Stav SDA i probosanskih stranaka pokazao se opravdanim, čak i po cijenu podužeg čekanja na formiranje državne vlasti. Ispoštovane su ranije donesene odluke nadležnih državnih tijela u demokratskoj proceduri, nastavljene su aktivnosti na prilagođavanju NATO standardima (ne samo vojno-sigurnosnim već i političko-demokratskim i tehničkim) i, vrlo važno, odluke o tim i svim drugim pitanjima vanjske politike i odbrane ostale su na razini države, bez ikakvog učešća entiteta

Konačno je napravljena jedna koherentna koalicija, od države preko Federacije BiH do kantona, uključujući i Kanton Sarajevo, Zenicu, HNK i tako dalje. SDA je zadovoljna sporazumom. U Vijeću ministara smo podijelili ta tri ministarstva onako kako je to odranije poznato.

Vrlo je potrebno uočiti da dirigirane migracije preko Bosne i Hercegovine predstavljaju ogroman sigurnosni izazov i prijetnju u prvom redu za Bošnjake. Macron je izrekao nesuvislost o tzv. džihadistima povratnicima koja se oslanja na narativ Christophera Delisa, a koji opet uporište ima u velikosrpskoj propagandi s početka devedesetih godina 20. stoljeća.

Hrvati za sebe tvrde da su “kao najmalobrojniji narod ujedno i najranjiviji u BiH. Stoga je za njih sigurnost koju nudi članstvo u NATO savezu vrlo značajna”. Mala ispravka, najmalobrojniji narod sigurno nisu, da jesu, bili bi nacionalna manjina. Malobrojni narodi u Bosni i Hercegovini jesu Albanci, Romi, Jevreji... To su upravo oni narodi kojima HDZ, dakle Hrvati, želeći da zaštite svoju ekskluzivnu poziciju, ne daju, sve u duhu evropskih vrijednosti, da ostvare svoja zagarantirana ljudska prava, a prije svih pravo da “biraju i da budu birani”

Posebno je važno imati u vidu vojne, obavještajne i druge sigurnosne strane organiziranja prevratničkih, subverzivnih operacija, jer mnoge činjenice, nažalost, ukazuju da Rusija u savezu sa Srbijom i RS-om, te u savezu sa srpskim ekstremističkim organizacijama u Crnoj Gori, intenzivno provodi pripreme Srbije za rat u kome bi druga zaraćena strana mogla biti neka od susjednih zemalja koja je nastala u raspadu SFRJ. Najava rata srednjovjekovna je ili ranoburžoaska praksa, dok se u 20. i početkom 21. stoljeća ratovi u klasičnom smislu ne objavljuju i ne najavljuju. Državama u svom okruženju protiv kojih subverzivno djeluje, pa i BiH, Srbija nikada neće formalno objaviti rat, ali njenu subverziju u raznim oblicima “specijalnog rata” treba smatrati direktnom prijetnjom da predstoji klasična oružana agresija, odnosno rat

: Rezultati berlinskog skupa daleko su od spektakularnih, no očekivani su s obzirom na stanje u EU, ozbiljnu političku i krizu identiteta, zabrinjavajuće islamofobne sentimente, rušenje multilateralizma i na trgovački, moralno i idejno potpuno nedosljedan sukus američke politike, koja vrijednosti na kojima počiva međunarodni poredak dovodi ne samo u pitanje već i egzistencijalnu opasnost. Stoga je jasno da, osim EU i SAD, na scenu moraju stupiti i druge sile, poput Turske i Rusije, zašto ne i usaglašeno

Iz svojih užih ličnih ili/i užih stranačkih interesa u borbi za vlast, bošnjački lideri koji sebe svrstavaju u socijaldemokrate ili liberale postali su najznačajnija egzekutivna snaga subverzivne operacije koja se u okviru upravljanja krizom u BiH usmjerava iz vanjskih centara. Propaganda protiv Izetbegovića i SDA ne bi “pila vode”, odnosno ne bi imala smisla ako bi njeni egzekutori bili samo srpski ili hrvatski mediji, lideri i politički faktori. U centrima iz kojih se uzrokuje bh. kriza i upravlja njome određeno je da egzekutori njihove subverzivne operacije trebaju biti odabrani bošnjački lideri, politički faktori i mediji

Podržite nas na Facebooku!