Dakle, ne treba smetnuti s uma činjenicu da Zukorlić i njegova stranka čine dio vladajuće većine u Srbiji predvođenu Srpskom naprednom strankom Aleksandra Vučića. Kada bismo htjeli biti zlonamjerni, ustvrdili bismo da zapravo Aleksandar Vučić ima svog kandidata za reisul-ulemu, a njegovim bi izborom Bošnjaci dobili reisa kome je lično nadređeni srpski predsjednik Vučić. I ne bismo bili daleko od istine.

“Kada govorimo o 'Halal sajmu' u Bosni, mi želimo da njime inspiriramo jednu organiziranu proizvodnju koja će snabdijevati čitavu Evropu. Govorimo o Balkanu i Bosni kao centru. Kada bismo mi rekli da ćemo snabdijevati samo pileće donere, znate li vi koje je to tržište, znate li vi koje su to količine mesa? Tolike da nama u Bosni ne treba ništa više. Nije riječ samo o mesu, riječ je o svim drugim proizvodima koji bi mogli sadržavati svinjetinu, poput čokolade, bombona, jogurta, mlijeka itd. Sve bi se to moglo proizvoditi ovdje, pa da postanemo jedan veliki ekonomski centar”

Heteroseksualna većina na šetnju ne gleda blagonaklono, ali isto tako smatra da ih se ne tiče “ako je to unutar četiri zida” i “ako je privatna stvar”. Uzalud, jer lutijski običaji žele na ulicu, ne žele privatnost, žele prava, žele porodicu i žele djecu. Upravo je tu i crvena linija čiji se prijelaz ne bi smio dopustiti. A treba znati da je to sljedeći krug u širenju LGBT prava.

Iako ovo nije novum i bezbroj je sličnih primjera kroz historiju BiH, u današnje vrijeme samo mjesečari (iz hira, opsjenarstva ili prevelike upućenosti u svoj grandiozni ego) pokušavaju uvjeriti Hrvate i Srbe da su ustvari Bošnjaci. Hrvati i Srbi, koji su svoja nacionalna imenovanja i identitetarna zaokruživanja izvršili još u 19. stoljeću, ovakva tumačenja vlastitog identiteta dočekuju s krajnjim podsmijehom. U inačici historijske činjenice da su nekad svi bili Bošnjaci pojavila se kod opsjenara dodatna potreba da Hrvate i Srbe upućuju u integralno bosanstvo, u smislu postojanja bosanske nacije s tri pripadajuća naroda.

U nedostatku smislenog rješenja te osjećaja samonemoći razvila se svojevrsna fama da je zapostavljena dijaspora ključ rješenja bošnjačkih problema, da je nekovrsni “El Dorado” koji će deux ex machina riješiti svakovrsnu krizu koju svjedočimo. No, Bošnjaci u dijaspori jedan su vrlo bitan kadrovski potencijal jer posjeduju dragocjena znanja kojih nema u BiH, oni su time bitni kao poticaj ili inicijalni zamašnjak za narednu stepenicu u kulturno‑društvenoj evoluciji bošnjačkog naroda, oni su bitni i kao moguća lobistička snaga u slučaju kriza. Ali nisu El Dorado. Jer, Bosna se brani i Bosna se čuva u Bosni, a ne u dijaspori

Nezir Hadžić, bivši direktor sarajevskog Vodovoda i kanalizacije (ViK), do sada nije imao priliku reći istinu o svojoj smjeni, niti se odbraniti od orkestriranog napada koji je, prema njegovim tvrdnjama, podmuklo osmislio i proveo njegov bivši prijatelj i bivši stranački kolega Elmedin Konaković ne bi li prikrio svoje manipulacije u ViK-u i sa sebe skinuo odgovornost i gnjev građana. Nezir Hadžić sin je rahmetli Safeta Hadžića, proslavljenog narodnog heroja, a sada bez ustezanja za Stav najavljuje borbu “s pobješnjelim pojedincima i sveznalicama” pred kojima neće pognuti glavu. Nezir smatra da je slijeđenje puta “hrabrog i čestitog Bošnjaka” dužan i imenu svog babe. Za Stav otkriva da je zbog Konakovićevih lažnih potvora puno trpio te je, nakon dede i rahmetli babe, koji su također radili u ViK-u, napustio Vodovod nakon 17 godina provedenih u ovom preduzeću. Ponuđeno mu je mjesto koje je imalo za cilj nastavak poniženja i represije Elmedina Konakovića spram njega i njegovog porodičnog naslijeđa, što nije mogao prihvatiti. “Čvrsto vjerujući da moju nafaku ne određuju ljudi, izašao sam iz ViK a s osjećajem da napuštam sopstveni dom i porodicu jer, u konačnici, svaki dio mog života i mojih predaka bio je vezan za ovo preduzeće, a Elmedin Konaković nakon pet mjeseci dolazi na obilježavanje godišnjice smrti mog oca na kapiji 'Pretisa' jer mu savjest nije mirna”, kaže, među ostalim, Nezir Hadžić u ekskluzivnom intervjuu koji otkriva sve potankosti Konakovićevih malverzacija i manipulacija

