Očito je da današnje BNV Hrvatske radi i više nego odličan posao na afirmaciji i snaženju bošnjačkih pozicija u Hrvatskoj čim izaziva reakcije od ovakve vrste supremacističkih šovinista.

Ostaje još jedno pitanje: Ko bi mogao inicirati novi bošnjačko-sandžački nacionalni program? Prije svega, to su bošnjačke nacionalne stranke, na prvom mjestu najstarija i prva politička organizacija u novijoj povijesti, odnosno SDA Sandžaka. Tu je i Bošnjačko nacionalno vijeće, ali i sve druge koje sebe vide na putu nacionalne borbe za ravnopravnost i jednakost.

“Tri su elementa koja mogu ujediniti muslimane u Njemačkoj: prvo je islam, kao zajednička identifikacija koju ćemo staviti ispred mezheba i etniciteta; drugo je njemački jezik kao jezik koji nas sve spaja, koji ima svoju bogatu kulturnu baštinu, a na kojem bismo trebali i pisati, govoriti i držati hutbe; i treći element jeste identifikacija s Njemačkom kao državom. To je integrativni model koji bi mogao riješiti mnoge probleme muslimana u Njemačkoj. On ne znači odvajanje Bošnjaka od Sarajeva ili Turaka od Ankare, već upravo podrazumijeva neraskidivu duhovnu vezu s našim centrima. Jedino što taj model dodatno podrazumijeva jeste naša veza s Berlinom”

Pošto otvoreni oblici represije nisu dali očekivane rezultate, u zadnje tri decenije provodi se otvoreni ekonomski genocid. U Sandžaku ne stanuje riječ investicija. Građani su prepušteni ekonomskom beznađu i alarmantnoj sadašnjosti. Svi ekonomski putevi vode iz Sandžaka. Konvoji autobusa svakodnevno odvode sandžačku mladost u pravcu Zapada. Sandžak se polahko, ali sigurno pretvara u najveći starački dom na Balkanu.

Čuveni štokholmski sindrom mogao bi biti jedna od dijagnoza koja se odnosi na značajan broj Bošnjaka koji osjećaju autoprezir ili kompleks niže vrijednosti, onih koji se stide svog naslijeđenog identiteta. Nešto slično zabilježeno je među određenim brojem evropskih i američkih Jevreja, i to službeno pod nazivom “Self-Hating Jews”. Postoje frapantne podudarnosti u manifestaciji takvih osobina kod obaju naroda, što je zabilježeno u nekoliko publikacija

Mi smo, nasreću ili nažalost, imali priliku da prošlo ljeto posjetimo jednu afričku državu, tačnije Gambiju. Kad kažem nažalost, mislim na stanje koje smo dolje zatekli. Vjerujte da ljudi pješače po nekoliko kilometara u jednom smjeru da pronađu bilo kakvu vodu. I onda im se izgradi bunar koji koristi cijelo selo. S jednim bunarom riješili ste problem pitke vode za desetke, a možda i za stotine porodica”

Podržite nas na Facebooku!