Otišli kao izbjeglice, vratili se kao investitori

Enisa Larson živi i radi u Švedskoj, a u okolini Prijedora, odakle je rodom, 2012. godine podigla je voćnjak na vlastitom imanju. U voćnjaku je zasađeno 5.000 stabala. Već 2016. godine Enisa je osnovala firmu “Agroplus”. Renata Skoko odselila je kao samohrana majka s djetetom školskog uzrasta nedavno u Njemačku. Pošto ima hrvatsku putovnicu, mogla je otići da radi a da ne traži vizu. U Sarajevu je radila u privatnoj poliklinici, a u Njemačkoj je njegovateljica

Piše: Jakub SALKIĆ

 

Njemačka proteklih godina bilježi konstantan privredni rast. Istovremeno se suočava s ozbiljnim manjkom stručne radne snage, posebno kada su zanatska zanimanja u pitanju. Nedostaje vodoinstalatera, keramičara, zidara, molera i sl. Građani u Njemačkoj za neke usluge čekaju u prosjeku od 8 do 10 sedmica. Manjak je, naprimjer, pekara ili mesara, koji su u ruralnim područjima prinuđeni zatvarati radnje i po nekoliko dana u sedmici, uslijed nedostatka radne snage. U zdravstvu, u ovom trenutku, nedostaju deseci hiljada kvalificiranih radnika, medicinskog osoblja ili njegovatelja…

Njemačka vlada već je usvojila liberalniji zakon o useljavanju kvalificirane radne snage koji bi od 2020. trebao omogućiti zapošljavanje i iz zemalja koje nisu članice EU, naravno, ako zakon prođe parlamentarnu proceduru.

I pored toga, šanse da se pronađe posao u Njemačkoj trenutno su velike, posebno kada je riječ o deficitarnim zanimanjima u Njemačkoj. Ovu mogućnost koriste i brojni građani Bosne i Hercegovine. Prema podacima Ambasade Njemačke u BiH, u 2017. godini Ambasada je primila 17.000 zahtjeva bosanskohercegovačkih građana za njemačku vizu. Istina, nema pouzdanih podataka koliko je građana Bosne i Hercegovine otišlo u Njemačku da radi i živi, ali svakako se broje u hiljadama.

Skupa stanarina

Ipak, oni koji proteklih godina i mjeseci pristižu u Njemačku moraju biti svjesni činjenice da će veliki dio svoje zarade morati utrošiti u tekuće životne troškove.

“Stambeno zbrinjavanje, koje je naročito na jugu države veoma skupo, najveća je pozicija u budžetu. U Njemačkoj skoro da više nema jeftinih gradskih i socijalnih stanova. Ako u Njemačku dolazite kao samac ili samica na rad, teško da ćete uspjeti uštedjeti i nekoliko stotina eura mjesečno. Bračnim parovima nešto je lakše, ali će vrlo brzo biti suočeni s činjenicom da oboje moraju raditi u punom radnom vremenu ako sebi žele nešto priuštiti. Također, veliki dio useljenika zaposlenje nalazi u privatnim, manjim firmama, gdje su radni uvjeti prilično loši, a plaće niske”, kaže Edin Altagić, koji živi u Njemačkoj već dugo vremena.

Renata Skoko je kao samohrana majka s djetetom školskog uzrasta nedavno odselila u Njemačku. Kaže da je vrlo malo poznavala njemački jezik, no, pomoglo joj je što dobro govori engleski. Pošto ima hrvatsku putovnicu, mogla je otići da radi bez vize. U Sarajevu je radila u privatnoj poliklinici, a u Njemačkoj je njegovateljica.

Kaže da u Njemačkoj zaradi 3.500 maraka mjesečno, ali plaća skupo osiguranje. Veli da nije požalila što je otišla, da ima mnogo mogućnosti u Njemačkoj, ali da treba naporno raditi. Kao samohrana majka, ima mogućnost da bira radno vrijeme, što joj u Bosni i Hercegovini nije bilo moguće. Osim toga, ima i popust od 25 posto za plaćanje školarine za dijete. Ističe da su najveći troškovi za stanarinu, ali ako se živi u manjim mjestima, izvan gradskih centara, onda se može proći i s pristojnom kirijom od 500 eura, za razliku od gradova poput Münchena, gdje je najniža stanarina 1.000 eura. Što se tiče troškova za hranu, kaže da je hrana jeftinija nego u Bosni i Hercegovini i da se tročlana porodica može hraniti s 400 eura mjesečno.

