fbpx

Časopis Putokaz izlazio je samo tri godine, od 1937. do 1939. U ovom relativno kratkom periodu publicirana je brojna književna građa te su objavljene oštre polemike i analize stanja Bošnjaka u vremenu između dva svjetska rata. Časopis je bio lijeve orijentacije, a njegov urednik Hasan Kikić. Osim Kikića, u Putokazu su pisali Zija Dizdarević, Skender Kulenović, Hamid Dizdar, Salih Alić, Safet Krupić, Rasim Filipović i drugi

“Sva posljednja relevantna istraživanja pokazuju da su Bošnjaci jedna od najbolje integriranih useljeničkih grupa u Holandiji, skoro svi rade i školuju se. Uzmemo li u obzir da u Holandiji živi više od 200 različitih nacionalnih grupacija, uspjeh bošnjačke manjinske zajednice još više dolazi do izražaja”

Uoči obilježavanja još jednog 25. novembra – Dana državnosti Bosne i Hercegovine – čini se korisnim pokušati dublje sagledati odnos između ovakvih značajnih državotvornih datuma i historijskih epoha u kojima dočekujemo i obilježavamo takve datume, kao i ono što u vremenu u kojem danas živimo najozbiljnije prijeti da ih obesmisli, učini nevažnim i anahronim

Gdje smo se izgubili toliko da nismo u stanju vidjeti da nas je na većini geografskog prostora kojim se prostire Bosna i Hercegovina sve manje i da taj negativni trend možemo spriječiti samo ako stanemo pred ogledalo vlastite savjesti i uvjerimo sebe da nam je u jedinstvu spas i da samo jedinstvenim nastupom možemo konačno definirati nacionalne interese koji će nam ubuduće biti vodilja u političkom, naučnom, kulturnom, umjetničkom, društvenom i svakom drugom djelovanju

Muhamed Šišić ističe da u Republici Irskoj trenutno živi oko 3.000 Bošnjaka, te da su većinom smješteni u glavnom gradu Dablinu. Ono što posebno smatra važnim jeste odnos Republike Irske prema Bošnjacima. Naime, svi doseljenici iz Bosne i Hercegovine dobili su državljanstvo Republike Irske uz mogućnost zadržavanja i bosanskohercegovačkog

Udruženje “Bosna Sandžak” ove godine proslavlja važan jubilej, 30 godina postojanja, te je 27. septembra 2019. godine, uz prisustvo visokih zvanica političkog i društvenog života iz Republike Turske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Srbije, te predstavnike brojnih bošnjačkih udruženja iz čitavog svijeta, otvorilo veleljepni kulturni centar koji se prostire na 2.500 kvadratnih metara. U drugoj polovini šezdesetih godina Bošnjaci su se smjestili na područje Bayrampaşe, u istanbulskoj mahali Yıldırım, koja je tada bila potpuno nenaseljena. “Bila je to jedna ledina, pustopoljina. Nije bilo lahko početi od nule, ali uspjeli smo”, poručuju

Za tri zastupnička mjesta rezervirana za Bošnjake borile su se Nova demokratska stranka na čelu s Emilijom Redžepi, koalicija Vakat, koju čine Demokratska stranka Bošnjaka, Demokratska stranka Vatan i Ujedinjena stranka Bošnjaka, te Stranka demokratske akcije. Koalicija Vakat dobila je dva zastupnička mjesta, a NDS jedno. U ovom trenutku zna se da će zastupnik NDS-a u Parlamentu Kosova biti Emilija Redžepi, čiji će to biti četvrti mandat. Za koaliciju Vakat još se ne zna tačno, ali su pretpostavke da je najviše glasova dobio Rasim Demiri, lider Demokratske stranke Bošnjaka i donedavni ministar za regionalni razvoj u Vladi Kosova, te da će njemu pripasti jedno od zastupničkih mjesta koalicije Vakat u Parlamentu Kosova. Drugo mora pripasti ženskoj osobi koja bude imala najviše glasova, što je, po svemu sudeći, Duda Balje, koja je već tri mandata zastupnica u Parlamentu Kosova, a ovim izborom to bi bio njen četvrti mandat

Za diskusije su se javili predstavnici različitih bošnjačkih udruženja i organizacija od Makedonije, Kosova, Sandžaka, do Hrvatske i Slovenije, koji su, svako na svoj način, govorili o stanju, položaju i problematici s kojom se susreću Bošnjaci koji žive, rade i djeluju u navedenim zemljama. Izražena je snažna želja za povezivanjem i umrežavanjem kroz projekte, te je istaknuto da se od ove inicijative BZK “Preporod” puno očekuje

Sve te “bosanske” političke filozofije, sva ta lutanja nekim alternativnim dimenzijama, sva ta dječačka fantaziranja uvijek se svedu na žrtvovanje nekog komada bošnjačkog živućeg tijela na oltaru suživota i države. Jedino što se mijenja jeste veličina bošnjačke žrtve i dio nacionalnog tijela koji treba odsjeći i žrtvovati: nekada treba žrtvovati pravo i potrebu Bošnjaka za političkim organiziranjem na nacionalnim osnovama, nekada bošnjačke kulturne institucije, a nekada i samo bošnjačko nacionalno ime koje treba marginalizirati nauštrb izmišljenog “bosanstva”. Sada bi neki očigledno da žrtvuju i zdrav razum

Podržite nas na Facebooku!