, srpska politika će i dalje širiti neistine protiv Džaferovića, a prikrivati istinu o njegovom predratnom, ratnom i poratnom zalaganju za demokratske općeljudske vrijednosti u interesu ljudi raznih nacija i vjera u BiH.

“Nakon što sam diplomirala i ostvarila se u struci radeći poslove diplomiranog pravnika, donijela sam odluku da se energičnije i hrabrije uključim u politički život svoje općine i u aktivno rješavanje problema. Odluka o političkom angažiranju uslijedila je zato što politika pruža mogućnost konkretnog djelovanja i utjecaja na veoma bitne životne tokove i promjene koje mogu koristiti svima”

Čovjek koji ponajviše imitira četnički narativ o postojanju izdajnika i veleizdajnika među Bošnjacima prije četiri godine vršio je funkciju ministra sigurnosti BiH. Ime mu je Fahrudin, prezime Radončić, a nadimak među narodom po društvenim mrežama Šćepo.

Svako od nas prije nego što stavi iksić u kućicu pored imena političkog subjekta treba da se zapita: kako se ovaj politički subjekt odnosi prema prošlosti moje domovine, kako se odnosi prema sadašnjosti, koja mu je vizija budućnosti, kako se odnosi prema mom identitetu, na šta je spreman ukoliko neko nekada udari na moju zemlju i moj narod? Na ova pitanja tražimo odgovore kroz izjave stranačkih čelnika i stranačka saopćenja

Podržite nas na Facebooku!