fbpx

Oni koje je smrt oslobodila

Slobodan Milošević i 22 bivša pripadnika VRS-a, četiri bivša pripadnika HVO-a i osam bivših pripadnika ARBiH umrli su na optuženičkoj klupi

Piše: Izet PERVIZ

Pravda je spora, kažu, ali dostižna. Pa ipak, sve je više optuženih za ratne zločine koji joj izmiču. Mnogi su od njih, bježeći iz Bosne, zaštitu potražili u Hrvatskoj ili Srbiji, gdje se, pod okriljem tamošnjih državljanstava, osjećaju sigurni i zaštićeni. Nekima, uprkos međunarodnim potjernicama, uspijeva da i više od petnaest godina ostanu izvan zamaha ruke pravde. Pa, i kada ih uhapse, to opet ne znači da će i s njima vaga pravde ravnati ovozemaljske grijehe. Mnoge je svake odgovornosti na ovom svijetu oslobodila smrt. Ona – smrt – sve zaustavlja, pa i sudske postupke, ma u kakvom zamahu bili.

Do sada je 35 optuženika za ratne zločine počinjene u Bosni umrlo prije donošenja konačne presude, a većina ih nije dočekala ni prvostepenu. Dvadeset dvojica pripadnika VRS-a, MUP-a RS-a i članova SDS-a, predsjednik Srbije, četiri HVO-a i osam ARBiH umrli su na optuženičkoj klupi, te je postupak protiv njih obustavljen.

MUP RS i VRS

Pripadnicima VRS-a umrlim na optuženičkoj klupi treba dopisati najpoznatije ime protiv kojeg je vođen sudski postupak za ratne zločine – Slobodan Milošević. Nekadašnjeg predsjednika Srbije i SR Jugoslavije, usred suđenja pred Haškim tribunalom za zločine u Hrvatskoj, na Kosovu i za genocid u Bosni, 11. marta 2006. ševeningenski stražari pronašli su mrtvog u tamnici. S njim na optužnici bili su i Dragoljub Ojdanić, komandant Užičkog korpusa JNA i načelnik Generalštaba Vojske Jugoslavije (osuđen na 15 godina za zločine u Bosni i na Kosovu), Nikola Šainović, premijer i predsjednik krnje Jugoslavije (osuđen na 19 godina), Vladimir Lazarević, komandant Prištinskog korpusa VJ (na 15), Sreten Lukić, načelnik štaba MUP-a Srbije na Kosovu (na 22), i Milan Milutinović, predsjednik Srbije (oslobođen).

Za razliku od Miloševića, Milko Mučibabić dočekao je prvostepenu presudu. Pred Sudom BiH osuđen je na 5 godina i 3 mjeseca za zločine koje je 1992. godine kao pripadnik MUP-a RS počinio u Nevesinju, ali Apelaciono vijeće ju je ukinulo, a Mučibabić je preminuo u januaru 2011, između dvije presude. S njim na optužnici bio je Krsto Savić, koji je kasnije, kao načelnik CSB Trebinje, pravosnažno osuđen na 17 godina.

I Zoran Stojanović dočekao je prvostepenu presudu. On je na Višem sudu u Beogradu osuđen na 20 godina. Oglašen je krivim da je 12. jula 1992, kao pripadnik paravojne formacije “Simini četnici”, učestvovao u brutalnom iživljavanju nad civilima romske nacionalnosti, stanovnicima sela Skočić kod Zvornika; minirali su džamiju i strijeljali 23 osobe, a tri djevojčice poveli sa sobom i držali ih kao seksualno roblje sve do januara 1993. godine, ali ta je presuda ukinuta, a prije početka ponovnog suđenja, u maju 2014, obustavljen je postupak protiv Stojanovića. Dvije godine ranije, prije izricanja prvostepene presude, s ove optužnice smrt je izbrisala prvooptuženog – Simu Bogdanovića. Inače, ovaj postupak trajao je osam godina. Počeo je u septembru 2010, a završen 4. jula 2018, kada su Zoran Đurđević i Tomislav Gavrić osuđeni na po 10 godina, a Zoran Alić na 6, i to samo za silovanje djevojčica, dok su Damir Bogdanović, Đorđe Šević i Dragan Đekić potpuno oslobođeni.

