Pokretači inicijative, koji o televiziji kao mediju nemaju pojma, uveliko zaobilaze sve one koji o tome nešto znaju, a dubokoumne rasprave vode s ljudima koji o toj problematici nemaju blage veze, među kojima su u savjetodavnoj misiji, naravno, i neizostavno grobari brojnih, ne samo TV projekata

“Stručnjake” zaokupljene izgradnjom autoputa, koji je van svake sumnje značajan ne samo za državu nego i ovaj kraj, nije zanimala činjenica da plodno zemljište u Hercegovini u ukupnoj površini u Hercegovini učestvuje tek 2,5 posto, što je, sa stanovišta egzistencije, više nego zabrinjavajući podatak

Neka Čović, ako hoće i referendumski, kad je to već ušlo u modu, armiju Hrvata zaposlenih u državnim i federalnim institucijama, koji u konvojima svakodnevno ulaze u Sarajevo, naravno, i njihove porodice, pita jesu li se zarad “trećeg entiteta” spremni odreći plata i beneficija koje uživaju

Pogrešno je misliti da HDZ-ovske vlasti u Stocu odluke donose na štetu Bošnjaka. To je samo privid. Istina je puno gora; stolački HDZ je mentalno u 1993. godini, što znači da Bošnjaci za tu vlast uopće ne postoje, ne samo kao politički nego čak i demografski realitet. A odluka što se tiče, one se, da ne bi bilo zabune, donose na štetu svih građana

Ma kako to anahrono djelovalo, san o banovini i formalno i stvarno determinira sve poteze, kako nekada Mačekove, tako i danas Čovićeve. Riječ je o konceptu koji se žilavo održavao čak i u vrijeme kada se to činilo nemogućim, u vrijeme gotovo polustoljetne vlasti komunista u bivšoj zajedničkoj državi

Kako se historija često ponavlja, više je nego očito da Čović, Lučić i njima slični spasonosni izlaz nalaze baš u Musićevoj recepturi. Otud saradnja s Dodikom, uzrokovana strahom da s kojim slučajem ne krene Šarovićevim stopama; otud sve češće konsultacije s Beogradom. Još samo da se vrati ćiriličnoj verziji vlastitog potpisa, kako je to činio prije rata

Podržite nas na Facebooku!