Kao što se može vidjeti iz svega navedenog, velikosrpstvo i pretenzije prema Bosni i Hercegovini nisu stvar niti jedne političke partije, niti određenog lijevog ili desnog političkog spektra, čak niti specifičnog životnog svjetonazora i seksualne orijentacije, nego čitave srpske političke, a možda i nacionalne kulture.

Dodatnu zabrinutost daje i izjava hrvatske predsjednice Grabar-Kitarović, koja je rekla da je susret s Brnabić bio izvrstan jer je njoj izuzetno stalo do budućnosti srpsko-hrvatskih odnosa. Nada se da će nastaviti u tom smjeru kako bi rješavali goruća pitanja na jugoistoku Evrope. Smrad protofašističkog Cvetković-Maček sporazuma sve je intenzivniji. Jasno je da se sintagma Jugoistočna Evropa odnosi samo i isključivo na BiH, jer nigdje drugdje te dvije isfrustrirane državice, Srbija i Hrvatska, nemaju nikakav utjecaj

Nije još poznato kako “tradicionalni(a) prijatelj(ica) i saveznik(ica)” Rusija gleda na ovaj potez naprednih Srbijanaca, ne samo zbog homoseksualizma, koji u Rusiji nije baš drag i čest gost, već i zbog ubrzanja napredovanja Srbije prema EU, skupini koja i dalje prema Rusiji održava ekonomske sankcije zbog aneksije Krima. No, Vučiću se mora priznati prilična vještina pehlivanluka između ultraliberalnih zahtjeva EU i konzervativno-nacionalističkih i šovinističkih očekivanja njegove sljedbe

Podržite nas na Facebooku!