Smrt je odnijela već dvojicu i s optužnice po kojoj se pred Sudom BiH sudi Goranu Maksimoviću, Ljiljanu Mitroviću, Slavku Periću, Miletu Vujeviću, Vukašinu Draškoviću, Gojku Stevanoviću, Raji Lazareviću i Mići Manojloviću optuženima za ubistvo 67 civila bošnjačke nacionalnosti u julu 1992. u selu Lokanj kraj Zvornika. Prvo je 9. jula 2015. obustavljen postupak protiv preminulog Radivoja Đorđevića, a godinu kasnije, tačnije 27. maja 2016, i protiv Cvjetka Popadića. Ovo suđenje počelo je 2015. godine i nalazi se u fazi izvođenja svjedoka odbrane.

S optužnice po kojoj se na Sudu BiH još od 24. maja 2014. sudi Savi Tepiću, Dušku Vujičiću, Dušku Maksimoviću i Iliji Kurušiću fale već trojica optuženih. Dvojicu, nekadašnje rezervne policajce MUP-a RS-a Radu Škorića i Radojka Keverovića, izbrisala je smrt u decembru 2014. godine, a Dragoslav Bojić izdvojen je iz optužnice i predmet protiv njega miruje zbog bolesti. Ostalima se sudi za učešće u progonu bošnjačkog i hrvatskog stanovništva u periodu od kraja juna do kraja 1992 . u općini Kotor-Varoš. Postupak je u fazi izvođenja svjedoka odbrane.

Aleksandra Petrovića, nekadašnjeg komandira I čete 2. bataljona 22. lake pješadijske brigade VRS-a, smrt je odnijela s grupne optužnice podignute za zločine počinjene u Kotor-Varoši. Sud BiH je obustavio postupak protiv njega 11. septembra 2018. godine. Iza sebe je na optužnici ostavio Boška Paulića, komandanta 22. lake pješadijske brigade VRS-a i Taktičke grupe 3, Slobodana Župljanina, komandanta 2. bataljona 22. lake pješadijske brigade, Manojla Tepića, komandanta TO Kotor-Varoš, Janka Trivića, komandanta 22. lake pješadijske brigade od 23. oktobra 1992, i Nedeljka Đekanovića, predsjednika Kriznog štaba i općine Kotor-Varoš. Optuženi su da su od početka juna 1992. do sredine 1994. godine vršili progon stanovništva s namjerom da trajno uklone Hrvate i Bošnjake iz ove općine. Suđenje je počelo 29. marta 2016. godine i nalazi se u fazi izvođenje svjedoka tužilaštva.

S optuženičke klupe smrt je ponijela i Luku Kneževića. Na Osnovnom sudu u Brčkom sjedio je na njoj skupa s Aleksandrom Ostojićem Minusom i Miladinom Tošićem Slovencem, kasnije pravosnažno osuđenima na jednu, odnosno na 4 godine zbog zločina nad zatočenim civilima bošnjačke nacionalnosti u Donjoj Brki u Brčkom.

Duško Vučković napustio je ovaj svijet prije završetka suđenja. Bio je na optužnici s Draganom Slavkovićem (kasnije osuđenim na 12 godina), Ivanom Koraćem (na 9), Sinišom Filipovićem (na 3) i Dragutinom Dragićevićem oslobođenim krivice na Višem sudu u Beogradu. Optužnica ih je teretila za zločine nad civilima bošnjačke nacionalnosti zatvorenim u domu kulture u Čelopeku kod Zvornika.

Vladu Stjepanovića smrt je pomela s grupne optužnice. Bio je na optužnici sa Zoranom Bogdanovićem, Milanom Đokićem, Ljubišom Ikićem, Branislavom Trišićem, Zoranom Tanasićem, Žarkom Milanovićem, Mladenom Krajišnikom, Savom Mršićem, Milivojem Čobićem i Milanom Markovićem, protiv kojih na Sudu BiH još traje sudski proces na osnovu optužnice koja ih tereti da su kao pripadnici MUP-a RS-a od aprila 1992. do septembra 1994. godine vršili progon civilnog stanovništva bošnjačke nacionalnosti iz Janje pored Bijeljine. Suđenje je počelo 19. maja 2016. godine i nalazi se u fazi izvođenja svjedoka odbrane.

