“U Konjević-Polju zaustavljali su nas čekajući da vide da li će oni koji su otišli preko šuma vršiti proboj. Na stadionu sam vidio hrpu ruksaka i veliku grupu zarobljenika. Taj dan kad smo krenuli, od izlaska iz te hale pa do dolaska na slobodni teritorij, za mene je trajao cijelu vječnost”

Budući da mu se kancelarijski posao nije sviđao, 24. aprila zatražio je povratak u jedinicu “Hamza”, što je komandant Nanić odbio. U prvoj polovini maja postavljen je za komandira privremenog voda s kojim je proveo sedam dana na Ćorkovači. Po povratku u komandu ponovo ga hvata želja za odlaskom na liniju, o čemu je zapisao: “Stvarno mi se smučio ovaj kancelarijski posao; linija i akcije su ‘zakon’, to je u ratu život”

Ova džamija jedinstven je primjer prijelaza iz starog osmansko-bosanskog stila potkupolnih džamija u savremeni i po mnogo čemu jedinstveni urbani arhitektonski stil. Skladom svojih linija i ljepotom oblika džamija izaziva istinsko divljenje. Ni prevelika, ni premala, već prosto po mjeri, kao da je građena prvenstveno za gledanje. Raspored i smisao svakog dijela i detalja njen enterijer i eksterijer čine gotovo savršenim

“Unatoč tome što je bio teško ranjen, prilično se muški nosio. Nije uopće ječao i nije klonuo duhom. Samo nas je molio da izdržimo. Kaže: ‘Komandire, ne dozvoli samo da prođu ovuda, da ne bude da smo uzalud krvarili. A za mene se ne sikiraj ništa, ja sam najmanji problem’”

“Sejko vadi bombe i reda ih na zemunice. Kaže on meni: ‘Sad ću ja jednu bombu hakanti.’ Kažem mu ja: ‘Ma baci, boli me briga.’ Uze on bombu, skoči na zemunicu i dolje je baci. Ljudi, ona kad je pukla, dolje se samo čulo: ‘Booolničaaar, booolničaaar...’ Znači, on je nju toliko daleko bacio da je dobacio do neprijateljskih položaja”

U svom je koritu Una izgradila veliki broj ada, bukova, virova, brzaka, plićaka, slapova i vodopada, unikatnih hidroloških, geoloških i geoekoloških fenomena od neprocjenjive vrijednosti

Saborcima i prijateljima rekao je: “Sutra sam šehid, ako Bog da!” S majkom Eminom halalio se kazavši joj da više neće doći, a s nenom Zulkom popio je “posljednju kahvu”. Svima je nagovijestio svoj “odlazak”. Njegove posljednje riječi nakon ranjavanja, kako svjedoče njegovi saborci, bile su: “Poselamite mi moje kod kuće”, iza čega je podigao ruke kao da uči dovu, a potom ih svezao kao na kijamu

U silnim ljepotama Bosanske krajine izgubiti se lahko, a kod Bužima ima izvor gdje čovjek može naći dio sebe – Svetinja je istinski posebno mjesto gdje igra prirode od koje zastaje dah stoljećima golica duh

Podržite nas na Facebooku!