fbpx

Opasne karikature iz Indije

Internacionalna kriza izazvana pandemijom virusa korona nekako se poklopila s nadahnućem indijskog karikaturiste po imenu Manoj Kureel. On već izvjesno vrijeme u indijskim printanim i online medijima, ali povremeno i izvan Indije, objavljuje karikature kojima opravdava nasilje nad indijskim muslimanima, a ponekad i potiče napade na njih. To radi nekad s manje, a nekad s više ciničnih vrijeđanja. Nije se zaustavio niti nakon zatišja nedavnih masovnih napada u Delhiju

 

Piše: Amir TELIBEĆIROVIĆ

Šta znači danas biti rigidni desničar i sekularista u isto vrijeme? Na ovo pitanje može se odgovoriti iz više uglova posmatranja. Jedan od njih može se prepoznati u običnim karikaturama. Porast nacional-šovinizma u velikoj zemlji koja je nasljednik drevne civilizacije poput Indije, sudeći po reakcijama običnog stanovništva koje živi daleko od Indije, djelovao je donekle čudno mnogima u Bosni i Hercegovini, ali i drugdje. Čuđenje su izražavali obični korisnici interneta, kao i neobični novinari.

Uzrok tog čuđenja dolazi iz činjenice da se na Indiju gleda kao na mističnu i egzotičnu zemlju, s puno asocijacija na duhovnost. Sve te silne sekte sa šarenim i tradicionalnim indijskim nošnjama kod mnogih izazivaju asocijacije hipi filozofije s primjesom razblažene mistike; od pokreta “Hare Krišna”, budista, Sikha, sljedbenika Sai Babe, pa Maharišija Maheša, Kuthumija, do raznovrsnih gurua u nebrojenim manje poznatim duhovnim pokretima.

I kako sada takve pojave uklopiti u aktuelne progone indijskih muslimana, koji su prošireni i na prijestonicu Delhi? Pored zbunjenosti oko egzotike i “mistike”, riječ je i o neinformiranosti (možda zaboravnost) da ovo nije novo, te da se događalo više puta proteklih decenija, samo što se ne odnosi na pobrojane populacije nego na formalno najbrojniju etnogrupu te zemlje. Ipak, u svom tom “iščuđavanju” izostaju neki detalji za koje bismo se više trebali pitati otkud, zašto ili kako. Naprimjer, Hindusi kao emigranti koji su doseljavali u Evropu nakon Drugog svjetskog rata, posebno u Britaniju zbog kolonijalnih veza, ponekad su bili meta desničarskih skupina, neonacista i drugih rasistički orijentiranih pojedinaca ili organizacija. Uporedo s tim, dio hinduske populacije razvio je vlastiti rasizam kombiniran s vjerskom netrpeljivošću prema kršćanima, Sikhima, muslimanima u samoj Indiji.

Kako je broj muslimana Indije godinama rastao, agresivni šovinizam nasilnih Hindusa najviše se usmjeravao prema domaćim muslimanima. Sve je rezultiralo ogromnim brojem unesrećenih i ubijenih. Valovi nasilja prema lokalnim muslimanima u nekim dijelovima Indije u prethodnim decenijama krenuli bi pa onda stali. Bili su ograničenog karaktera u manjim gradovima i selima Indije. Najnoviji valovi antimuslimanskog nasilja proširili se, kako je već rečeno, i na Delhi kao glavni grad, što je možda uvećalo i šok neupućene medijske publike. Valjda se manje očekivalo da se to desi i ondje. Živimo u vrijeme kada haman svi imaju video ili fotokamere, pa su snimci takvog nasilja brzo otišli u medije. Ali ima dio priče koji se ne pokriva privatnim kamerama, pa ni službenim kamerama nešto naročito.

Karikature su način komuniciranja među umjetnicima, ali i među rasistima i šovinistima raznih fela. Internacionalna kriza uzrokovana pandemijom virusa korona nekako se poklopila s nadahnućem indijskog karikaturiste po imenu Manoj Kureel. On već izvjesno vrijeme u indijskim printanim i online medijima, ali povremeno i izvan Indije, objavljuje karikature kojima opravdava nasilje nad indijskim muslimanima, a ponekad i potiče napade na njih. To radi nekad s manje, a nekad s više ciničnih vrijeđanja. Nije se zaustavio niti nakon zatišja nedavnih masovnih napada u Delhiju.

Zanimljivo je da njegove karikature odaju stilsku sličnost s karikaturama evropskih rasista kojima su nekad ismijavani Hindusi, odnosno Indijci općenito. Inspiracija koronom prikazana je u karikaturama kojima se “muslimanska opasnost” izjednačava s trenutnom epidemijom. Objavio je crtež s asocijacijom na “Tablighi Jamat”, misionarsku islamsku organizaciju, na kojem se glava nekog mumina koji ima podmuklo cereći izraz lica transformira u virus korona kao bombu s upaljenim fitiljem. Bolje upućeni mogli bi ovdje prepoznati sličnost s karikaturama poslanika Muhammeda, a. s., od prije desetak godina, objavljenim u danskom časopisu Jyllands Posten.