Dragomir Tintor, nekadašnji rezervni policajac iz Prijedora, preminuo je početkom februara 2018. Godinu dana poslije, Sud BiH osudio je prvostepenom presudom Miću Jurišića, koji je bio s njim na optužnici, na 11 godina zatvora. Jurišić je osuđen da je kao pripadnik rezervne stanice milicije Tukovi pri SJB Prijedor učestvovao u napadima na civilno bošnjačko stanovništvo u Čarakovu i okolnim mjestima iz kojih su mještani protjerani uz veliki broj ubistava, silovanja, pljačkanja imovine i razaranja objekata, kao i deportirani u logore “Omarska”, “Trnopolje” i “Keraterm”.

I Zdravko Antonić bio je na grupnoj optužnici pred Sudom BiH, i to među optuženima za zločine u prijedorskom selu Zecovi, gdje je u julu 1992. godine ubijeno najmanje 150 civila bošnjačke nacionalnosti. Preminuo je početkom maja 2018. Na optuženičkoj klupi iza njega su ostali Dušan Milunić, Radomir Stojnić, Radovan Četić, Duško Zorić, Zoran Stojnić, Željko Grbić, Ilija Zorić, Zoran Milunić, Boško Grujičić, Ljubiša Četić, Rade Grujčić, Uroš Grujčić i Rajko Gnjatović. Ovo suđenje ušlo je duboko u petu godinu i trenutno je u fazi izvođenja svjedoka odbrane.

Postupak protiv nekadašnjeg člana Izvršnog odbora SDS-a, načelnika SJB Ključ, člana Kriznog štaba i odbrane grada Ključa Vinka Kondića Sud BiH obustavio je 2. novembra 2018. godine zbog smrti. Bio je na optužnici s Boškom Lukićem (poslije osuđen na 12 godina) i Markom Adamovićem (na 20). Između ostalog, bio je optužen za transport najmanje 1.161 muškarca u logoru “Manjača”, kao i za zločin od 10. jula 1992, kada su vojska i policija RS-a ušle u neka sela i zaseoke u općini Ključ i sve muškarce priveli u osnovnu školu u Donjim Biljanima, iz koje je najmanje 219 osoba tog dana potovareno u autobuse, odvezeno u nepoznatom smjeru i ubijeno.

Smrt je i Ostoju Balabana razriješila svake odgovornosti. Izbrisala ga je s grupne optužnice na kojoj je bio s Ljubanom Babićem, Rankom Balabanom, Rajkom Karlicom, Milenkom Brčinom, Mirkom Odžićem, Milenkom Babićem, Ratkom Goronjom, Nikolom Reljićem, Draganom Baltićem, Rankom Baltićem, Miroslavom Kapetanovićem i Rankom Grabom. Optuženi su da su učestvovali u progonu nesrpskog stanovništva s područja općine Bosanski Novi, i to ubistvima, nezakonitim zatočenjima, mučenjima i prisilnim raseljavanjem. Sud BiH obustavio je postupak protiv njega 5. decembra 2017. godine. Suđenje u ovom procesu počelo je 15. novembra 2016. i trenutno se nalazi u fazi izvođenja svjedoka odbrane.

Slobodan Miljković zvani Lugar, komandir paravojne jedince “Sivi vukovi” iz Srbije, koja je harala Bosanskim Šamcem, bio je na haškoj optužnici. Ubijen je nakon rata u tuči u nekoj kafani u Kragujevcu. Doduše, iza njega je na optužnici ostalo pet osoba i svi su privedeni u Hag, ali je Stevan Todorović, ratni šef policije u Bosanskom Šamcu, 2000. godine, pred sam početak suđenja, priznao krivicu te je izdvojen s grupne optužnice i osuđen na 10 godina. Godine 2005, nakon odsluženja dvije trećine kazne, pušten je kući, a naredne, u septembru, izvršio je samoubistvo u porodičnoj kući u Donjoj Slatini kod Bosanskog Šamca. Tri godine poslije od “šamačke četvorke” ostala je “trojka”. I Milan Simić je odlučio da prizna krivicu te je osuđen na 5 godina. Suđenje preostaloj trojici trajalo je dvije godine: Blagoje Simić, predsjednik Kriznog štaba, osuđen je na 17, Miroslav Tadić, predsjednik Komisije za razmjenu, na 8, a Simo Zarić na 6 godina zatvora.

