Opozicija na Vučićevim dverima

Ono što je očito nakon ovog vikenda jeste da protesti prelaze u drugu, može se reći, radikalniju fazu. Razloga za to je nekoliko, no, čini se, jedan od ključnih jeste potpuna ignorancija režima na općenarodni bunt u preko 100 gradova u Srbiji.

Piše: Almir MEHONIĆ

 

Beograd i srbijanska vlast imala je do sada najburniji vikend svoje vladavine. Vikend kada je srbijanska opozicija pokazala da umije i jače i organiziranije od mirnih šetnji srbijanskom prijestolnicom.

Prvo su u subotu demonstranti upali u srbijanski javni servis RTS tražeći da se predstavnici inicijative 1 od 5 miliona obrate direktno u Dnevniku 2, da bi, nakon intervencije žandarmerije i najave srbijanskog predsjednika da će se sutradan, u nedjelju, obratiti u Predsjedništvu povodom upada u RTS, demonstranti odlučili da dođu na demonstracije ispred zgrade Predsjedništva tačno u vrijeme obraćanja Vučića. I zbilja, rijeke ljudi tog sunčanog beogradskog podneva slilo se u centar grada s jasnom namjerom da opkoli Predsjedništvo i da Vučića natjera da se susretne s predstavnicima demonstranata. Opsada je trajala nekoliko sati, da bi se na kraju demonstranti odlučili mirnom šetnjom razići, s porukom da nastavljaju još radikalnije ukoliko srbijanska policija ne pusti na slobodu nekoliko uhapšenih građana prilikom upada u zgradu RTS.

Ono što je očito nakon ovog vikenda jeste da protesti prelaze u drugu, može se reći, radikalniju fazu. Razloga za to je nekoliko, no, čini se, jedan od ključnih jeste potpuna ignorancija režima na općenarodni bunt u preko 100 gradova u Srbiji.

Dok Srbija iz nedjelje u nedjelju protestira, Vučić i mediji koje u potpunosti kontrolira, a to su, pored većine dnevne štampe, i svi mediji s nacionalnom frekvencijom, ne osvrću se na zahtjeve demonstranata niti na adekvatan način prate dešavanja u zemlji. Štaviše, u svim takvim medijima pokušavaju se organizatori protesta, kao i sami građani, predstaviti kao nasilnici, huligani i kao mala grupa izgrednika. Bez obzira što svaki skup prati live prijenos na društvenim mrežama, TV N1 i na nekim drugim manjim medijima, potpuno suprotno realnosti, na oči svih prisutnih, mediji pod kontrolom režima izvrću realnost.

I to je jedan od razloga revolta koji se rađa kod demonstranata. Skoro pa nezabilježena situacija desila se u RTS, koji je, dok nisu demonstranti upali u njegove prostorije, bio nijem na ono sto se dešavalo u njihovim prostorijama. To za njih nije bila vijest. I to najslikovitije objašnjava zbog čega su revoltirani građani Beograda baš kao metu izabrali javni servis građana Srbije. Očito se on otrgao kontroli i u međuvremenu postao potpuno kontroliran od režima Srpske napredne stranke.

Ipak, srbijanska opozicija uspjela je i još u jednom – da zainteresira evropsku i svjetsku javnost za unutarnja dešavanja u Srbiji. Više svjetskih medija izvještavalo je o protestima u Beogradu i konferenciji za medije predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, navodeći da su se hiljade građana okupile ispred zgrade Predsjedništva zahtijevajući veću slobodu medija i poštene izbore.

Agencija “Associated Press” javila je da je Vučić obećao da će odbraniti red i zakon u zemlji, ali i da je tokom obraćanja više puta nazvao opozicione lidere “fašistima, huliganima i lopovima”. Na konferenciji za medije, uživo prenošenoj na RTS, Vučić je kritizirao svoje glavne protivnike, označivši Obradovića kao fašistu, a Đilasa i liberala Vuka Jeremića kao tajkune, stoji u izvještaju agencije. “France Presse” dodaje da Vučić, nekadašnji ultranacionalista koji je postao proevropski centrista, odbacuje optužbe za autoritarizam.

U isto vrijeme istraživanja javnog mnijenja pokazuju da je stranka Aleksandra Vučića pala ispod magičnih 50 posto podrške, i to, prema istraživanju Nove srpske političke misli, podrška je pala na 48 posto. A struktura demonstranata, shodno strukturi organizatora, ideološki je heterogena. Od desničara do liberalno i građanski orijentiranih organizacija. I to se čini kao jedan od velikih problema koji stoje na putu uspjeha ovih protesta jer pitanje je koliko se te razlike mogu još držati iza zavjese.

S druge strane, srbijanskoj opoziciji sasvim je jasno da do uspjeha ne može doći ako uza sebe ne budu imali i desno orijentirane građane. Jer, Srbija je to. Napokon, i Miloševića je mogao srušiti samo neko poput Koštunice. Političar koji koketira s nacionalizmom

PROČITAJTE I...

“Jedan dio ćemo finansirati i voditi mi iz Tuzlanskog kantona, a to je do Karaule, do tunela, a dalje onaj dio koji pripada Sarajevskom kantonu vodit će Vlada Kantona Sarajevo. Za to su odvojena sredstva u iznosu od 60 miliona KM. Ako ne bude prevelikih zahvata što se tiče tunelske izgradnje, koja je malo sporija, očekujem da ćemo u ovom periodu od tri do tri i po godine uraditi najveći dio posla”

Nacionalističko nastojanje Hrvatske da Bosnu i Hercegovinu, u prvom redu bošnjačku politiku, prikaže Evropi i svijetu u najgorem mogućem svjetlu počiva na jasno postavljenoj strategiji, čiji je osnovni cilj dobijanje prava na direktno uplitanje u unutarbosanska pitanja, pod izgovorom da će Hrvatska na taj način zaštititi Evropu od militantnih Bošnjaka, koji su skloni terorizmu i radikalizmu

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!