Osjetivši ponižavanje i diskriminaciju, prijepoljski profesor Ferid Šantić stupio je ispred Doma revolucije, u kojem se nalazila i Muzička škola, u štrajk glađu. Bio je to neočekivani potez bošnjačkog bunta i hrabrosti. Šok za sve one koji su mislili da će sve teći “kao po loju”. “Na pitanje zašto – odgovor je zbog ponižavanja. I to ne ponižavanja pojedinca već ponižavanja cijelog jednog naroda

Negiranje i poricanje genocida jeste završna, osma faza u genocidu. To je faza u kojoj počinioci poriču da su počinili zločin, prikrivaju masovne grobnice i zastrašuju svjedoke, blokiraju se istrage, a žrtve se zastrašuju s namjerom protjerivanja s prostora gdje se genocid izvršio. Negiranje je pritom najpouzdaniji dokaz i valjan indikator koji ukazuje da je genocid stvarno izvršen. Negiranje ima različite motive: ideološke, strateške i druge, pri čemu su posljedice po (i za) žrtve uvijek tragične. Negiranje genocida jeste zločin (genocida) koji se odvija u dvije faze: tokom činjenja zločina i nakon izvršenja zločina.

Liberalniji krug intelektualaca smatra da sada nije vrijeme potezati ovo pitanje iz nekoliko razloga. Prvi je zbog osjetljivosti Srbije na trenutna dešavanja s Kosovom. Bošnjaci bi u svemu tome mogli biti kolateralna šteta. Podsjećaju da u ovom momentu ovo ne odgovara ni Bošnjacima u BiH, odnosno da jača separatističke težnje političkog vrha entiteta RS. Umjesto ovih tema, smatraju, trebalo bi učiniti sve da se u okviru sadašnjeg pravnog okvira i mogućnosti u Srbiji i Crnoj Gori poboljša stanje prava i sloboda Bošnjaka

Đukanović je sasvim otvoreno dao do znanja da je na građenju crnogorskog identiteta ostao još jedan važan korak, a to je “ispravljanje teške nepravde” učinjene na početku 20. stoljeća i ukidanje crnogorske autokefalne crkve. Poručio je da će predano raditi na obnovi crnogorske autokefalne crkve, dopadalo se to nekome ili ne.

“Vođen je stenogram i detaljno ću govoriti, citiraću. Istina je da je njih peterica vodilo hajku protiv mene, ali sam istinom uspio da uzdrmam tih pet i da vide da nije lako s onim kome je čista savjest i nije ništa ukrao”, rekao je Vučić. On je rekao da je bio dogovor da sve ostane “u četiri zida” i da je mislio da samo u partijama ima “denuncijanata”.

A šta uopće predstavlja konsenzus nacionalne politike u Sandžaku? Prvu razinu predstavlja bošnjačka nacionalna politika koja se generira u Sarajevu, a možemo je ukratko svesti na očuvanje državotvornosti BiH, promoviranje ravnopravnosti na svakom pedlju teritorija BiH, razvijanje uvjeta za postizanje članstva u Evropskoj uniji i NATO paktu.

Ostaje još jedno pitanje: Ko bi mogao inicirati novi bošnjačko-sandžački nacionalni program? Prije svega, to su bošnjačke nacionalne stranke, na prvom mjestu najstarija i prva politička organizacija u novijoj povijesti, odnosno SDA Sandžaka. Tu je i Bošnjačko nacionalno vijeće, ali i sve druge koje sebe vide na putu nacionalne borbe za ravnopravnost i jednakost.

Ono što je očito nakon ovog vikenda jeste da protesti prelaze u drugu, može se reći, radikalniju fazu. Razloga za to je nekoliko, no, čini se, jedan od ključnih jeste potpuna ignorancija režima na općenarodni bunt u preko 100 gradova u Srbiji.

Očito da Andrićevi kontakti s četnicima nisu bili nepoznanica za neke ugledne i utjecajne predstavnike nove vlasti poslije 1944. godine, a vjerovatno ni za njene represivne organe, oličene u Knoju i Ozni. Zbog čega se o svemu ovome nije govorilo i pisalo i zbog čega je ovo bila tabu tema u komunističkoj Jugoslaviji, pitanje je koje se može postaviti u istoj ravni s onim pitanjima o Andrićevim diplomatskim danima u nacističkoj Njemačkoj i njegovim susretima s Hitlerom i prisustvu pri potpisivanju Trojnog pakta.

Podržite nas na Facebooku!