“Adil Bešić je za kratko vrijeme dokazao da je vojnik profesionalac, te da je obučen da donosi ispravne odluke. On je bio odlučan da se bori za svoju domovinu i za svoj narod, imao je takav odnos prema ljudima i takav patriotizam da je za sobom povukao ljude iz mjesta u kojem je boravio po dolasku iz JNA. Adil Bešić je dao zaista ogroman doprinos u najtežim vremenima, kada u samom startu nismo imali nikakve pripreme, niti personalne niti materijalno-tehničke, da se branimo od takve sile kao što je u to vrijeme bila JNA”

“Posljednjih godina broj oboljelih od tuberkuloze se smanjio, ali se broj oboljelih od karcinoma pluća povećao. Trenutno najmanje imamo bolesnika koji boluju od tuberkuloze. Što se tiče migrantske krize, tu mogu kazati da smo isprva imali nekoliko pacijenata suspektnih na tuberkulozu, ali smo hitno reagirali”

“Poštujući ranije donesene odluke Gradskog vijeća Bihaća, tražim da na nivou države nađe rješenje za migrantsku krizu jer se ono ne treba i ne može tražiti u Bihaću. To znači: dodatne lokacije mimo Bihaća i smještanje migranata na te lokacije, a onda možemo razgovarati o zatvaranju Vučjaka, onda možemo razgovarati o djeci koja nemaju smještaj, djeci bez porodica i bez pratnje, da se eventualno dozvoli proširenje kampa Borići u onom obimu koliko taj lokalitet to može podnijeti, onda možemo razgovarati o svemu. Dok se to ne riješi, ne možemo razgovarati ni o čemu”

“Velikosrpski propagandisti stvorili su predstavu po kojoj su samo Srbi bili antifašisti, dok su svi ostali jugoslavenski narodi bili saradnici okupatora. Srbi su se borili protiv fašizma, dok su za to vrijeme Hrvati bili ustaše, a Bošnjaci ‘hrvatsko cvijeće’, sve sami fašisti, kolaboranti i kvislinzi. Toliko se daleko otišlo u falsificiranju prošlosti da je ustanovljena nova zvanična istina, pa djeca već godinama u srpskim školama uče da je srpski narod u Drugom svjetskom ratu imao čak dva antifašistička pokreta – partizanski i četnički”

U to vrijeme smo osjetili da možemo uraditi puno više, da možemo krenuti u oslobađanje teritorija naše zemlje i od tada smo imali samo pobjede koje su se nizale iz dana u dan, da bismo 1995. godine došli u Sanski Most i oslobodili veliki dio teritorije današnjeg Unsko-sanskog kantona. Danas smo ovdje došli da se prisjetimo naših saboraca koji su na tom putu dali svoje živote. Svi ovi predjeli ovuda oko kasarne natopljeni su krvlju i nema ni jedne jedinice koja ovdje nije dala svoj doprinos i žrtvu”

Muzej je zvanično i otvoren 21. oktobra 2019. godine u prisustvu Mehrudinovih saboraca, predstavnika kantonalne vlasti i gostiju koji su došli iz udaljenih gradova i dijaspore da posvjedoče ovom značajnom činu. Ono što za duže od dvije decenije nisu uspjele institucije uspio je čovjek koji je živio za Bosnu i Hercegovinu, za svoj 5. korpus

PN: Šume pitomog kestena predstavljaju najznačajniju vrstu šuma na području Bosanske krajine. Njenih 5.860 hektara pitomog kestena predstavlja teritoriju s najvećom površinom i količinom pitomog kestena u Bosni i Hercegovini. Jesen u ovom dijelu BiH donosi miris pečenog kestena i tradiciju okupljanja Krajišnika iz raznih krajeva svijeta. Posebno je to izraženo kroz manifestaciju “Kestenijada”, koja predstavlja svojevrstan festival kestena, a traje već devetnaest godina

U Njemačku je otišao 3. maja 1973. godine iz Hrvatske, gdje je završio srednju školu u Rijeci, a onda preko firme “Braća Kaurić” iz Zagreba u Njemačku. Ističe da je zapadnoevropsko tržište veoma probirljivo i da je kvalitet i rad jedino mjerilo, pa ako radiš, dobro opstaješ, u suprotnom te nema. Do 1996. godine njegova firma je radila i poslovala isključivo na području Njemačke, a onda je odlučio da se vrati u rodni kraj i prebaci firmu u Krajinu da bi pomogao državi i svom narodu

: Još iz prijeratnih godina urađen je projekt razvoja banjskolječilišno-rekreativnog turizma i zaboravljen negdje u nekoj ladici. Termalne vode posve su neiskorištene, a lječilište Gata, kakvo jeste, unatoč visokim referencama ljekovitosti vode, ne privlači čak ni Bišćane, koji se većinom banjaju u Fojnici ili Topuskom, koje se nalazi u susjednoj Republici Hrvatskoj. Po svemu sudeći, turizam, kao branša koja će donositi profit i otvarati radna mjesta, budućnost je koja se još ne nazire u Gati

Mlijeko prodajem u pakovanjima od jednog decilitra. Prezadovoljan sam kvalitetom. Mjesečno prodam od dvije do petnaest litara, a nekad i po dvadeset. Kupci mi dolaze odasvud – iz Bosne i Hercegovine, Slovenije, Hrvatske, Austrije... Ovo mlijeko autohtonog bosanskog magarca koje proizvodim ovdje u Krajini mnogima je pomoglo”

Podržite nas na Facebooku!