fbpx

Zaštitni znak Udruženja žrtava rata “Foča 92-95” jeste leptir, simbol metamorfoze i transformacije. Iz Udruženja ističu da, iako je prošlo više od 20 godina od završetka Agresije, među pojedinim ženama još vladaju stigma i zatvorenost i uopće ne žele razgovarati o patnjama koje su preživjele. “Svakakvih ima primjera i o tome će uvijek biti veoma teško govoriti i vraćati se u prošlost. To uvijek boli”, kaže Halida Uzunović, predsjednica Udruženja žrtava rata “Foča 92-95”

“Sada, hvala Bogu, ima ukupno sedmero djece na području Jeleča. Moje dvoje, u Suljevićima četvero i ima jedno dijete sada ovdje. I ovi brojevi su super s obzirom na 2007. godinu, kada je bila utopija da dijete može pohađati školu u Miljevini. Ali, eto, hvala Bogu sada ih ima četvero. Ujutro, u 7:40 sati, četvero djece se okupi pred mojom kućom, pa ih svako jutro vozim u Miljevinu u školu. Ovo dvoje djece dolaze pješke iz Govze, to je udaljeno oko tri i po kilometra. Ja se onda vratim kući, obavim svoje poslove i onda opet odem po njih u školu”

“U selu Popov Most četnici Slijepčevići iz sela Prijeđel zatekli su u kući majku Hasana Vreve i Šerifa s njihovom i drugom djecom iz sela. U ključalu vodu u kazan uzimali su jedno po jedno dijete za noge i glavom gurali u ključalu vodu, dok im oči nisu iscurile i tako su u najtežim mukama umirali. Prema saznanju i pričanju, radi se o umoru na takav način 10-15 osoba (djece)”

“Unutar Koordinacije 'Naša Foča' imamo Udruženje građana povratnika i raseljenih lica u opštini Foča, zatim Udruženje žrtava rata 'Foča 92-95', Udruženje jedinstvene organizacije boraca Fočaka, ljude iz Islamske zajednice, Povratničku poljoprivrednu zadrugu 'Aladža'. Tu su i pet predsjednika savjeta mjesnih zajednica, imamo SDA kao politički subjekt i ljude koji obnašaju poslove u opštinskoj administraciji. Sve to držimo na okupu i pokušavamo da s vremena na vrijeme sjednemo, analiziramo i pričamo o onome što nam je zajedničko. Ako u datom momentu neko od ovih članica koordinacije ima neku svoju aktivnost, mi se potrudimo da im izađemo u susret i pomognemo kako god možemo”, objašnjava Izet Spahić, predsjednik Skupštine opštine Foča

: Major je bio mršavijast i crnomanjast, osrednjeg rasta, malo naheren u desnu stranu. Kada bi govorio, riječi su mu pratile grimase na licu, a dok bi naređivao radnicima, mahao je rukama na sve strane. Iz kabine bi dizalicom sajlom vezane balvane dizao iz Drine, ali bi uvijek, po običaju, zaustavljao dizalicu. Došao bi do balvana koji su visili u zraku. Samo što bi ih rukom gurnuo od sebe, zagalamio bi

Život je u Foči dobar. Treba ugasiti televizore i ne slušati gluposti. Bio bih fakin kada bih rekao da sam bilo šta loše doživio u ovih pet godina otkako sam se vratio. Ima stvari koje ljudi sebi dozvole, nisu emancipovani, nisu još saznali da je rat završen i nadam se da se više nikada neće ponoviti. Ima naših ljudi koji prvi put dolaze. Aladža je otvorena i Aladža im je dala snage da dođu, da vide šta je ovdje. Srce vuče u Foču i Aladža je bila okidač koji ih je pogurao jer se do sada nisu osjećali sigurno

“Genocid nad Bošnjacima iznikao je iz višestoljetne mržnje. Od mržnje budu nemirni oni koji se mrze i, na kraju, mržnja izgori one koji mrze. Od kapitalne je važnosti da vremenu poslije nas ostavimo jedan ovakav pisani trag, jer istina se sama neće kazati”

Podržite nas na Facebooku!