fbpx

Gospodar ima jedan poseban napitak za svoje robove. Kada ga oni okuse, opiju se, a kada se opiju, onda se kod njih pojavi hal raspoloženja, veselja. A kada se taj hal ustali, oni se istope. Kada se istope, oni se oslobode. Kada se oslobode, oni dospiju (u Hakkov hadret). Kada dospiju, povežu se, a kada se povežu, više se nikada ne rastaju od svog Voljenog. Dakle, istinski ašici! Vidjeli smo ranije, mi možemo imati taj utisak da smo mi pravi zaljubljenici, međutim, čim nam se ponudi stvar za kojom zaista naša duša hlepi, mi sve to zaboravljamo. Eh, tako ovi Allahovi robovi dolaze i nude nam “bokor ruže”, eh sad, ja Rabbi, pomozi nam da se probudi u nama ovo svojstvo istinske ljubavi, da znamo gdje smo pošli, da tražimo Gospodara, da tražimo Njegovu blizinu. Onda više nema odvajanja i kidanja

“Već treću godinu imamo studente sa svih fakulteta, što smatramo velikom prednošću i bogatstvom jer se na taj način studenti upoznaju, otvaraju mogućnost saradnje i pomažu jedni drugima. Svi su oni eksperti u nekim oblastima i mogu pomoći studentima drugih fakulteta kod polaganja ispita. Koristimo mogućnost da studenti jedni druge educiraju. U prethodnim godinama imali smo niz kurseva i klubova koje smo sa studentima pokretali, u kojima su predavali upravo studenti drugim studentima”

Saslušanje Mustafe Busuladžića oficiri OZNA-e započeli su krajem aprila 1945. godine bez prisustva advokata i bilo kakve pravne zaštite, a privid pravičnosti tog isljeđivanja pokušali su stvoriti tjeranjem Busuladžića da svaku stranicu svog iskaza parafira potpisom. S obzirom na to da su metode OZNA-e, kasnije UDBA-e, dobro poznate, bez sumnje zaključujemo da je Busuladžić kao “narodni neprijatelj” svoj iskaz dao pod teškim fizičkim i mentalnim zlostavljanjem. Bez obzira na to, ovo je jedini pisani trag njegovih stavova prije pogubljenja, kao i stavova njegovih isljednika. Časopis Stav za sada neće ulaziti analiziranje saslušanja, kojeg objavljujemo bez lektorskih intervencija, te će to prepustiti stručnim saradnicima u narednim brojevima našeg sedmičnika. Do tada, ove ekskluzivne materijale, uključivši i presudu Vojnog suda Komande grada Sarajeva, ostavljamo na prosudbu našim čitaocima

Ideja ove inicijalne verzije jeste da se predstave tri zanata koja su pred izumiranjem: kazazi, četkari i bozadžije. Kasnije bismo, s dodatnim sredstvima, dodavali još zanata. Pronašli smo zanatlije koji su posljednji izdanci svojih porodica, s njima smo napravili ovaj projekt. Imamo intervjue sa zanatlijama, imamo snimak njihovog rada i glumca koji proigrava priče o tim zanatima. Cijela će aplikacija biti namijenjena za virtualnu realnost, moći će se gledati pomoću VR headseta, ali ćemo napraviti i desktop verziju za korisnike koji nemaju headset, a koja će se moći gledati na običnom računaru

Formula je vrlo jednostavna. Trebamo biti samo malo više savjesni. Svaki pojedinac odgovoran je za sebe, ali i za društvo. Vi ne štitite u ovom slučaju samo sebe već i svoje najmilije. Ne možete promijeniti svijet, ali možete apelirati. To je naš problem. Svačija individualna odgovornost itekako je bitna, te da tu odgovornost prenosimo i na najbliže članove porodice i na svoj komšiluk”

Trebamo pogledati da smo mi siromasi, jer se u ajetu kaže: “O, ljudi, svi ste vi siromasi i ovisni o Allahu.” Dakle, svi smo gladni, bez popudbine, oskudno odjeveni i očekujemo da nas Jedini nahrani, odjene i osigura nam opskrbu. “Dolazili su izdaleka prevalivši dug put”, a mi smo svi putnici, hodočasnici na putu i ne smijemo biti prevareni po pitanju cilja, a kojim putem idemo, to je manje bitno, ali nam se cilj ne smije zamagliti

“Mnogi ljudi se bave bošnjačkom književnošću, samo je pitanje koliko je to bavljenje sustavno, koliko je zasnovano na nekim ozbiljnim projektima. Za mene je to suština. A i to je važno da imamo samostalan predmet koji će se zvati Bošnjačka književnost, a neka se nalazi i u okviru drugih predmeta. Suština je da mi dobijemo projekte i proučavanje ovih književnosti, a da kruna ovog proučavanja bude, ponavljam, povijest bošnjačke i bosanskohercegovačke književnosti. A mi nemamo nijednu ni drugu”

Pred kraj osamdesetih godina radi se na obnovi Kulturnog društva “Preporod”. Osnivačka skupština u Sarajevu, kao i osnivačke skupštine u svim gradovima BiH, napravila je izvanredan kulturni ambijent u kome će se stvarati ona klima koja će prethoditi otopljavanju odnosa unutar BiH i omogućiti stvaranje demokratskih promjena i višepartijskih sistema. Svake sedmice “Preporodovi” predavači gostovali su na tribinama po cijeloj BiH. Te su tribine bile izvanredna edukacija naroda u svrhu samorazumijevanja

“Nijedna islamska knjiga (izuzimajući, naravno, Kur’an i hadiska djela) nije tako privlačila našu ulemu, naše učene ljude, i ne samo njih, kao što je to slučaj s Mesnevijom, tim čudesnim djelom sufijske književnosti. Mesneviju su voljeli, slušali i izučavali ne samo sufije već i trgovci, zanatlije, hodže i muftije, muderrisi i pjesnici, paše i be¬go¬vi, carevi i veziri; bogati i siromašni. Bilo je takvih entuzijasta koji su iz ljubavi prema toj knjizi preduzimali takve korake koji bi i danas, u eri tehničkih čuda, bili pravi izazov za avanturiste”, napisao je hadži Šaban Gadžo, čovjek koji je veliki dio svog života proveo uz rahmetli hadži hafiza Halid-efendiju Hadžimulića, sarajevskog mesnevihana i hatiba Careve džamije u Sarajevu. Danas, uslijed nemogućnosti kazivanja Mesnevije zbog novonastalih okolnosti, magazin Stav odlučio je u dogovoru s aktuelnim mesnevihanom hadži hafizom Mehmedom Karahodžićem u ramazanskim brojevima prenijeti dio dersova iz Mesnevije održanih, počevši od kraja prošle godine, u Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu

Podržite nas na Facebooku!