fbpx

Ko je dobio, a ko izgubio – slično je pitanju da li je čaša polupuna ili poluprazna. Fakat je da se ovim dodatnim protokolom ne vraća na granice uspostavljene prvobitnim sporazumom, kao što je fakat da je za sada zaustavljena ofanziva Asadovog režima (uz zračnu podršku Rusije i kopnenu Irana i satelita mu) koja je prijetila da grad Idlib i ubrzo cijela provincija padne

Grupa “Wagner” privatna je vojna zaštitarska firma za koju se vjeruje da je pod kontrolom Jevgenija Prigožina, biznismena bliskog Kremlju. Njega je ruska štampa prozvala “Putinovim kuharom” jer je započeo svoj biznis u ugostiteljstvu. U SAD-u ga optužuju da je organizirao internetske botove kojima je pokušao utjecati na ishod američkih predsjedničkih izbora 2016. godine, što on negira. Trag “Wagnerovih” ruskih plaćenika prvi put pojavio se u ratu na istoku Ukrajine, nakon čega su ih Sjedinjene Američke Države stavile na crnu listu. Trag im je pronađen također i u Siriji, te u nekoliko afričkih zemalja s kojima je Rusija zaključila vojne sporazume

Restrikcije (minimalne) koje je u međuvremenu Turska uspjela nametnuti – poput toga da se u Bosforu ne mogu naći dva tankera istovremeno i/ili režim sidrenja u samom tjesnacu – ne rješavaju njegovu opterećenost saobraćajem i, shodno tome, ne smanjuju (bitno) rizike od nesreća, više mu dođu kao onaj (klišejski) flaster na zjapeću ranu. Želja da se saobraćaj donekle rastereti jeste ideja vodilja iza projekta kanala Istanbul

Nije čudo da je izjava Angele Merkel (“Shvatam vašu potrebu za remetilačkom politikom, ali smučilo mi se da skupljam krhotine. Stalno moram lijepiti šoljice koje ste vi razbili, samo da bismo mogli sjesti i popiti šolju čaja”) najcitiranija glede Macronovih (ne)diplomatskih ispada

Trumpova odluka da sastanku prisustvuje pet senatora vrlo kritički raspoloženih prema Turskoj u konačnici se pokazala dobrom jer je Erdoğan dobio priliku da direktno pouči američke zakonodavce o realnostima koje im, s obzirom na količinu antiturske propagande, u kojoj učestvuju i američke institucije poput Pentagona, sasvim sigurno promiču. Osim toga, to je bila prilika da se uvjere u odlučnost Turske glede pitanja koja opterećuju odnose, prije svega u borbi protiv PKK (i svakog drugog) terorizma, kao i očuvanja vlastitog suvereniteta

Da Erdoğanova inicijativa “svijet je veći od pet” rezonira u drugim krajevima planete, potvrdio je govor premijera Malezije Mahathira bin Mohamada, koji se zapitao dokle će se dopuštati zemljama koje su se proglasile pobjednicama rata od prije tri četvrtine stoljeća da vladaju svijetom

Nekako se čini, pogotovo u kontekstu ranijeg nediplomatskog odnosa određenog dijela evropskih zemalja prema turskim delegacijama, da se, osim narušavanja prijateljskih odnosa između Bosne i Hercegovine i Turske, želi poslati i neka vrsta poruke turskoj delegaciji, u smislu da im se pokaže ko je glavni i odgovorni na “evropskom” teritoriju na koji su sletjeli.

Ne mora se biti socijalista i/ili ljevičar da bi se u ovakvoj situaciji podržalo Madura. Zapravo, i nije riječ o njemu. Radi se o principu. “Rusija, Kina, Indija, Pakistan, Turska, Iran, Južna Afrika i velika većina zemalja u svijetu priznaje legitimitet predsjednika Madura. Intenziviranje trenutnog sukoba ili vojna avantura imali bi posljedice daleko izvan granica Venecuele...”

Razgovoru između Trumpa i Erdoğana, poslije kojeg je uslijedio taj nagli zaokret američkog angažmana u Siriji, prethodila je najava Turske da će pokrenuti vojnu akciju istočno od Eufrata kako bi sa svoje granice zbrisala PKK, kojem Zapad tepa “Sirijske demokratske snage”, “kurdske snage” ili upotrebom skraćenica (YPG, PYD) za jedno te isto – terorističku organizaciju tzv. Radničku partiju Kurdistana (PKK)

Podržite nas na Facebooku!