fbpx

“Nema sumnje da je Sudijev komentar najvažnija knjiga koja je do sada napisana o Hafizovoj poeziji. U toku skoro tri stotine i pedeset godina, koliko prolazi od trenutka nastanka ovog djela, ovaj komentar predstavljao je jednu od najvažnijih knjiga u cjelokupnom procesu predstavljanja jedne od najistaknutijih epoha iranske književnosti i u cijelosti zaslužuje da se o nju okoriste i Iranci”

Svijet prolaznosti napušta 1712. godine i biva ukopan odmah do mezara čuvenog tumača Mesnevije Sarı Abdullah-efendije, na mezaristanu Topkapı Maltepe. Na dvor nije stigao ponajprije zbog činjenice da su dvorskim pjesničkim položajima vladali članovi dvorskog pjesničkog klana koji je u Sabitu vidio opasnost. Pokazat će to i vrijeme. Danas se o Sabitovoj poeziji pišu magistarske teze i doktorske disertacije širom Turske, a književna kritika ovog pjesnika svrstava među najznačajnije pjesnike 17. stoljeća

“Za mene, na simboličkoj ravni, najvažnije da smo uspjeli sačuvati nešto bosansko u vrijeme kad se sve s tim predznakom nastoji potrati i pobrisati. Izbrisani smo kao stanovnici iz Ustava, pridjev bosanski pobrisan je čak i iz naziva gradova i drugih toponima, uporno nam ga nastoje pobrisati i iz imena jezika, a rade na tome da se pobriše i iz imena domovine. Činim sve da se okupimo oko tog pridjeva, oko onog srcolikog oblika 'naše kuće', da ga učinimo dragim i poželjnim svakom stanovniku naše zemlje, onako kako je to stoljećima bilo”

U posljednja tri desetljeća nestale su velike bošnjačke izdavačke kuće, a veliki broj časopisa je i nastao i nestao. Stječe se dojam da Bošnjacima nije nedostajalo kvaliteta, ali ono što nedostaje jeste zasigurno kontinuitet. Novopokrenuti magazin za kulturu i društvo “Biserje”, za sada na portalu kao elektronski, a u dogledno vrijeme i kao printani medij, predstavlja novu platformu na kojoj se mogu naći svi dobrohotni, bez obzira na njihovo političko i ideološko uvjerenje, a koji su spremni uložiti vlastitu energiju za promicanje bošnjačke tradicije, bosanskoga jezika i savremene bošnjačke političke misli

Iza sebe je ostavio brojne zadužbine širom carstva. U Bosni je gradio mostove i džamije, po Stambolu i Šamu džamije, medrese i česme. Trajno dobro, reklo bi se. O njemu su pjevali najpoznatiji osmanski pjesnici, opisivali ga najznačajniji povjesničari i pisci hronika. Pa ipak, možda su ga najkvalitetnije opisala njegova djela u kojim se krije i poruka našoj generaciji: Ma koliko bili uspješni i moćni, i ma gdje da živjeli, nemojte zaboraviti odakle ste potekli. Pomozite svom narodu, investirajte, gradite, podržavajte i ponosite se svojim porijeklom

Naš vojnik se preko minskih polja i sniježnih bregova popeo na Vlašić, osvajao neosvojivo, odbranio neodbranjivo, a naši generali se po sudovima moraju braniti od nepravde i čine to, bez obzira ne sve gorčine, dostojanstveno. U ime tog nesalomljivog duha, možemo li mi danas učiniti iskrene iskorake prema zajedništvu?

Trenutno uređenje BiH i odnos snaga na političkoj sceni ne dozvoljavaju ni javljanje primisli o obavezi koju kao narod imamo prema svojoj braći s kojom se sudbina poigrala na najmučniji način. Možda to i jeste tako. Međutim, ne smije ostati na tom odgovoru jer se ti Bošnjaci osjećaju kao dio jedne nacije kojoj je središte u Bosni i Hercegovini i ne smijemo ih se olahko odricati. Moramo učiniti korak dalje. Moramo, kako su to naši preci radili tokom historije, prevazići prepreku za koju svi tvrde da je neprelazna i nerješiva

Drugi su narodi shvatili vrijednost predsjednikovih djela, misli i ideja, prevode ih i svojoj omladini omogućavaju da te misli i ideje upijaju, formirajući se kao zrele ličnosti koje znaju do kojih je granica moguće u ovom životu ići i da li uopće postoje granice kada je u pitanju ljubav prema domovini. Albanci, Turci, Arapi i Iranci predsjednikove knjige prevode, na temelju njihova sadržaja pišu naučne radove i izvlače pouke

Podržite nas na Facebooku!