I dok brojni građani Bosne i Hercegovine traže načine da odu vani i žive u inostranstvu, ima i onih koji žele da novac koji su zaradili u inostranstvu ulože u Bosni i Hercegovini, da započnu vlastiti biznis u zemlji u kojoj su rođeni i da zaposle naše ljude.

 KORIST ZA LOKALNU ZAJEDNICU

Enisa Larson živi i radi u Švedskoj, a u okolini Prijedora, odakle je rodom, 2012. godine podigla je voćnjak na vlastitom imanju. U voćnjaku je zasađeno 5.000 stabala. Već 2016. godine Enisa Larson osnovala je firmu “Agroplus”.

Lokalni agronom Dragan Zorić direktor je “Agroplusa”. Osnivanjem firme Larson je okupila i druge proizvođače voća iz okoline, te su zajedno krenuli u osvajanje tržišta. Sada “Agroplus” s još 10-15 voćara snabdijeva banjalučku regiju i Unsko-sanski kanton voćem. S obzirom na to da voće moraju plasirati na tržište najdalje dva mjeseca nakon berbe, Larson je odlučila krenuti u novi poduhvat, novu investiciju, u izgradnju hladnjače kapaciteta 150-200 tona voća, kako bi voćari mogli cijelu godinu prodavati voće, posebno u periodu kada je njegova cijena viša.

Mirjana Laganin direktorica je firme “Supersoft” iz Mostara. U ovoj firmi zaposleno je devet osoba, od toga je osam žena. Vlasnica firme živi u Hrvatskoj, ali je odlučila da novac uloži u Bosnu i Hercegovinu.

“Supersoft” se bavi razvojem turizma u Bosni i Hercegovini uz pomoć IT tehnologija na način da turističke destinacije u Bosni i Hercegovini reklamira na internet-platformama inozemnih partnera. Donedavno su radili samo promociju nekoliko destinacija – Mostar, Sarajevo, Međugorje, Počitelj i Kravice, ali kako su turisti pokazali interes za druga područja Bosne i Hercegovine, sada kreiraju ponudu u koju su uključena gastronomija i ruralni predjeli. Također, rade i na uvezivanju turističke ponude na tri jezera – Jablaničko, Tribistovo i Ramsko.

Amer Mujan je iz Mostara. Zajedno s prijateljem Mirzom Ćorićem, koji živi u Njemačkoj, osnovao je firmu “Amal”. Firma će se baviti preradom voća i povrća s fokusom na hercegovačke vrste voća – nar, smokvu i trešnju. Proizvodit će sokove, džemove i sušeno voće.

Vlado Antić rodom je iz Lopara, ali živi u Švicarskoj. S obzirom na to da u Loparama nema bazena, Antić je odlučio da na 3.000 kvadratnih metara izgradi bazenski kompleks otvorenog tipa s teretanom na otvorenom, igralištima, sadržajima za djecu i restoranom. Bazenski kompleks trebao biti u funkciji već naredno ljeto. Firma koju je osnovao Antić zove se “Oktopus”.

Kako vidimo, ima i onih koji odlaze iz Bosne i Hercegovine tražeći bolje radne uvjete, više plaće, što je svakako legitimno, ali s druge strane imamo i onih koji su silom prilika morali napustiti Bosnu i Hercegovinu, zasnovati život negdje drugo, ali su ipak odlučili dio novca koji su zaradili vratiti u svoju zemlju u vidu investicije i tako pomoći našu privredu i omogućiti da oni koji žele ostati ovdje imaju svoje radno mjesto. Nažalost, mnogo više je onih koji odlaze nego onih koji dolaze, ali najvažnije je da ima i jednih i drugih.

PROČITAJTE I...

U pismu upućenom načelniku Bjelopoljskog okruga 21. maja 1924. godine Jusuf Mehonić veli: “I tako, s Božijom pomoći, jedanaest godina borim se uz prkos neprijatelju, najprije (protiv) Crne Gore, pa protiv Nesretnog Švabe, pa protiv vas, evo pet godina. Što ste znali i umjeli marifetluka kurisali ste (preduzeli), i sa novcem, i sa patrolama, i sa špijunima – da nas smirite, i nije vam dao Bog”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!