Možda filmovi u kojoj se tema genocida nad Bošnjacima koristi tek kao kulisa za pravosudnu dramu i mizanscen za humanizaciju zločinačkih monstruma i ima nekog mjesta na “avangardnim” filmskim festivalima u Rusiji, no svakako je skandalozno da se takvi sadržaji emitiraju na javnom emiteru koji finansiraju preživjele žrtve genocida, pogotovo za 11. juli. No, upravo je taj avangardizam, ta potreba da se subverzivno dekonstruiraju ama baš svi dosadašnji narativi bošnjačkog društva, pogotovo oni proistekli iz odbrane od agresije, pravi razlog zašto je kidnapirana TVSA, ali i zašto trenutni kantonalni manjinski režim u Sarajevu ima podršku određenih stranih centara

Negiranje i poricanje genocida jeste završna, osma faza u genocidu. To je faza u kojoj počinioci poriču da su počinili zločin, prikrivaju masovne grobnice i zastrašuju svjedoke, blokiraju se istrage, a žrtve se zastrašuju s namjerom protjerivanja s prostora gdje se genocid izvršio. Negiranje je pritom najpouzdaniji dokaz i valjan indikator koji ukazuje da je genocid stvarno izvršen. Negiranje ima različite motive: ideološke, strateške i druge, pri čemu su posljedice po (i za) žrtve uvijek tragične. Negiranje genocida jeste zločin (genocida) koji se odvija u dvije faze: tokom činjenja zločina i nakon izvršenja zločina.

Epilog pljevaljske golgote zastrašujući je – iz pograničnog pojasa prema Bosni i Hercegovini, zbog ubistava, silovanja, paljevine i pljačke kuća, od 1992. do 1995. godine iseljeno je 95 posto Bošnjaka. A to nikako ne može biti posljedica sporadičnih incidenata, nego je rezultat dobro osmišljenog, pripremljenog i na sistematičan način provedenog plana da se s ovog područja zauvijek protjeraju Bošnjaci. A Crnu Goru i njen tadašnji crni režim više niko i ne spominje

“Želio je sresti se sa svojom porodicom koja je otišla, a o kojoj ništa nije znao, čak ni gdje su, ni kako su. Preko radioamatera dobio je informaciju da su negdje u Holandiji, ali nije imao ni fotografiju ni njihovo pismo kako bi se lično uvjerio u te navode. Nadao se da će se sresti u nekom gradu, gdje će u miru šetati, otići na sok i kahvu”

Dodatnu zabrinutost daje i izjava hrvatske predsjednice Grabar-Kitarović, koja je rekla da je susret s Brnabić bio izvrstan jer je njoj izuzetno stalo do budućnosti srpsko-hrvatskih odnosa. Nada se da će nastaviti u tom smjeru kako bi rješavali goruća pitanja na jugoistoku Evrope. Smrad protofašističkog Cvetković-Maček sporazuma sve je intenzivniji. Jasno je da se sintagma Jugoistočna Evropa odnosi samo i isključivo na BiH, jer nigdje drugdje te dvije isfrustrirane državice, Srbija i Hrvatska, nemaju nikakav utjecaj

U prostoru nekadašnjeg koncentracionog logora Omarska 6. augusta održana je komemoracija u znak sjećanja na početak zatvaranja prijedorskih logora smrti. Ova komemoracija bila je vrhunac još jednog u nizu godišnjih ciklusa za Bošnjake i Hrvate Prijedora rasutih širom svijeta, popraćen pohodima Bosni, povratnicima i svojim kućama, te komemoracijama organiziranim od 23. maja, a koje će se završiti 22. augusta ove godine na Korićanskim stijenama

Sjećam se tih zadnjih dana pred rastanak s ocem. Kuća nam je na kraju mahale pa smo svaku noć spavali po šumama, kukuruzištima, po kućama rodbine u dubini sela. Patili smo se od kraja maja do tog 23. jula. Sjećam se da je, nekoliko dana pred smrt, negdje ranom zorom otac ustao, sjeo sav nekakav smoren, te rekao materi: “Stara, ja se cijelu noć bočim s Ešinom djecom. Oni su se sa mnom igrali cijelu noć. Satrali su me živa...” Eto, ta njegova rečenica bila je moja zvijezda vodilja svih ovih godina unatrag i bit će dok me bude bilo. Molim dragog Boga u ovoj noći da ih nađem kako se igraju tamo negdje gdje je najljepše

“Uh, Šljivovica je bila gadna. To je valjda nekad bila neka fabrika. Prva dva-tri mjeseca bilo je baš loše. Nisu dali Crvenom krstu da uđe. Hrane nije bilo. Dnevno smo dobijali jednu konzervu ribe zvanu ‘čamac’, koja je išla na nas četvericu. Osim toga, dobijali smo po jednu krišku hljeba. Nikad nisam mogao shvatiti kako su uspijevali da isjeku onaj hljeb onako, jer kroz tu se krišku hljeba faktički vidjelo. To je bio obrok za 24 sata”

“Išao sam prema prolazu, prema slobodnoj teritoriji. Na putu je bilo oboreno drvo, a s lijeve strane rov. Kada sam se približio tom drvetu i rovu, izašao je vojnik koji je bio crven u licu, opsovao mi je majku i upitao: 'Ko je tebe tolikog pustio?' 'Vojska', odgovorio sam. Opet mi je opsovao majku i rekao da se vratim nazad. Vratio sam se stotinjak metara, gledao sam u rijeku Drinjaču koja je protjecala i razmišljao da skočim u vodu, pa šta bi da bi. Ali, da sam to uradio, ubili bi me jer ne bih mogao pobjeći”

Trasa od oko 13 kilometara preko Kameničkog Brda izbjegavana je svih prethodnih godina zbog zahtjevnosti i nesigurnosti. Ove će godine, prvi put nakon 1995. godine, ovom trasom proći hiljade ljudi. Riječ je o dionici od Buljima do Kameničkog Brda, gdje se desila zloglasna “Bukva”, na kojoj je ubijeno najmanje 1.000 Srebreničana

Podržite nas na Facebooku!