Za tri zastupnička mjesta rezervirana za Bošnjake borile su se Nova demokratska stranka na čelu s Emilijom Redžepi, koalicija Vakat, koju čine Demokratska stranka Bošnjaka, Demokratska stranka Vatan i Ujedinjena stranka Bošnjaka, te Stranka demokratske akcije. Koalicija Vakat dobila je dva zastupnička mjesta, a NDS jedno. U ovom trenutku zna se da će zastupnik NDS-a u Parlamentu Kosova biti Emilija Redžepi, čiji će to biti četvrti mandat. Za koaliciju Vakat još se ne zna tačno, ali su pretpostavke da je najviše glasova dobio Rasim Demiri, lider Demokratske stranke Bošnjaka i donedavni ministar za regionalni razvoj u Vladi Kosova, te da će njemu pripasti jedno od zastupničkih mjesta koalicije Vakat u Parlamentu Kosova. Drugo mora pripasti ženskoj osobi koja bude imala najviše glasova, što je, po svemu sudeći, Duda Balje, koja je već tri mandata zastupnica u Parlamentu Kosova, a ovim izborom to bi bio njen četvrti mandat

Za diskusije su se javili predstavnici različitih bošnjačkih udruženja i organizacija od Makedonije, Kosova, Sandžaka, do Hrvatske i Slovenije, koji su, svako na svoj način, govorili o stanju, položaju i problematici s kojom se susreću Bošnjaci koji žive, rade i djeluju u navedenim zemljama. Izražena je snažna želja za povezivanjem i umrežavanjem kroz projekte, te je istaknuto da se od ove inicijative BZK “Preporod” puno očekuje

Sve te “bosanske” političke filozofije, sva ta lutanja nekim alternativnim dimenzijama, sva ta dječačka fantaziranja uvijek se svedu na žrtvovanje nekog komada bošnjačkog živućeg tijela na oltaru suživota i države. Jedino što se mijenja jeste veličina bošnjačke žrtve i dio nacionalnog tijela koji treba odsjeći i žrtvovati: nekada treba žrtvovati pravo i potrebu Bošnjaka za političkim organiziranjem na nacionalnim osnovama, nekada bošnjačke kulturne institucije, a nekada i samo bošnjačko nacionalno ime koje treba marginalizirati nauštrb izmišljenog “bosanstva”. Sada bi neki očigledno da žrtvuju i zdrav razum

U cilju stvaranja uvjeta za institucionalizaciju saradnje, ovo pitanje bilo bi potrebno staviti na dnevni red javne rasprave na Kosovu radi potpunijeg ostvarivanja interesa, potvrđivanja identiteta i pripadnosti. Naravno, nemoguće je realizirati dobru saradnju bez koordinacije s bošnjačkim kulturnim, društvenim, znanstvenim, nevladinim, političkim i vjerskim institucijama i organizacijama iz BiH, kao i istaknutim javnim djelatnicima i pojedincima iz bošnjačkog korpusa u BiH, ali i s dijasporom i uopće Bošnjacima u regiji

Iz podgoričkog Centra za građansko obrazovanje ocijenili su da je selektivnim odabirom događaja očigledno došlo do narušavanja naučnog principa, te da je očigledno da su preskočene sve “negativne epizode” iz posljednje decenije 20. stoljeća.

Bošnjački prosvjetni kadar uključio se u izradu planova i programa iz četiri predmeta nacionalne grupe. Neki autori uradili su i dio udžbenika iz predmeta koji se koriste u obrazovanju na bosanskom jeziku. Manji dio udžbenika koji se koriste u osnovnim školama na Kosovu za nastavu na bosanskom jeziku je iz Bosne. Nažalost, problem danas predstavlja činjenica da u srednjim i višim školama nema udžbenika. Bio je samo jedan uvoz udžbenika iz Bosne za srednje škole u školskoj 2015/2016. godini. I još jedan, veoma važan problem jeste odliv i osipanje broja učenika, uglavnom zbog odlaska s roditeljima u zapadnoevropske zemlje

O velikom zločinu srpskih ustanika počinjenom 1809. godine nad sjeničkim Bošnjacima govorilo se veoma malo u historiografiji, a tek su u posljednjih desetak godina pojedini mediji pokušali rekonstruirati masovna ubistva u ovom gradu na Pešterskoj visoravni. Kada je riječ o bošnjačkim piscima, ove teme u svom romanu Fetva dotakao se Murat Baltić, zbog čega je pao u nemilost srpske vlasti

Kulturno-edukativni centar najveći je i najznačajniji objekt izgrađen u posljednjih dvadeset pet godina na širem području Glamoča. Njega su 28. jula svečano otvorili Husein-efendija Kavazović, reisul-ulema Islamske zajednice u BiH, Šefik Džaferović, član Predsjedništva BiH, Ugur Ibrahim Altay, predsjednik Unije gradova i općina turskog svijeta, Salem-efendija Dedović, muftija mostarski, profesor Fahri Solak, generalni sekretar Unije gradova i općina turskog svijeta, Arif Kovačević, predsjednik Medžlisa Islamske zajednice Glamoč, i Muhamed efendija Dragolovčanin, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Glamoč

Praštanje se u slučaju bošnjačkog naroda pokazalo kao slabost, a ne kao vrlina. A zaborav kao nedopustiva i katastrofalna greška kojom smo kažnjavali i držali u zabludi buduće generacije. A jedno i drugo zajedno kao najbolja magistrala za naš nacionalni nestanak i iščeznuće. Naša nacionalna santa topi se već tri stoljeća, a prostor koji zauzima kontinuirano se smanjivao na našu štetu

Progon i stradanje stanovništva Ljutočke doline otpočeo je 10. juna 1992. godine, dan uoči Kurban-bajrama. Prestrašeni civili tražili su spas u bijegu na Basaču, šumskom predjelu iznad Orašca, da bi se kasnije povukli još više, na brdo Radolje. Bio je to tužan prizor. Sve ono što su teškom mukom ovi ljudi stjecali cijeli život, njihove snove i nade ostavili su samo da bi izvukli živu glavu. Spas su vidjeli u prelasku preko rijeke Une i odlasku na teritorij Republike Hrvatske, gdje su bile stacionirane jedinice francuskog bataljona UNPROFOR-a. Jedino mjesto gdje su civili mogli pronaći spas bio je most na Štrbačkom buku. Prelazak preko mosta koji su kontrolirali bosanski Srbi te ne tako daleke 1992. godine postao je za jedne most spasa, a za mnoge most stradanja i propasti, ovosvjetska sirat-ćuprija

Podržite nas na Facebooku!