Bio sam veseo čovjek. Bar prividno. Jedan od onih koje zovu vječnim optimistima. Oblačio sam se također veselo, potpuno u skladu sa svojim punačkim obličjem. Međutim, sve je to bilo prividno. Kad bih poslije teškog posla došao u svoju sobu, najednom bi sva snaga iščiljela iz mene, najednom sam se osjećao nekako nemoćan i jedino što sam želio bilo je da se odmorim od svoje posvemašnje veselosti koja toliko oduševljava moje poznanike, a meni pričinjava toliki napor

Što je više nesporazuma, jezik je bogatiji. Tako se mogu čuti vrlo zanimljive stvari kao što su igra bez igre, incidentna igra u smislu trofejne igre, igračeva raskoš, genijalni udarac, stopostotna šansa (obično promašaj), logičan rezultat stanja (pri gubitku)

Pisci su tu poput onog Poeovog čudaka koji pokušava urediti krajolik po mjeri čovjeka. Tako se i značenja riječi gube. Preobražavaju se u neke druge riječi

Nije li prvi glumac, onaj čije ime ne znamo iako ga poznajemo, stao na neko bure prije negoli se otkačio u novi život, u život koji su svi prisutni vidjeli? Jer, jasno je, oni koji su dosad viđali tog novopečenog mimika, možda ga i poznavali, kao i njegovo ime N. N., sad više nisu mogli biti sigurni da je taj N. N. koji u zanosu izgovara neobične riječi i misli i skreće im pažnju na nešto o čemu dosad nisu razmišljali ili pak nisu bili svjesni da razmišljaju – onaj N. N.

: Nevidljivi Bijes potčinio je dušu, ruje po njoj, vadi iz nje oganj i rudu, kuje svoje mačeve, nevidljivi Bijes vodi ponekad čovjeka preko sedam mora i preko sedam gora

U Daorsonu su pretežno živjeli Daorsi, što je u njegovoj svijesti odzvanjalo kao Vratari. “Vratari čega?!” pitao se i sam. Tajnu je bilo moguće otkriti samo na dva mjesta. Sve je ostalo skriveno u zemlji. Jedno od njih jeste nekropola Radimlje, čiji je današnji izgled iz kasnijeg vremena, ali izgled koji je pratio logiku povijesti ovog područja i gdje je bilo moguće čitati (i pročitati konačno možda) istinitu priču skrivenu u znakovima, unatoč tolikim barbarskim oštećenjima i intervencijama u ambijentu

Balada o Morićima živi kao nenapisana drama koja se neprestano igra na mnogim mjestima starog Sarajeva. Gledaju je ljudi koji vide. Porodica Morić znala je i održavala svoju istinu. Krik majke iz balade samo je bio putokaz

Kad god sam putovao, neka se nejasna misao javljala, nikad dokraja oblikovana, a prisutna kao stara prijateljica. Prepoznavao sam gradove i sela, ili neke njihove dijelove, kao i planine i jezera i uvijek sam se nosio s mišlju da su to mjesta koja sam već vidio i u kojima sam nekad i živio

Dok sam odlazio, sjetio sam se ironične Camusove bilješke kako ljudi čiji se lutrijski papirić samo u jednoj brojki razlikuje od srećke koja je pobijedila smatraju da su bili vrlo blizu dobitka

Može biti znači da onaj koji odgovara možda i zna odgovor na pitanje, ali ga ne želi ili ne smije izgovoriti; može biti može također značiti da onaj koji odgovara ne zna odgovor, ali ne želi to priznati

Podržite nas na Facebooku!