fbpx

Uz rast broja građana zaraženih virusom korona i prisustvo velikog broja ilegalnih migranata u Krajini, stvari su dodatno otežali i masovni povraci građana iz zemalja Evropske unije. Policija i zdravstveni radnici su pod pritiskom povećanog obima posla i izloženosti rizicima po vlastito zdravlje. Ali sve to ih, zasad, ne sprečava da savjesno i odgovorno obavljaju svoj posao

Ove godine najveće gradsko priznanje, Povelju “26. februar”, dobio je general Armije RBiH Atif Dudaković za doprinos unapređenju općih i civilizacijskih vrijednosti, očuvanju i promoviranju istine i sjećanja na historijske događaje vezane za odbranu suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine. “Peti korpus Armije RBiH na čelu s generalom Atifom Dudakovićem odbranio je Bihać i Unsko-sanski kanton. On je naš i od njega ne odustajemo”, poručeno je sa svečane sjednice Gradskog vijeća

Unsko-sanski kanton izuzetno je bogat prirodnim ljepotama i netaknutima oazama, ima potencijale i prednosti, zbog čega ga neki u budućnosti vide kao antistresnu oazu Evrope, ali i kao destinaciju koja će biti prepoznatljiva ne samo u Evropi nego i u ostatku svijeta

“Ratno novinarstvo je neko drukčije novinarstvo. Hrvatski i srpski mediji su, dok su Ljiljani radili na jačanju i afirmiranju patriotskog duha, a malo ili nimalo se bavili neprijateljskom stranom, konstantno se bavili nama i izvještavali o navodnim mrtvim glavama nabijenim na kolac, plasirajući tako vlastitom narodu lažne vijesti. Dakle, u Ljiljanima nije bilo spinovanja i novinari su imali težak zadatak – prvi je bio da tačno izvijeste javnost o tadašnjim događajima, a drugi da se odupru pisanju lažnih vijesti iz nekog revolta na sve što se dešavalo u to vrijeme. Koliko moraš biti moralan da ne poklekneš tome i da ne dodaješ i ne izokrećeš činjenice”, kaže Dalila Vojniković

Knjiga dr. Franje Jurića pokušava ocrtati put časnih sestara riječju i fotografijom. Bilo je i određenih problema tokom izrade knjige jer je arhivsko gradivo časnih sestara bilo poprilično uništeno i zagubljeno. S druge strane, postojala je bogata fonoteka, bogati albumi, ali isto tako i sjećanja časnih sestara koje su službovale u Bihaću, što je bilo dovoljan materijal da se pokuša rekonstruirati 125 godina plodotvornog rada časnih sestara u ovom dijelu Bosne i Hercegovine

“Posljednjih godina broj oboljelih od tuberkuloze se smanjio, ali se broj oboljelih od karcinoma pluća povećao. Trenutno najmanje imamo bolesnika koji boluju od tuberkuloze. Što se tiče migrantske krize, tu mogu kazati da smo isprva imali nekoliko pacijenata suspektnih na tuberkulozu, ali smo hitno reagirali”

Crkvu sv. Ante pretvorile su Osmanlije u džamiju, pravoslavnu crkvu ustaške vlasti sravnile su sa zemljom, a od katoličke je nakon savezničkog bombardiranja ostao samo zvonik

“Poštujući ranije donesene odluke Gradskog vijeća Bihaća, tražim da na nivou države nađe rješenje za migrantsku krizu jer se ono ne treba i ne može tražiti u Bihaću. To znači: dodatne lokacije mimo Bihaća i smještanje migranata na te lokacije, a onda možemo razgovarati o zatvaranju Vučjaka, onda možemo razgovarati o djeci koja nemaju smještaj, djeci bez porodica i bez pratnje, da se eventualno dozvoli proširenje kampa Borići u onom obimu koliko taj lokalitet to može podnijeti, onda možemo razgovarati o svemu. Dok se to ne riješi, ne možemo razgovarati ni o čemu”

U to vrijeme smo osjetili da možemo uraditi puno više, da možemo krenuti u oslobađanje teritorija naše zemlje i od tada smo imali samo pobjede koje su se nizale iz dana u dan, da bismo 1995. godine došli u Sanski Most i oslobodili veliki dio teritorije današnjeg Unsko-sanskog kantona. Danas smo ovdje došli da se prisjetimo naših saboraca koji su na tom putu dali svoje živote. Svi ovi predjeli ovuda oko kasarne natopljeni su krvlju i nema ni jedne jedinice koja ovdje nije dala svoj doprinos i žrtvu”

Podržite nas na Facebooku!