fbpx

Džeko Hodžić rođen je 1950. godine u Godijevu u Bihoru, sjevernom dijelu Crne Gore koji pripada Sandžaku. Umjetničku školu u Peći završava 1970. godine, a 1977. Akademiju likovnih umjetnosti u Sarajevu. Održao je više od 60 samostalnih izložbi u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Srbiji, kao i širom Evrope, te oko 400 zajedničkih izložbi u zemlji i inostranstvu. Dobitnik je dvanaest nagrada, među kojima su i nagrade Udruženja likovnih umjetnika BiH za crtež, “Grand Prix” ULU-a BiH, Srebrna nagrada Univerziteta Sarajevo, Nagrada grada Wasserburga, Njemačka, Specijalna diploma za razvoj likovne kulture... Petog marta u Sarajevu otvorena je njegova izložba koja je objedinila sva tri dijela čuvene “Apokalipse”, opusa za koji je dobio značajnu podršku likovne kritike u Bosni i Hercegovini. Za Stav govori o ovoj izložbi, kao i o brojnim drugim detaljima i crticama iz života

Zaštitni znak Udruženja žrtava rata “Foča 92-95” jeste leptir, simbol metamorfoze i transformacije. Iz Udruženja ističu da, iako je prošlo više od 20 godina od završetka Agresije, među pojedinim ženama još vladaju stigma i zatvorenost i uopće ne žele razgovarati o patnjama koje su preživjele. “Svakakvih ima primjera i o tome će uvijek biti veoma teško govoriti i vraćati se u prošlost. To uvijek boli”, kaže Halida Uzunović, predsjednica Udruženja žrtava rata “Foča 92-95”

Bez obzira na kontroverze i na brojne kritičke i argumentirane tekstove i knjige napisane o njegovom političkom i znanstvenom djelovanju, Muhamed Filipović ostat će upamćen kao simbol pameti, znanja, begovskog i akademskog dostojanstva, bošnjačkog nacionalnog preporoda, vraćanja nacionalnog imena, prkosa i otpora svakoj vlasti i autoritetu. Njegova smrt predstavlja i svojevrsni kraj jednog vremena

Ovo je način da se vrlo važna istina čuva od zaborava. Naša je ideja da ‘Bijelu sobu’, u kojoj će saznavati o tome šta se dešavalo tokom Agresije na Bosnu i Hercegovinu i tokom Opsade Sarajeva, posjećuju djeca osnovnih i srednjih škola. Sve što radimo ne radimo da bi mlade i buduće generacije mrzile, ili da bi se svetile i ratovale. Ne. Mi buduće generacije moramo ovome učiti jer želimo da i na ovaj način svojoj djeci gradimo bolju i ljepšu budućnost, da se nikada više i nigdje ne ponovi ono što se dogodilo upravo ovdje, u našem gradu”

Ovo je početak, a tempo saradnje ćemo zajednički usklađivati. Ohrabrujemo vas da doprinosite svojoj državi, imate potentnost, imate šansu. Bošnjaci, gdje god žive, trebaju dijeliti civilizacijske vrijednosti s drugima, a lekcije iz historije nas opominju, ali nas ne smiju spriječiti da produbljujemo našu saradnju kroz kulturu i ekonomiju. Nije važno koliko imate stanovnika, koliki vam je budžet, važno je kakvo vam je srce i šta želite s nama. Mislimo da mi možemo podosta od vas naučiti, a spremni smo ponuditi svoje kapacitete”, rekao je Ajnadžić

“Očito je da postoji želja građana da Sarajevo, kao i mnogi drugi gradovi u Evropi i svijetu, ima datum koji obilježava početak razvoja grada na ovom prostoru. Na izvjestan je način to i prirodno, u tome se pronalazi način i model čuvanja naše baštine, sjećanja, tradicije i identiteta. Sarajevo je bez sumnje višestoljetni grad koji je nastajao, razvijao se i gradio kroz različite epohe i sve su one utkale u njega dio sebe. Ovoj inicijativi pristupili smo s maksimalnom ozbiljnošću, uključili sve relevantne faktore, stručnjake, institucije, organizirali smo okrugle stolove, izradu elaborata i sve to prije nego je ona formalno ušla u proceduru kao inicijativa”, rekao je Abdulah Skaka, gradonačelnik Sarajeva

Brojni historičari pisali su u svojim radovima o značaju vakufname Isa-bega Ishakovića. To je prvi pisani dokument o graditeljskoj djelatnosti na ovim prostorima, a Sarajevo je među rijetkim gradovima koji ima takav dokument. Osnivanje grada krupan je događaj u povijesti svakog grada. Brojni gradovi, posebno oni stari, obilježavaju datume vezane za osnivanje grada, npr. Rim, London, Samarkand itd. Sarajevo je prvi grad na našem prostoru koji je utemeljen na novi način, s novim standardima, specifičnom vrstom objekata.

S braćom 1980. godine pokreće firmu za proizvodnju mašina i opreme za mliječnu i prehrambenu industriju u prostorijama od 75 kvadratnih metara. Ismet kaže kako je ovaj mali projekt danas prerastao u firmu koja se prostire na osamdeset hiljada kvadratnih metara, s tri fabrike za proizvodnju, centrom za istraživanje i razvoj, te prodajnim i marketinškim uredima

Avdija Salković viši je bibliotekar Muzeja RAS u Novom Pazaru. Rodio se 1974. godine u Novom Pazaru. Osnovnu i srednju školu završava u rodnom mjestu, a studij kibernetike u Istanbulu. Nakon povratka u Novi Pazar upisuje studij turskog jezika i književnosti u Beogradu. Na Katedri za orijentalistiku završava i master studij, kao i doktorat na temu jezika koji je Peyami Safa, čuveni turski novinar, kolumnista i književnik, koristio u svojim romanima. Krajem devedesetih godina prošlog stoljeća Salković počinje prevoditi knjige s turskog jezika. Do sada je preveo pedesetak naslova

: U pokušaju da Bošnjake razumije iz kulturološke, etnološke, imagološke, antropološke i sociološke perspektive, Zekić je čitaocu ponudio ogroman broj informacija i pisanih izvora, zajedno s vlastitim promišljanjima i dragocjenim zapažanjima. Izedin Šikalo istaknuo je da je Zekićeva studija svojevrsni nastavak rada Antuna Hangija u 21. stoljeću. Knjiga je to o običajima i kulturi bosanskih muslimana, s tim da se ovog puta oni uvažavaju ne samo kao vjerska i kulturna zajednica već i kao politički narod

Podržite nas na Facebooku!