fbpx

“Bojao sam se samo da ne izginemo svi. Razmišljao sam samo da hoće iko od nas preživjeti. Otac poginuo, jedan brat u Srbiji ostao, ništa nismo znali, ja idem šumom, dvojica ovih mlađih ostali s mamom u Potočarima. To me strah bilo, da li će ko preživjeti... Mislio sam, gotovo je, niko neće ostati”, govori Mirzet

Zbog cjelokupne situacije, u Potočarima ove godine neće biti prisutan veliki broj osoba kao proteklih godina. Neće biti ni organiziranog prijevoza autobusima u Potočare. Izvjesno je da bi ove godine, da nije bilo pandemije virusa korona, u Potočarima bilo više od 50 hiljada osoba. U Memorijalnom centru “Srebrenica – Potočari” svjesni su da će ove godine “sve biti drugačije kada je u pitanju godišnjica obilježavanja”

“Prvenstveno, inicijativa 'Moja adresa: Srebrenica' služi kao tehnička podrška svim građanima koji žele ostvariti pravo glasa na izborima. S druge strane, igrali smo važnu ulogu u međustranačkom dijalogu. Važno je da smo istrajali na toj ideji dijaloga u kojoj smo vidjeli da naši lideri mogu razgovarati na jedan drugačiji način. Cilj i misija inicijative jeste podići izlaznost na lokalnim izborima i boriti se protiv politike diskriminacije demokratskim sredstvima. Biti podrška svima onima kojima pomoć treba”, ističe Nermin Alivuković, koordinator inicijative “Moja adresa: Srebrenica” i Centra za pružanje usluga građanima

Iza nas je jedan mukotrpan rad u kojem je bilo mnogo odricanja od svih. Prvi korak smo uradili i poslala se jasna poruka. Naši građani su očekivali ovakav ishod. Ne može se očekivati podrška naroda ako smo posvađani i razjedinjeni. Mi smo sve “ratne sjekire” zakopali i krenuli u priču da radimo zajedno. Sada nam predstoji veliki posao, a to je na mobilizaciji glasača, posebno ljudi izvan Srebrenice i posebno preživjelih žrtava Genocida koje su rasute širom svijeta

Moramo znati svi da je svaki pedalj, svaki metar trase od Nezuka do Potočara, natopljen nečijom krvi. Idemo u taj pohod da odamo počast ubijenima, damo podršku preživjelima. Nema ni nas preživjelih mnogo. Prema evidenciji, svake godine u “Maršu mira” učestvuje između 80 i 100 preživjelih iz jula 1995. godine. Ove godine samo će oni učestvovati i to je prilika da se čuju njihove priče, svjedočanstva, poručio je Habibović

Porodica je iznad svega. Preporuka je naša da što više vremena koristimo u porodičnom ambijentu. Tako je Rijaset i kazao, sve naše namaze i teravije klanjat ćemo sa svojim porodicama, u svojim kućama, iftarit ćemo sa svojim porodicama. Tako da se nikada ne zna šta je za čovjeka dobro, a šta loše. Trebamo iskoristiti priliku da sa svojim porodicama provedemo što više vremena, ističe ef. Peštalić

“Duboko u kanjonu Zelenog Jadra, na kraškoj stijeni koju obavija rijeka, nalaze se ruševine tvrđave s četverokutnim kulama koja je sredinom 15. stoljeća imala i svoj upravni kotar koji se zvao Trebotić. U pisanim izvorima spomenut je samo u osmanskim defterima iz 1468/69. i 1485. godine. Nalazi se na prilično nepristupačnom terenu, skriven u prirodi i teško vidljiv”

Nakon proglašenja pandemije virusa korona, Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica najavilo je podršku povratnicima i u proljetnoj i jesenjoj sjetvi, te podršku svakom zaposlenom u plaćanju doprinosa tri mjeseca

Mnoge su majke umrle a da nisu dočekale da pronađu svoje voljene i dostojanstveno ih ukopaju u mezarju Memorijalnog centra “Srebrenica – Potočari”. Zajedničko Timi, Rasemi, Fati, Zejni, Hatidži i mnogim drugima jeste da su bile istinske heroine i svaka je na svoj način govorila o Genocidu. Bile su svjedoci, a živjele su živote satkane od uspomena

Podržite nas na Facebooku!