Odlazak doktora koji je pomagao Sarajlijama

Na jednom letu iz Sarajeva sreo je poduzetnika Simona Olivera, koji je bio toliko impresioniran Johnovom predanošću da mu je ponudio finansiranje osnivanja nove humanitarne organizacije u kojoj će liječnici volonterski raditi kako bi pomogli ljudima u svim dijelovima BiH, ali i u ostatku svijeta. Tako je nastao Fond “Ideal”, koji je educirao hirurge za pomoć unesrećenima širom svijeta.

Prije nekoliko dana u Velikoj Britaniji preminuo je hirurg John Beavis, liječnik koji je nesebično pomagao ranjenicima u opkoljenom Sarajevu tokom opsade glavnog grada Bosne i Hercegovine. John Beavis je 1993. godine bio prisiljen zbog bolesti otići u penziju, ali nije htio uživati u zasluženoj mirovini, odlučio se baviti humanitarnim radom na nekim od najopasnijih mjesta na svijetu.

Bio je jedan od liječnika koji su odgovorili na poziv britanskim hirurzima da pomognu u liječenju žrtava rata u Bosni i Hercegovini. Mnogo je puta došao u opkoljeno Sarajevo kako bi sarađivao s ovdašnjim hirurzima i uvježbavao ih u operacijama Sarajlija ranjenih gelerima granata ili snajperskim mecima. Donosio je neophodnu medicinsku opremu i materijale za usavršavanje.

Na jednom letu iz Sarajeva sreo je poduzetnika Simona Olivera, koji je bio toliko impresioniran Johnovom predanošću da mu je ponudio finansiranje osnivanja nove humanitarne organizacije u kojoj će liječnici volonterski raditi kako bi pomogli ljudima u svim dijelovima BiH, ali i u ostatku svijeta. Tako je nastao Fond “Ideal”, koji je educirao hirurge za pomoć unesrećenima širom svijeta.

Deset godina nakon što je bio u Sarajevu, Beavis je otišao u pakistanski Peševar da bi tamo educirao liječnike, njih više od 2.000 koji su prošli obuku za pomaganje žrtvama traume. Ti su se liječnici pokazali ključnim u pomoći unesrećenima nakon što je zemljotres pogodio sjeverni Pakistan 2005. godine, a Beavis je organizirao dostavu hrane, medicinske opreme i šator.

Od 2009. godine fokusirali su se na pomoć Palestincima u Gazi. Između ostalog, tri ortopedska hirurga iz Gaze boravila su sedam mjeseci na obuci složene hirurgije rekonstrukcije ekstremiteta u bolnici King’s College u Londonu. To se pokazalo neprocjenjivim za pomoć brojnim civilnim žrtvama izraelskih bombardiranja.

PROČITAJTE I...

Do džamije se od visoke trave, guste šikare, neprohodnih žbunova i korova, te ostalog rastinja kojem se ni imena ne zna, skoro i ne može doći. Usred mesdžida nikla je povisoka smokva, a miris nane, ćubre i drugog ljekovitog bilja budi čudna osjećanja i nostalgiju za nekim neproživljenim životima i vremenima. Za to je vjerovatno kriv i kameni mihrab koji se ne može ne primijetiti čim se uđe u prostor za klanjanje. Grandiozan i gord, odolijevao je stoljećima, pa poručuje da su u njemu ratove i borbe vodile stotine imama (mihrab – ar. mjesto gdje se vodi borba, rat), te da je, uprkos današnjem izgledu, iz svake izašao ipak kao pobjednik. Ali, ono što nisu uspjeli vrijeme i ljudi možda će učiniti puzavica koja je preplavila zidove ove hercegovačke krasotice, pa džamija više ne ostavlja dojam molitvenog prostora već neke evropske srednjovjekovne skrivene citadele

S pravom se može ustvrditi da je Hasan Duraković pripadao onom tipu ljudi koje krasi nevjerovatna energija i entuzijazam, iz čega je proisticao veliki aktivizam na vojnom, političkom, ali i općenito društvenom planu. On je bio čovjek kojem ništa nije bilo teško uraditi, od organizacijskih i tehničkih poslova do rizičnih i smionih poteza koji su imali sudbonosan značaj za početno vojno organiziranje odbrane bužimskog i bosanskokrupskog kraja. Za nepune četiri decenije svog dunjalučkog života, a posebno kratkog ratnog puta, Hasan je u pozitivnom smislu odradio puno posla i ostavio neizbrisiv trag

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!