fbpx

Podsjećamo na tekst glavnog urednika “Stava” Filipa Mursela Begovića objavljenog početkom 2018. godine u kojemu se tematizira strategija provođenja specijalnog rata protiv bošnjačkog naroda. Nažalost, tekst je aktuelan i danas posebno kada govorimo o onima koji unutar samih Bošnjaka direktno ili indirektno provode specijalni rat protiv vlastitog naroda. S jedne strane, tu su oni koji nenamjerno i zbog loših procjena reagiraju emotivno i šireći opću histeriju idu u prilog rušiteljima države, s druge strane, tu su oni koji su direktno infiltrirani s jasnim uputama o djelovanju, a s treće strane, tu su oni koji su vrbovani a da nisu ni svjesni da su dio specijalnog rata protiv vlastitog naroda i države. Pa u tome i jeste sva obavještajna “umjetnost” specijalnog rata, da se za njega regrutiraju ličnosti a da nisu ni svjesne šta i za koga rade.

Grupa “Tamburica” osnovana je 1930. godine, s rastom bošnjačke zajednice u Chicagu, a pod pokroviteljstvom nijemog profesora muzike Ploseina i Anke Dilić, supruge bošnjačkog emigranta i preduzimača Arifa Dilića. Nakon osnivanja bošnjačke muzičke grupe “Tamburica”, Ulfeta Sarić, supruga Mustafe Sarića, organizirala je početkom 1940. bošnjačko Umjetničko društvo “Kolo djevojaka”, koje se bavilo pjevanjem i igranjem, također na skupovima i događajima koje je organizirala tamošnja bošnjačka zajednica

“'Bossy' je dobio ime po našoj Bosni, tako što je uzeto Bos od Bosna i Sy od Sydney. U tom trenutku je ovaj naziv bio prihvatljiv i odobren s obzirom na to da ne možemo da registriramo nešto poput nacionalnog tima koji bi nas predstavljao. U to vrijeme bio je najveći priliv naših građana iz ratom zahvaćene domovine. Prednost pri osnivanju kluba bila je i činjenica da su u Australiju pristigli razni sportisti, tako da smo se ujedinili u ideji da formiramo fudbalski klub”

Zajednički imenitelj svih bošnjačkih sandžačkih stranaka jeste katastrofalna, gotovo očajna kadrovska politika, naravno, uz čast izuzecima po principu (inverziji) da “u svakom kukolju uvijek ima i žita”. Kao da se naše stranke fanatično takmiče između sebe ko će nekvalitetnije ljude i gora kadrovska rješenja postići i dostići u svojim redovima. Ako građani plebiscitarno preziru nekog pojedinca i sve najlošije misle o njemu, to mu samo može biti preporuka da napravi još veći kadrovski uspon i prodor na ljestvici vlasti

S braćom 1980. godine pokreće firmu za proizvodnju mašina i opreme za mliječnu i prehrambenu industriju u prostorijama od 75 kvadratnih metara. Ismet kaže kako je ovaj mali projekt danas prerastao u firmu koja se prostire na osamdeset hiljada kvadratnih metara, s tri fabrike za proizvodnju, centrom za istraživanje i razvoj, te prodajnim i marketinškim uredima

Sakib-efendija Zekan, imam džemata Liezen, ističe da su Bošnjaci odlično primljeni u ovom gradu i da džemat ima izuzetnu saradnju s gradskim vlastima. Tvrdi da za bošnjačku zajednicu “Islamski centar Liezen” znači, prije svega, garanciju da mogu upražnjavati svoje vjerske obaveze i kulturne potrebe te da nesmetano mogu razmišljati o islamskoj budućnosti svoje djece

Naš vojnik se preko minskih polja i sniježnih bregova popeo na Vlašić, osvajao neosvojivo, odbranio neodbranjivo, a naši generali se po sudovima moraju braniti od nepravde i čine to, bez obzira ne sve gorčine, dostojanstveno. U ime tog nesalomljivog duha, možemo li mi danas učiniti iskrene iskorake prema zajedništvu?

“Od ljeta 2019. godine počeli smo projekt kursa bosanskog jezika jer sam se osjećao dužnim prema svim muhadžirima koji su tokom 133 godine od napuštanja rodne grude sačuvali i očuvali svoju kulturu i jezik. Shvatio sam da imam priliku da im pomognem na ovaj način i nastavim njihovu borbu za identitet, te ostavimo, ako ništa, nekoliko članova njihove zajednice koji će biti u stanju očuvati i prenijeti jezik na nove generacije”, kaže Muhamed Sporišević

Časopis Putokaz izlazio je samo tri godine, od 1937. do 1939. U ovom relativno kratkom periodu publicirana je brojna književna građa te su objavljene oštre polemike i analize stanja Bošnjaka u vremenu između dva svjetska rata. Časopis je bio lijeve orijentacije, a njegov urednik Hasan Kikić. Osim Kikića, u Putokazu su pisali Zija Dizdarević, Skender Kulenović, Hamid Dizdar, Salih Alić, Safet Krupić, Rasim Filipović i drugi

“Sva posljednja relevantna istraživanja pokazuju da su Bošnjaci jedna od najbolje integriranih useljeničkih grupa u Holandiji, skoro svi rade i školuju se. Uzmemo li u obzir da u Holandiji živi više od 200 različitih nacionalnih grupacija, uspjeh bošnjačke manjinske zajednice još više dolazi do izražaja”

Podržite nas na Facebooku!