Tokom Drugog svjetskog rata u novopazarskom kraju imao je izuzetno značajnu ulogu, a prvenstveno između 4. novembra i 7. decembra 1941. godine, kada se istakao kao glavni organizator odbrane Novog Pazara i okoline od tri četnička napada, kojom je prilikom pozvao u pomoć Albance s Kosova i Bošnjake iz drugih dijelova Sandžaka. Zahvaljujući tadašnjoj uspješnoj odbrani, bošnjačko stanovništvo ovih krajeva osiguralo je svoj biološki opstanak. Partizani su ga strijeljali 21. januara 1945. godine na Hadžetu, dijelu Novog Pazara, na prostoru ulice koja se još uvijek naziva Partizanska.

Zar ne bi bilo logičnije, ako su oni u pravu, kako uporno tvrde, da mi kao navodni najčistokrvniji Srbi i Hrvati i njihovi arijevci budemo originalni i avangardni dio nacionalnog korpusa, a oni kao u međuvremenu deformirani genetski materijal i konglomerat budu pridruženi dio nas? I da je naša i njihova prošlost prije svega naša, i da su naši i njihovi vladari prije svega naši, pa tek njihovi? Slijedeći istu logiku čiji su oni kreatori, mi ustvari ne potječemo od njih, već oni od nas

Svakodnevno, rafalno i bez prestanka, iz svih bitnih srbijanskih medija, najogavnijom i najbezobzirnijom verbalnom municijom pucano je na opozicione stranke i njihove lidere. I Feniks bi nakon takvog stravičnog tretmana poželio da nikada više iz pepela ne vaskrsne, a kamoli obični čovjek. Već se godinama uporno i bjesomučno plasira tvrdnja da samo SNS Srbiju spašava i, ako SNS ode s vlasti, slijedi Sodoma i Gomora. SNS-ovci su sebe proglasili za srpske političke apostole, a Vučić je dugo očekivani politički mesija koji će Srbiju pretvoriti u novi edenski vrt

U junu 1944. godine, na sastanku s Churchillom u Napulju, Tito je bio je prinuđen na izvjesno priznanje legitimiteta izbjegličke vlade u Londonu, što je indirektno otvorilo vrata infiltraciji velikosrpskog interesa u narodnooslobodilački pokret. Uslijedili su ustupci velikosrpski orijentiranoj izbjegličkoj vladi, među kojima je bila jedna od najvrednijih i najvećih žrtava ukidanje ZAVNOS-a i podjela Sandžaka između Srbije i Crne Gore

Uzalud što mi hoćemo s njima kad oni neće s nama. Kao da nas kroz ponavljanje istih zlodjela zlehudo i začuđeno pitaju: Koliko još puta treba da vas ubijamo, proganjamo, palimo i rušimo da konačno shvatite naše trajne namjere; idite iz svoje zemlje, svojih gradova i sela, iz svojih kuća i imanja dok još imate vremena?! Jer, ono što smo započeli naši pradjedovi i mi, kad-tad završit će naši potomci

Školuju se na bosanskom, srpskom i albanskom jeziku. Prema popisu stanovništva 2011. godine, u Srbiji (bez Kosova) je živjelo 7.767 Gorana. Prema procjenama, Gorana ima više od 60.000. U Gori ih trenutno živi i radi između 6.000 i 8.000. Gorani su se do 1991. godine nacionalno izjašnjavali u popisima kao Muslimani. Pod utjecajem manipulacija kojima su bili izloženi od Miloševićevog režima, Srpske akademije nauka i umetnosti i Beogradu poslušnih kadrova rodom iz Gore, geografska odrednica Gorani pretvorena je u nacionalnu komponentu i preko noći stvorena novokomponirana nacija Goranci. Cilj je bio da se Gorani vještački i neprirodno odvoje od muslimanskog (bošnjačkog) nacionalnog korpusa i tako oslabe i podjele muslimanski (bošnjački) narod

Muslimanska milicija organizirana je s ciljem odbrane svojih sela i domova, jedna vrsta samoodbrambenih jedinica. One su imale vojno obilježje samo po tome što su bile naoružane i što su imale svoje komandire. U svemu drugom ni po čemu se nisu razlikovale od ostalog seoskog stanovništva, živjeli su u svojim kućama, hranili se u svojim porodicama, kretali se u seoskim odijelima i bili naoružani najčešće vlastitim oružjem

Srpska savremena politika podijeljena je na epizode pozorišnog junačenja i epizode – skidaj gaće. Doduše, daleko su brojnije ove druge epizode, ali povremeno se pojavi poneki srpski političar s jakim glumačkim darom koji odglumi političkog Kraljevića Marka, ali kao i u historiji, epski Kraljević Marko i historijski drastično se razlikuju. Epski Marko bio je strah i trepet za Turke, a historijski vjerni i dosljedni turski sluga koji je poginuo neslavno u bici na Rovinama 1395. godine, boreći se protiv braće kršćana, a na strani osmanske vojske i sultana Bajazita

Pri osvajanju dijela novopazarske varoši dogodio se veliki i stravičan masakar civilnog življa kako u samoj Devlet-hanum džamiji (kasnije poznatijoj kao Krnja ili Batal džamija), tako i u njenom haremu i bližoj okolini. Naime, onaj dio Novopazaraca koji nije uspio da se domogne novopazarske tvrđave, iako ih je dijelilo svega nekoliko stotina metara od nje, pošto su im ustanici bili za petama, pokušali su da nađu utočište u ovoj džamiji i njenom haremu (dvorištu)

Kako izaći iz začaranog kruga? Kako izbjeći nove diktatore i diktature? Kako osvajanje slobode pretvoriti u definitivni trijumf demokratije? Kako izbornu pobjedu pretvoriti u trijumf cijelog naroda, a ne u pobjedu pojedinca i njegovih vlastodržačkih ambicija? Kako doći do općekorisne upotrebe vlasti, a izbjeći njenu zloupotrebu od vlastoljubivih političara? Mnogo pitanja i dilema

Podržite nas na Facebooku!