Postupak protiv Neđeljka Kuljića pred Sudom BiH okončan je zbog smrti u decembru 2014. godine. Kao pripadnik policije SJB Bileća bio je optužen da je učestvovao u surovim premlaćivanjima zatočenika u SJB Bileća i Đačkom domu. S njim su bili optuženi i Goran Vujović, načelnik SJB Bileća (osuđen na 6 godina), Miroslav Duka, komandir milicije u Bileći (na 12), i Željko Ilić, policajac (na 5).

Mićo Praštalo sam je dozvao smrt. Izvršio je samoubistvo 21. novembra 2018. godine, nekoliko mjeseci nakon početka suđenja po optužnici koja ga je teretila da je, kao zapovjednik 6. bataljona 6. sanske brigade VRS-a, naređivao i izvodio progon nesrpskog stanovništva iz Sanice i Hrustova u maju i junu 1992, kada je ubijeno šest osoba, više ih protupravno zatvoreno, a cijelo bošnjačko i hrvatsko stanovništvo protjerano iz navedenih sela. Ubio se tako što je u automobilu na putu u Lušci Palanci pucao u sebe iz vatrenog oružja, kako je to saopćeno iz MUP-a USK-a.

Milan Bogdanović preminuo je nakon što je na Sudu BiH prvostepenom presudom od 25. marta 2019. godine oslobođen optužbe koja ga je teretila da je kao komandir PS Skelani i 6. čete posebnih jedinica policije CJB Zvornik učestvovao u genocidu u Srebrenici. Sud BiH obustavio je 8. juna 2018. godine zbog smrti postupak protiv Gvozdena Lukića, optuženog da je u svojstvu pripadnika VRS-a 17. maja 1992. godine, prilikom policijskog i vojnog napada na selo Zaklopača, s još trojicom pripadnika VRS-a, iz grupe civila izdvojio trojicu; odvezli su ih prema Vlasenici i strijeljali na raskrsnici. Kantonalni sud u Sarajevu obustavio je u maju 2014. zbog smrti postupak protiv Radovana Malinovića, optuženog da je kao pripadnik VRS-a 15. augusta 1992. u krugu kasarne “Žunovica” u Hadžićima ubio civila. Viši sud u Beogradu je zbog smrti 15. maja 2018. obustavio postupak protiv Dušana Vukovića, kojeg je optužnica teretila da je, kao stražar u Okružnom zatvoru u Doboju, učestvovao u premlaćivanju zatočenika, uslijed čega je jedan i preminuo.

I bolest oslobađa. Tako je pred Višim sudom u Beogradu Svetka Tadića neuropsihijatar proglasio nesposobnim za praćenje suđenja, da bi na kraju Sud 6. jula 2016. odbacio optužnicu koja ga je teretila da je kao pripadnik VRS-a 23. septembra 1992. godine u zaseoku Mešići u općini Bihać učestvovao u ubistvima pet civila bošnjačke nacionalnosti, te da je istog dana bio u grupi vojnika VRS-a koji su u selu Duljci ubili 18 civila koji su bili na prisilnom radu: brali su šljive. Ključni incident na suđenju dogodio se u martu 2016. godine. Tada se svjedok Zoran Tadić, bratanac Svetka Tadića, pozvao na pravo da kao bliski rođak optuženog ne svjedoči, na šta je Svetko Tadić počeo da plače, viče i da se udara po glavi.

Nešto ranije, u junu 2016. godine, Okružni sud u Doboju je, isto tako na prijedlog vještaka neuropsihijatra, oslobodio Stojana Grbića. Oslobođen je optužbe da je kao pripadnik civilne zaštite krajem ljeta 1992. silovao jednu žensku osobu bošnjačke nacionalnosti u svojoj kući u Tesliću.