Izbori za državni nivo pokazali su da SDA ima snagu da angažira najveći broj birača. Međutim, ostaje pitanje hoće li to biti dovoljno. U tom smislu, ništa nije sigurnije nego da bošnjačke i probosanske stranke prisutne u Srebrenici zakopaju ratne sjekire i razmišljaju u pravcu jedinstvenog nastupa na lokalnim izborima 2020. godine. Kako saznajemo, postoje određeni razgovori i sastanci, ali do sada nisu polučili konkretne rezultate.

Ukupni rad državnih ustanova, s druge strane, pokazuje da čitav jedan kosmos tema bitnih za Bošnjake ostaje nepokriven. Ovo se posebno reflektira na područja gdje Bošnjaci žive kao manjina, u domovinskim zemljama i dijaspori. Dakle, uz državni okvir, potrebne su institucije poput “Preporoda” i “Merhameta”, koje će se baviti Bošnjacima, uz razumijevanje da se sektori kulture i obrazovanja moraju ogledavati s obzirom na interkulturalnu premreženost triju naroda u BiH.

uhoviti je bloger, služeći se tek tražilicom na Googleu, otkrio da je Vijetnamac običan prevarant. Kompanija ne postoji osim kao manja firma s prometom od nekoliko hiljada maraka, a na nespretno i amaterski urađenoj web-stranici samozatajnog milijardera iz Vijetnama nalaze se komično loše fotošopirane fotografije njegovih druženja s Putinom i Trumpom. Čudimo se samo da se nije uspio namontirati uz Ho Ši Mina.

Za njega kažu da je bio nepotkupljiv, da je kao komandant logistike bio jedan od ključnih ljudi za organizaciju odbrane grada Sarajeva. Ideja “Tunela spasa” njegova je zasluga i odvija se pod njegovim rukovođenjem. Za Stav otkriva stvari koje nikad nije javno izgovorio. General-major Armije RBiH Rašid Zorlak svoju životnu priču započinje uz konstataciju: “Samo govorim istinu, ono što sam vidio svojim očima, a o onome gdje ima sumnje neću da govorim. Nema tih para na dunjaluku kojima bi me potplatili da govorim drugačije. Ne dao Bog da se o nekoga ogriješim.” Nakon rata, ovaj vrhunski vojni stručnjak za atomsku, biološku i hemijsku odbranu, jedan od ponajboljih vojnih hemičara u bivšoj JNA, dugogodišnji univerzitetski profesor, bavi se ekološkim uzgojem pčela, kalemljenjem i uzgojem voćaka i malina. Posjetili smo ga na njegovom velikom imanju u Semizovcu kod Sarajeva. General je u sedamdesetim godinama života i radi od jutra do mraka. Sve što mu je na stolu iz njegove je proizvodnje. Posvećen je svojoj porodici i prirodi. Tokom razgovora u njegovoj bašti započela je gromoglasna grmljavina. Generalu smo predložili da se premjestimo pod krov, ali on reče da neće biti kiše. “Kako znate”, upitasmo. “Ne znam ja, znaju moje pčele. Prije kiše vraćaju se u košnicu, a sada miruju”, odgovorio je fascinantni general Armije RBiH koji je uspio što rijetko kome uspije – s prirodom je postao jedno. Poznati je pčelar i kalemar voćaka, a zna se uputiti u šumu s nožićem i izolirskom trakom. “Hvala dragom Allahu, gdje god vidim, ja okalemim. Neko će nekada pojesti. Ako niko drugi, bit će to gozba za ptice”

Podržite nas na Facebooku!