Nestalo je naših čaršija i pazarišta, ezana, mirisa naših avlija i sevdalinki. Nestalo je onog nekadašnjeg rahatluka. Jedno od naselja koje su u prošlosti izgradili Bošnjaci, a koji su danas svedeni na neznatnu manjinu, jeste i Kupres, gradić u Livanjskom kantonu, smješten u istočnom dijelu Kupreškog polja na 1.135 metara nadmorske visine

Slaviti kult ličnosti jednog diktatora progresivno je i urbano, veličati one koji su nam donijeli demokratiju i slobodu nazadno je i ruralno. Patiti za jednopartijskim sistemom i policijskom državom moderno je i kozmopolitski, a primitivno je i šovinistički uživati u demokratskom višestranačju i nacionalnim strankama. LGBT osobe mogu na ulicama demonstrirati svoje “vrijednosti”, ali vjernička populacija svoje mora upražnjavati u kući, među četiri zida. Parada ponosa jeste festival slobode, javni iftar manifestacija je isključivosti i radikalizma. Psovati i vrijeđati vjerska osjećanja većine građana ove zemlje jeste sloboda govora, kritika takvih psovki i uvreda govor je mržnje. Ne slagati se s njihovim stavovima jeste cenzura, a usuditi ih se kritizirati nepatvoreni je fašizam, dok je dehumanizacija, demonizacija i javni linč njihovih neistomišljenika sloboda govora. Crno je bijelo, a bijelo je crno

Orkestrirana i sveprisutna propaganda najviše je doprinijela tome da Bošnjaci u Hrvatskoj gube svoj politički identitet i tonu u asimilaciju. Ljudi koji slove kao “akademici” i “intelektualci”, kada govore o BiH i Bošnjacima, ne propuštaju priliku Bošnjake nazvati Muslimanima. Vjerski i nacionalni identitet mora se razdvojiti. Prava koja muslimani u Hrvatskoj uživaju svakako su pohvalna i hvale vrijedna, ali priznanje nacionalnog identiteta posve je drugi segment ljudskih prava, jednako bitan kao i vjerski. Ustvari, na sceni je pokušaj nametanja slike da su Bošnjaci zadovoljni sa svojim manjinskim statusom i da isti nije potrebno popravljati niti unapređivati, što je, naravno, daleko od istine

Monarhistička Jugoslavija, istakao je prof. dr. Adnan Jahić, bit će zapamćena po kulturnom i ekonomskom razvoju, po nacionalnoj i političkoj emancipaciji koja je omogućila nastanak današnjih samostalnih država, po zaprepašćujućim krvavim zvjerstvima i nezapamćenom divljaštvu u ratovima

Samo proglašenje Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca 1. decembra 1918. godine u širim narodnim masama u Bosni i Hercegovini nije praćeno velikim manifestacijama oduševljenja. Obični ljudi imali su drugih problema: srpski seljaci koristili su vrijeme nestabilnosti i nedovoljno efikasne vlasti da maltretiraju zemljoposjednike i otimaju njihovu zemlju, muslimanski zemljoposjednici tražili su način da zaštite svoje živote, a obični ljudi su gledali kako da prežive hladnu i gladnu zimu

Ne mogu se dogovoriti ni o nazivu rata iz kojeg su jedva živu glavu iščupali, ni o tome koliko ih je agresora napadalo. Sve su svoje spremni u vatri kritike sagorjeti, pronalaziti pogreške u svom krivo napisanom zarezu, ali zato režu vene na glas žene ratnog zločinca i ljube ruke koje su blagosiljale klanje.

„Posebno bitno je da iza ovakvih projekata stoje institucije. Ovaj projekat je podržao predsjednik Bakir Izetbegović, a i reisul ulema Husein Kavazović. Podržale su ga naše naučne, ali i nacionalne institucije. Posebno je bitno da je ovaj projekat djelo dobro ogranizirane grupe autora, za razliku od prijašnjih vremena kada su ovakve projekte radili izvrsni pojedinci, ali usamljenici“, rekao je Mehonić.

S obzirom na to da hrvatski državni vrh i danas ne odustaje od opravdavanja onoga što je u Hagu presuđeno kao udruženi zločinački poduhvat, ne čudi da im isticanje sudjelovanja 25.000 Bošnjaka i isticanje 1.100 poginulih Bošnjaka u Domovinskom ratu nije dio poželjne nacionalne strategije. Niti će biti. Međutim, to ne znači da sami Bošnjaci u Hrvatskoj neće poduzeti korake potrebne da svoje zasluge pravovaljano istaknu i iskoriste. Očajavati nije prihvatljivo, a kukati još manje

Odeš po potvrdu i postaneš glavni urednik nikad pokrenutog nacionalnog sedmičnika za 100 KM. Uostalom, šta se čuditi, mi smo narod koji se zvao Bošnjaci, narod koji je govorio bosanskim jezikom, pa se sve to negdje zagubilo na čitavih stotinu godinu. Da se Safvet-beg Bašagić samo na vrijeme dosjetio, još bi 1916. godine imali adekvatan “Ured za izgubljene stvari”.

Naša stranka je najavila da je glavni uvjet za koaliciju s njima pristanak na najopsežniju obrazovnu reformu u Kantonu Sarajevo koja bi se trebala preliti na čitavu BiH. To znači da će u slučaju koaliranja s Konakovićevom Narodom i pravdom i SDP-om, kako se i moglo predvidjeti, tražiti ministarstva obrazovanja i kulture KS. Ako se to dogodi Naša stranka će započeti obimnu ideološku čistku, a bez ostatka možemo najaviti da će pokušati provesti izmjenu nastavnih planova i programa u kojima će se mijenjati odnos prema činjenicama proisteklih iz agresije na Bosnu i Hercegovinu i genocid nad Bošnjacima, bošnjački nacionalni i vjerski identitet će biti krajnje omalovažan i destruiran tzv. anacionalnim pristupom sektoru obrazovanja i kulture. No, ideologija Naše stranke je već dobro poznata, javna i otvorena. U njihovim željama i željicama do sada ih je zaustavljala SDA. Ako počnu sprovoditi ono što su zamislili, za to će biti najodgovorniji oni koji su im to i omogućili

Podržite nas na Facebooku!