Cica s više lica – Pamuk dozira kritiku turskih (ne)prilika u zavisnosti gdje, kako i zašto. Nema u tome neke konzistentnosti. Gledao sam više intervjua koje je davao na ovdašnjim televizijama povodom lansiranja novog romana. U zavisnosti s kim razgovara mijenja stavove...

Nastale na ideji da javne škole nisu dovoljno kvalitetne i konkurentne, jer, po zilotima tzv. tržišne ekonomije, država nije sposobna ni za šta, proponenti ideje izborili su se za mnogo opuštenija pravila nego što važe za javne škole i mnogo slabiji nadzor nad čarter-školama. I tu leži glavni problem, zbog čega je to polje El Dorado za finansijske kriminalce

Visoka izborna komisija (YSK) došla je u poziciju da istražuje samu sebe, odnosno općinsku (i provincijsku) izbornu komisiju. Nezakonitosti u formiranju kontrolnih timova, koje su sada evidentne iz obrazloženja YSK, bit će praćene krivičnim istragama

Iako je nepoštenje konstanta američke politike glede palestinsko-izraelskih odnosa, opet se može govoriti o stepenima tog nepoštenja. Ako je suditi po procurelim detaljima tzv. “dila stoljeća”, Trumpova administracija dosegnula je nove dubine beščašća (čudi li se iko?) prijedlozima koje je naškrabao mlađahni, do grla s ilegalnim kolonijalnim naseljima interesno povezani zet Jared Kushner

Te “greške” u tabuliranju glasova toliko su providna krađa da podsjećaju na slabog đaka koji na putu od škole do kuće prepravi ocjene u svjedočanstvu. Naime, ovdje se krađa desila između izvještaja o glasačkoj kutiji i provincijske izborne komisije. Nije čudo da se opozicija i rukama i nogama borila protiv cjelokupnog ponovnog prebrojavanja glasova

Turska na izgradnju autoputa Sarajevo – Beograd ne gleda samo kao potencijal razvoja cijele Bosne i Hercegovine nego i kao način da se regija stabilizira, kako je potpisivanje memoranduma ocijenio Erdoğan. “Veliki putevi poput onoga koji će biti izgrađen između Beograda i Sarajeva služe da ljudi dolaze, a izgradnja autoputa Beograd – Sarajevo će biti doprinos Turske u smislu povezivanja Istoka i Zapada”, dodao je Dodik

Ima li smisla pisati van Turske o novom predsjedniku jedne izmirske općine koji je naredio da se s trga skine velika slika Ömera Halisdemira, heroja otpora pokušaju gülenističkog puča 15. jula 2016. godine, koji je, svjesno položivši život, bitno promijenio tok puča? Ili o gradonačelniku grada Bolu čija je prva naredba bila da ukine pomoć u hrani sirijskim izbjeglicama? Možda nema, ali to su ti “mali”, lokalni, u inostranstvu “nevrijedni” dijelovi mozaika koji ukazuju na put kojim CHP i sateliti žele usmjeriti Tursku

Prijetnje izvođenjem mase na ulicu, prijetnje izbornoj komisiji koja radi svoju dužnost, te uopće podizanje napetosti vraća nas na pitanje o eventualnoj namjeri da krađa bude očigledna kako bi se obrtanjem situacije naglavačke i AKP-ovo traženje da se legalnim i legitimnim putem glasovi pošteno izbroje to predstavilo kao pokušaj uzurpacije, što bi bio dovoljan povod da se pokuša “Gezi park 2.0”

Nema mnogo smisla potcjenjivati uspjeh Nacionalnog saveza u Ankari i Istanbulu, kako zbog “simbolične geografije”, tako zbog realnog značaja tih metropola. Međutim, isto tako ih ne treba precjenjivati. Naprimjer, ako za gradonačelnika Ankare bude proglašen CHP kandidat Mansur Yavaş, ne bi se smjelo izgubiti iz vida da je, od 25 općina glavnog grada, vlast u 19 pripala AKP-u, a samo tri CHP-u

Da bi se izbjeglo pisanje beskrajnog spiska izgrađene infrastrukture u posljednjih sedamnaest godina, koji čitaocima u inostranstvu ne mora mnogo značiti, dovoljno je napisati podatak da je Turska u tom periodu s 39. mjesta po količini i kvalitetu infrastrukture skočila na 9. u svijetu. Malo li je

Podržite nas na Facebooku!