PRIPADNICI HVO-A

Krenut ćemo s optužnicom na kojoj su se u vrijeme njenog potvrđivanja pred Sudom BiH nalazila peterica pripadnika HVO-a optuženih za progon bošnjačkog stanovništva u Stocu. Danas, četiri godine nakon otpočinjanja sudskog procesa, na toj optužnici ostala su tek dvojica. Postupak protiv Mirka Raguža obustavljen je samo sedam dana nakon što je Sud BiH 14. septembra 2015. potvrdio optužnicu. Početkom jula 2019. preminuo je Ivica Marković te je Sud BiH obustavio postupak i protiv njega. Nepun mjesec nakon smrti Mirka Raguža Sud je 17. oktobra 2019. bio prisiljen razdvojiti postupak protiv Josipa Krešića jer zbog bolesti više nije sposoban pratiti suđenje. Tako su u ovom sudskom procesu, koji je počeo 6. juna 2016. i koji se nakon tri i po godine još nalazi u fazi izvođenja svjedoka tužilaštva, na optuženičkoj klupi ostala dvojica – Mile Pažin i Vide Krešić. Optužnica ih tereti da su 1993. na širem području općine Stolac nezakonito lišili slobode više civila, među njima i žene i djecu, te ih držali zatvorene u OŠ “Branko Šotra” u Crnićima u nehumanim uvjetima, izložene teškom fizičkom i psihičkom zlostavljanju.

Ove godine, tačnije 5. jula 2019. godine, Sud BiH je uslijed smrti optuženog obustavio postupak i protiv Nedžada Ćorića. Bio je na optužnici potvrđenoj 8. februara 2018, skupa s Jurom Kordićem, Draženom Lovrićem, Darijom Sušcem, Nedžadom Tinjakom, Nuhanom Šikalom, Darijom Mihaljom, Stankom Škobićem, Tomislavom Ančićem, Marinkom Šunjićem i Slavkom Golemcem. Optuženi su da su, kao pripadnici Kažnjeničke bojne HVO-a, učestvovali u širokom i sistematičnom napadu u okviru kojeg je više od 70 civila bošnjačke nacionalnosti s područja Mostara nezakonito uhapšeno i odvedeno u logor “Vojno”, gdje su držani u nehumanim uvjetima izloženi nasilju. U optužnici stoji da su svjesno učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu zajedno s Mirkom Radićem (osuđenim na 21 godinu pred Sudom BiH), Draganom Šunjićem (na 16), Draganom Brekalom (na 20), Mirkom Vračevićem (na 12) i drugima. Suđenje je počelo 25. maja 2018. i trenutno se nalazi u fazi izvođenja svjedoka tužilaštva.

Zoran Marinić umro je u oktobru 2013. godine pred samo izricanje presude. Pred Sudom BiH bio je optužen da je kao pripadnik Druge bojne “Nikola Šubić Zrinjski”, skupa sa Zoranom Milićem, 26. aprila 1993. u Busovači zapalio dvije kuće i ubio četiri civila, a jednog ranio. Zoran Milić poslije je pravosnažno osuđen na 7 godina.

ARBiH

Najpoznatiji optuženik za ratne zločine iz redova ARBiH koji je umro prije suđenja jeste general Mehmed Alagić, komandant Trećeg i Sedmog korpusa ARBiH, te poslijeratni načelnik Općine Sanski Most. Poznat je po oslobađanju Kupresa i Donjeg Vakufa, te planine Vlašić. Pred Haškim tribunalom bio je optužen za kršenje zakona i običaja ratovanja, te za nezakonito hapšenje i maltretiranje civila. Umro je netom nakon što je priveden, te je Sud 21. marta 2003. obustavio postupak.

Dvojica bivših pripadnika ARBiH optuženih za ratne zločine umrla su nakon osuđujućih prvostepenih presuda. Izet Arifović prvostepenom presudom Suda BiH od 14. septembra 2018. bio je osuđen na 10 godina, skupa sa Suadom Smajlovićem, koji je osuđen na 1 godinu i 2 mjeseca. Preminuo je 5. februara 2019. i Sud BiH obustavio je postupak protiv njega. U optužnici je stajalo da je ubio trojicu civila srpske nacionalnosti koji su u julu 1992. zarobljeni u Zalazju kod Srebrenice. Suad Smajlović oglašen je krivim da je skrnavio tijela ubijenih tako što je pucao u njih. S njim na optužnici bio je i Amir Salihović, ali je on oslobođen krivice.