Po načinu crtanja i po načinu provociranja može se vidjeti podudarnost. No sa svojom drugom karikaturom naslovljenom Time to Wake Up Kureel je otišao još dalje u pozivu na mržnju, strah i prezir. Naime, jedan zajednički imenitelj svih savremenih šovinista, rasista i ultranacionalista jeste sekularizam. I kada se međusobno ne podnose, desničari iz različitih krajeva svijeta, različitih nacionalnosti, ideologija i rasa ponekad istaknu muslimane ili islam u cjelini kao “zajedničkog neprijatelja” za sve njih. “Ugroženost” sekularizma tada objedine sa svojim programom navodne zaštite etničkog, teritorijalnog ili kulturološkog identiteta. Ako se desničari iz jedne zemlje ne zanimaju za dileme onih iz druge zemlje, a slično se odnosi i na mnoge fanatičnije ljevičare, onda se razglasi kako je ugrožen zajednički filozofsko-ideološki interes, a to je često sekularna isključivost. Postoje dakako izuzeci, kao neki desničari koji mrze, strahuju od ili preziru nešto ili nekoga drugog, trećeg, desetog, a da pritom nemaju problem saradnje s muslimanskim organizacijama agresivnijeg usmjerenja.

Ipak, Manoj Kureel vješto je iskoristio sekularizam kao motiv za poziv svim indijskim etničkim ili vjersko-etničkim skupinama za “buđenje” uslijed širenja islama. Karikatura je postavljena tako da se u njoj mogu prepoznati i neki drugi organizirani islamofobi izvan Indije. Na crtežu se nalazi litica koja predstavlja Indiju, s rubom uz koji stoji kao predstavnik Hindusa. On je zabio glavu u tlo, što asocira na noja jer na taj način ne vidi “nadolazeću opasnost”. Oko njega su raspoređeni razni vizualno-tradicijski simboli iz Indije, kulturni logotipi koji pripadaju različitim religijskim i etnopopulacijama. Riječ sekularizam vjerovatno se namjerno nalazi uz Hindusa, s mogućom dvojakom aluzijom. S jedne strane gledano, Hindusi su kao previše zabili glavu u pijesak sekularnog življenja pa ne primjećuju “islamsku opasnost”, a s druge strane prikazano – sekularizam je po ovom “ugrožen” jednako kao svi ostali pokreti ili kultovi Indije. U svakom slučaju, sekularno je ovdje selektivno izjednačeno s religijskim, ali samo u indijsko-vjerskom kontekstu. Jer, nasuprot i njima i sekularistima, ovdje stoji islam.

Naravno, islam je tu u vidu zelene boje s polumjesecom (asocijacija na pakistansku zastavu), boje što se širi prijeteći da potisne i sekulariste i Hinduse i sve što nije islamsko u Indiji. Zelenu boju kao i samu riječ islam na karikaturi gura pet likova koji predstavljaju različite “džihadiste,” to jest one koji Indiji “podmeću” islamske vrijednosti maskirane zasebnim pojavama. Jedan je tako nazvan korona džihad, drugi ljubavni džihad, treći zemljišni džihad, četvrti džihad stanovništva i peti nastupa u formi medijskog džihada. Lukavost Kureelovog pristupa ovakvoj vrsti manipulacije ogleda se u jednom simbolu kojeg ima u naslijeđu drevne Indije, ali koji za ovu indoktrinaciju najvjerovatnije treba podsjetiti na nešto izvan Indije. To je heksagram, daleko poznatiji pod upitnim nazivom Davidova zvijezda.

Nalazi se na izraelskoj zastavi kao državno obilježje, čime Kureel ne mora, ali se može pozvati i na savezništvo s izraelskim cionistima, koji također progone muslimane (i to ne samo u Palestini) u ime državnog sekularizma, s tim da cionisti usput progone i arapske kršćane, kao i Hebreje koji se protive cionističkoj ideologiji. Manoj Kureel pomoću asocijacije na hebrejsku zvijezdu može utjecati na kritičare ove karikature. Već je poznato kako nije potrebno puno da se nekoga proglasi antisemitom i bez osnova, pa su mnogi kritičari oprezni. U ovom slučaju, oprez bi mogla izazvati šestokraka zvijezda na Kureelovoj ratnohuškačkoj karikaturi. Ako i dođe do neke verbalno javne osude ovako opasnih poruka, šteta je već napravljena, posljedice je moguće očekivati u nekoj novoj rušilačkoj histeriji poput nedavnih demoliranja džamija, spaljivanja objekata i javnog linčovanja ljudi na indijskim ulicama.

Onima koji nasjednu na karikaturu, a žive daleko od Indije, smatrajući da ih se ovo ne dotiče, crtež može poslužiti kao pravdanje strahova onih radikalnih nacional-šovinista koji krenu u javni linč. Neki vjeruju da su ovakvi crteži nastali kao rezultat “opravdanog” straha od muslimanskih terorista ili konzervativnih selefijskih misionara. Ista propaganda očito i dalje djeluje, skoro podjednako na Istoku koliko i na Zapadu, a manipulacija efektnom, a jednostavnom karikaturom poput ove može doprinijeti masovnim stradanjima više nego neki dugi, dosadni politički govor. Indoktrinacija kojom se dobaci s ovakvim crtežima daleko od Indije nekoga možda navede na citiranje Mahatme Gandhija kao onoga ko je osigurao suživot između Hindusa i muslimana postkolonijalnog razdoblja. Možda ih usput podsjeti da su Gandhija ubili fanatični Hindusi.

 

PROČITAJTE I...

Bilo kako bilo, u Brčko distriktu BiH na sceni je homogenizacija srpskih političkih i nacionalnih subjekata i smušenost dijela bošnjačkog političkog i nacionalnog establišmenta. U sociološkom smislu, establišment je društveni, stručni ili politički sloj koji vlada određenim dijelom društvenog života.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!