“Ovo je priča, najzad, koja potvrđuje da život civilizirane zajednice, ma u kakvom se ona društveno-političkom sustavu ostvarivala, nije moguć i bez za autokratske vladare – nužnog zla i 'ukrasa', a za istinske demokrate – neophodnog kanala za dvosmjernu komunikaciju vlasti i građana, nije moguć bez jedne male-velike 'Krajine'”

Časnu i herojsku borbu 5. korpusa Armije RBiH, njene 511. slavne brigade i Stanice javne bezbjednosti Bosanska Krupa neko je želio obezvrijediti, izjednačiti nas sa srpskom stranom, napraviti ravnotežu u činjenju zločina. Nama koji smo bili optuženi za ratne zločine predstojala je teška pravna borba u dokazivanju pravnih činjenica koje nas oslobađaju teških i nepravednih optužbi”, kaže Jadranko Šaran, koji je sa Samirom Šabićem i Zijadom Kadićem oslobođen optužbi

U Glasu od 10. novembra 1994. godine objavljen je tekst s naslovom Razbili smo neprijatelja, u kojem su objavljene neke analize generala VRS-a Manojla Milovanovića s ratišta širom Bosne i Hercegovine. U tekstu Milovanović, između ostalog, pripadnike Armije RBiH naziva poturicama i fanaticima koji su riješili da poginu, te kaže da to uvijek naglašava srpskim vojnicima prilikom kretanja u borbu. I iz ovog je vidljivo kako srpski mediji šire mržnju prema Bošnjacima, sve uz saradnju s vojnim i političkim rukovodstvom RS-a

Trenutno je u funkciji staza za djecu, a do kraja godine radovi će biti okončani i na drugoj, većoj stazi namijenjenoj iskusnim skijašima. U to je uključeno vještačko zasnježavanje i svi prateći sadržaji koje mora imati malo evropsko skijalište

Stav je u posjedu originalnih dokumenata u kojima se iz plana srpske operacije “MIR-92” vidi kako komandant pukovnik Đuro Karailović piše da je odlučio u sadejstvu sa snagama “LIKA” izvršiti blokadu naselja Kulen Vakuf, Orašac i mirnim putem razoružati Zelene beretke, te da će. u slučaju neprihvatanja razoružavanja mirnim putem, “uz artiljerijsku pripremu, preći u energičan napad pravcima: Kulen Vakuf – Lužine i s. Ćukovi – s. Zaglavica, raseći blokiranu prostoriju, pretres i čišćenje naseljenih mjesta poduzimajući nasilno oduzimanje naoružanja”

Tekstilni kombinat, ili modna konfekcija, u Bosanskoj Krupi prije rata nosio je naziv po Lepoj Radić i uz bihaćki “Kombitekst” važio za jedno od najjačih tekstilnih poduzeća na ovim prostorima. Nakon rata i Agresije na Bosnu i Hercegovinu, ista firma dobija naziv po Amri Sedić. Ovo je priča o dvjema Krajiškinjama čije su životne sudbine duboko isprepletene i povezane patriotizmom kao životnom idejom vodiljom

“Nismo zadovoljni presudom Ratku Dronjku, upravniku logora Kamenica, koji je pravosnažno osuđen samo na 15 godina zatvora. Nismo zadovoljni načinom na koji je Sud BiH tretirao zločine i cijeli pristup tom slučaju oko logora u Drvaru jer nisu obuhvaćeni svi oni koji su vršili maltretiranja Bošnjaka u tom logoru. Dragan Rodić Šaula dobio je sporazumno 8 godina jer je priznao neke krivice i otkrio neke detalje i jame u koje su bacana tijela. Samo su njih dvojica osuđena”

Unsko-sanski kanton izuzetno je bogat prirodnim ljepotama i netaknutima oazama, ima potencijale i prednosti, zbog čega ga neki u budućnosti vide kao antistresnu oazu Evrope, ali i kao destinaciju koja će biti prepoznatljiva ne samo u Evropi nego i u ostatku svijeta

“Ratno novinarstvo je neko drukčije novinarstvo. Hrvatski i srpski mediji su, dok su Ljiljani radili na jačanju i afirmiranju patriotskog duha, a malo ili nimalo se bavili neprijateljskom stranom, konstantno se bavili nama i izvještavali o navodnim mrtvim glavama nabijenim na kolac, plasirajući tako vlastitom narodu lažne vijesti. Dakle, u Ljiljanima nije bilo spinovanja i novinari su imali težak zadatak – prvi je bio da tačno izvijeste javnost o tadašnjim događajima, a drugi da se odupru pisanju lažnih vijesti iz nekog revolta na sve što se dešavalo u to vrijeme. Koliko moraš biti moralan da ne poklekneš tome i da ne dodaješ i ne izokrećeš činjenice”, kaže Dalila Vojniković

Knjiga dr. Franje Jurića pokušava ocrtati put časnih sestara riječju i fotografijom. Bilo je i određenih problema tokom izrade knjige jer je arhivsko gradivo časnih sestara bilo poprilično uništeno i zagubljeno. S druge strane, postojala je bogata fonoteka, bogati albumi, ali isto tako i sjećanja časnih sestara koje su službovale u Bihaću, što je bilo dovoljan materijal da se pokuša rekonstruirati 125 godina plodotvornog rada časnih sestara u ovom dijelu Bosne i Hercegovine

Podržite nas na Facebooku!