fbpx

Da li je priča o Kudsu priča o jednom gradu bogate i bremenite historije, ili je to, ustvari, priča o nama? Da li je priča o Kudsu priča o statističkim podacima, broju stanovnika, klimatskim uvjetima, svetim mjestima, mezarovima Božijih poslanika i bogougodnika, ili je to priča o mjeri svih nas; mjeri razumijevanja religijskih nauka koje slijedimo i poruka vjere koju štujemo? Možemo li govoriti i pisati o Kudsu bez da se zapitamo: Kako je moguće da se jedan grad zove “gradom mira” koji je svet za sve tri velike abrahamovske religije, a da u isto vrijeme predstavlja i izgovor za trvenje sljedbenika tih religija? U čemu je problem

Možda je posrijedi i moja “studentska mana” ili neka vrsta vraćanja duga Bosni, odakle sam mnogo naučio o životu, i ne samo o životu, i zbog toga možda gajim osobito poštovanje prema našoj braći i našim sestrama u Bosni i Hercegovini i prema samoj Bosni i Hercegovini u cjelini. U vezi s organiziranjem Bošnjaka, mislim da su oni dobro organizirani u Makedoniji, imaju više organizacija koje uživaju poštivanje u našem društvu i koje posjećujem na osobito zadovoljstvo. Mi im nemamo pravo reći šta trebaju raditi, jer oni to znaju najbolje, ali mi smo tu da ocjenjujemo i podržavamo njihov rad. Naša su vrata uvijek otvorena svima

Grdno se vara onaj koji misli da Srebrenica predstavlja isključivo uspomenu na 8.372 mučki ubijene osobe. Srebrenica je više od toga. Srebrenica je simbol stradanja Bošnjaka i u svim ratovima prije 1992. godine i svih patnji koje je ovaj narod pretrpio kako bi mogao slobodno koračati

Umjesto da ograničenje kretanja iskoristimo kao priliku da poštivanje reda i discipline usvojimo kao naviku, odgovoran odnos prema hijerarhiji svjetovnog i vjerskog odlučivanja utkamo u svoju svakodnevicu, a poštivanje stručnosti ugradimo u vlastiti sistem vrijednosti, počeli smo tražiti svakojake izgovore s namjerom da diskreditiramo sve one koji su svojom stručnošću i odgovornim pristupom problemu doprinijeli usporavanju pandemije

Bezmalo mjesec od početka krize uzrokovane pandemijom virusa korona sa svih strana dopiru glasovi protkani dovama i molitvama, željama i težnjama, da sve ovo prođe i da se vratimo u normalu, odnosno u normalan život koji smo živjeli prije pandemije. Međutim, nije li baš sada, kada društvom prevladava baš ta želja vezana za povratak u “normalu”, trenutak da se zapitamo: Da li je, zaista, sve ono što je činilo naš životni stil prije pandemije bilo normalno

Druga je strana i to što smo konačno shvatili koliko nam znači komad zemlje koji godinama nismo obrađivali uljuljkani u sigurnost redovnih mjesečnih primanja uvjereni da se to ne isplati! Druga je strana i to da smo dobili priliku da shvatimo da nismo ovisnici o svim onim stvarima za koje smo mislili da bez njih ne možemo

Trebamo biti svjesni da online nastava nije isto što i klasična nastava. Ne trebamo razmišljati u kategorijama časa od 45 minuta. To samo stvara mentalnu blokadu. Mi, nastavnici, moramo u online nastavi raditi ono što se od nas očekuje i u klasičnoj nastavi, ali što se često preskoči praktičnosti radi. Imamo priliku da lekciju destiliramo i učenicima serviramo esenciju onoga što trebaju usvojiti. To na prvi pogled može zvučati naporno, ali zapravo oslobađa nastavnike okova forme nastavnog časa, a time dopušta protok kreativnosti

“Nema sumnje da je Sudijev komentar najvažnija knjiga koja je do sada napisana o Hafizovoj poeziji. U toku skoro tri stotine i pedeset godina, koliko prolazi od trenutka nastanka ovog djela, ovaj komentar predstavljao je jednu od najvažnijih knjiga u cjelokupnom procesu predstavljanja jedne od najistaknutijih epoha iranske književnosti i u cijelosti zaslužuje da se o nju okoriste i Iranci”

Svijet prolaznosti napušta 1712. godine i biva ukopan odmah do mezara čuvenog tumača Mesnevije Sarı Abdullah-efendije, na mezaristanu Topkapı Maltepe. Na dvor nije stigao ponajprije zbog činjenice da su dvorskim pjesničkim položajima vladali članovi dvorskog pjesničkog klana koji je u Sabitu vidio opasnost. Pokazat će to i vrijeme. Danas se o Sabitovoj poeziji pišu magistarske teze i doktorske disertacije širom Turske, a književna kritika ovog pjesnika svrstava među najznačajnije pjesnike 17. stoljeća

“Za mene, na simboličkoj ravni, najvažnije da smo uspjeli sačuvati nešto bosansko u vrijeme kad se sve s tim predznakom nastoji potrati i pobrisati. Izbrisani smo kao stanovnici iz Ustava, pridjev bosanski pobrisan je čak i iz naziva gradova i drugih toponima, uporno nam ga nastoje pobrisati i iz imena jezika, a rade na tome da se pobriše i iz imena domovine. Činim sve da se okupimo oko tog pridjeva, oko onog srcolikog oblika 'naše kuće', da ga učinimo dragim i poželjnim svakom stanovniku naše zemlje, onako kako je to stoljećima bilo”

Podržite nas na Facebooku!