Rasima Lisančića, nekadašnjeg pripadnika TO BiH, Sud BiH osudio je prvostepenom presudom na 9 godina i 6 mjeseci za zločine u Kotor-Varoši, ali je on uskoro umro, te je 11. juna 2014. godine Sud donio rješenje kojim se postupak protiv njega obustavlja, a godinu poslije kasnije Apelaciono vijeće ukinulo je ovu presudu. Suđeno mu je skupa s Fikretom Planinčićem, Seadom Menzilom i Mirsadom Vatračom. Fikret Planinčić osuđen je pravosnažno na 11 godina zbog učešća u ubistvu devet civila srpske nacionalnosti 17. septembra 1992. godine na području općine Kotor-Varoš. Sead Menzil i Mirsad Vatrač su oslobođeni.

Aziza Aganovića smrt je u januaru 2014. godina ispisala s optužnice na kojoj je, skupa s Muhamedom Šišićem, Tarikom Šišićem i Emirom Drakovicom, pred Sudom BiH terećen da je 28. augusta 1992. u mjestu Kukavice učestvovao u napadu na civile srpske nacionalnosti koji su se od Goražda kretali prema Rogatici, kada je ubijena najmanje 21osoba, uglavnom djece, žene i starci, a ranjeno najmanje 39. Na kraju, osuđeni su Emir Drakovica na jedinstvenu kaznu od 14 godina, Muhamed Šišić na 10, a Aziz Šuša i Tarik Šišić na kazne od po 8 godina zatvora.

Na grupnoj optužnici bio je i Fahrudin Hadžiosmanagić Tadžić. Umro je u septembru 2015. godine. Do 2013. bio je komandir Policijske uprave Bosanska Krupa. Bio je na optužnici sa Samirom Šabićem, komandirom Policijskog odjeljenja Jesenice, Jadrankom Šaranom, načelnikom SJB Bosanska Krupa, i Zijadom Kadićem, policajcem. Prvostepenom presudom Suda BiH od 10. maja ove godine oslobođeni su optužbe da su 1995. u Jasenici nezakonito zatvarali civile srpske nacionalnosti, nečovječno postupali s njima, nanosili tjelesni i duševni bol i ubijali.

I Besim Muderizović bio je na grupnoj optužnici. Preminuo je tokom suđenja pred Sudom BiH te je tako oslobođen optužnice da je učestvovao u zlostavljanju civila srpske nacionalnosti zatočenih u nekadašnjoj kasarni “Viktor Bubanj” u Sarajevu. Njegovi suoptuženici Ramiz Avdović i Iulian‑Nicolaea Vintila kasnije su, u oktobru 2016, proglašeni krivima i osuđeni: Avdović na 3, a Vintila na dvije godine. I Fahrudin Alić, bivši pripadnik Vojne policije Teritorijalne odbrane BiH, bio je optužen za zlostavljanje u kasarni “Viktor Bubanj”. Postupak na Sudu BiH protiv njega obustavljen je zbog smrti 9. jula ove godine.

Faruk Prcić uspio se prije smrti izjasniti da nije kriv, odnosno da, kako je stajalo u optužnici, kao komandant inžinjerijske jedinice Drugog korpusa ARBiH, u periodu od jula do oktobra 1992. nije učestvovao u nezakonitom zatvaranju civila srpske nacionalnosti u Tuzli. Sud BiH je 17. decembra 2009. obustavio postupak protiv njega zbog smrti.

Nedavno, kada je u posjeti Bosni bio Serge Brammertz, glavni tužilac Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove, u medijima se baratalo brojem od 5.000 osoba pod sumnjom da su počinile ratne zločine u Bosni i Hercegovini. Ma koliko da ih je, ti ljudi sve su stariji i vjerovatno će biti sve više onih po koje će prije spore ruke pravde doći neizbježna kosa smrti.

 

 

PROČITAJTE I...

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!