Odgovor na opstrukcije i rušenje države: Decentralizirana Republika Bosna i Hercegovina

Ovo su programski ciljevi SDA otkako ona postoji, i od njih se nikada nije odustajalo, a potreba da se oni istaknu u prvi plan nametnula se zbog stalne prijetnje suverenitetu i teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine, pokušaja zaustavljanja zemlje na njenom euroatlantskom putu, te grubog kršenja ljudskih prava ondje gdje vladaju oni kojima je Deklaracija zapela u grlu

Piše: Elvir RESIĆ

Na desetine je parlamentarnih stranaka u Bosni i Hercegovini, malih i velikih, ali pažnju svekolike javnosti i većine građana najviše zaokupljaju procesi unutar SDA. Ono što se zbiva u najvećoj bosanskohercegovačkoj stranci izloženo je stalnom propitivanju i prosuđivanju, od izjava njenih zvaničnika i funkcionera, preko kadrovskih rješenja i stranačkih izbora, pa sve do njenih programskih dokumenata. A to je samo po sebi prirodno i očekivano jer od pozicije i politike SDA, još od uspostavljanja višestranačja u Bosni i Hercegovini, u velikoj mjeri zavisi kako će se rješavati krupna društvena i državna pitanja, koliko će država biti snažna, kako će se odvijati ukupni odnosi unutar zemlje i u kojem će se smjeru u međunarodnim okvirima kretati Bosna i Hercegovina u cjelini. Ako se ima u vidu da je djelovanje srpskih i hrvatskih političkih predstavnika često usmjereno protiv Bosne i Hercegovine, što je posebno došlo do izražaja u posljednje vrijeme, i budući da ih prvi susjedi uglavnom u tome podržavaju, još nikad ne gubeći svoje velikodržavne apetite, koraci koje snažna bosanskohercegovačka politička stranka kakva je SDA poduzima dodatno dobijaju na značaju.

Sedmi po redu Kongres SDA, s najviše aktivnih učesnika (delegata) do sada, održan je prošlog vikenda u Sarajevu. Na Kongresu je jednoglasno za prvog čovjeka SDA izabran njen dosadašnji predsjednik Bakir Izetbegović, što je bilo sasvim očekivano, budući da su ranije, tokom samog procesa kandidiranja, sve općinske, gradske, regionalne i kantonalne organizacije za predsjednika predložile upravo Izetbegovića. Delegati su izabrali i devet potpredsjednika, kao i članove Glavnog odbora za naredne četiri godine.

Međutim, posebnu pažnju medija i oštre reakcije pojedinih srpskih i hrvatskih političkih predstavnika u Bosni i Hercegovini te premijerke Srbije Ane Brnabić izazvala je Programska deklaracija usvojena na subotnjem Kongresu SDA. Sasvim očekivano, onima koji Bosnu ne žele kao normalnu i funkcionalnu državu, organiziranu slično zapadnoevropskim demokratskim državama, debelo je zasmetalo što je SDA u svom programskom dokumentu naglasila da je njen primarni i dugoročni cilj “usvajanje ustava kojim bi Bosna i Hercegovina bila definirana kao demokratska, regionalizirana, pravna i socijalna država pod nazivom Republika Bosna i Hercegovina sa tri nivoa vlasti: državni, regionalni i lokalni sa gradom Sarajevom, koji je politički, administrativni, kulturni i ekonomski centar Bosne i Hercegovine”. Dodik, Brnabić, Čović i slični njima u svojim su medijskim istupima ovu odredbu Deklaracije pokušali prikazati kao “prijetnju miru i stabilnosti”, svjesno prešućujući dio teksta Deklaracije u kojem se naglašava da glavni cilj SDA nije ništa drugo nego “izgradnja suverene, cjelovite, demokratske i prosperitetne Bosne i Hercegovine, države ravnopravnih naroda i građana na cijelom njenom teritoriju”, kao i “puna implementacija Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda”.

Ovo su programski ciljevi SDA otkako ona postoji, i od njih se nikada nije odustajalo, a potreba da se oni istaknu u prvi plan nametnula se zbog stalne prijetnje suverenitetu i teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine, pokušaja zaustavljanja zemlje na njenom euroatlantskom putu, te grubog kršenja ljudskih prava ondje gdje vladaju oni kojima je Deklaracija zapela u grlu. Onima koji su kongresne dokumente pisali, kao i onima koji ih osporavaju, potpuno je jasno da suverenost i cjelovitost države, evropske i NATO asocijacije, te zaštita pojedinačnih i kolektivnih ljudskih prava idu jedno s drugim.

Nedobronamjerni prenosioci vijesti i tumači informacija “zakačili” su se za pojam Republika BiH, optužujući SDA da time želi centralizirati državu i institucionalno marginalizirati Srbe i Hrvate. A optužbe su besmislene jer se uređene i razvijene evropske zemlje, one koje nisu monarhije, identificiraju s pojmom republika, a sistem upravljanja državom izrazito je decentraliziran. Republika Italija, naprimjer, organizirana je u dvadeset regija, od kojih svaka ima vladu i parlament. Regije su podijeljene na pokrajine, a one na lokalne zajednice, koje imaju visok stepen samostalnosti u donošenju odluka. Republika je i Francuska, sa svojih 27 administrativnih pokrajina, više od tristo okruga i skoro četrdeset hiljada komuna. Republike su i Njemačka, Austrija, Irska, Češka, Slovačka. Na koncu, republike su i Slovenija, Sjeverna Makedonija, Crna Gora, Hrvatska i Srbija, a da ove posljednje tri nisu izvršile brutalnu oružanu agresiju na Bosnu i Hercegovinu, i ona bi danas imala isti status kao i njeni susjedi.

Administrativne podjele u uređenim i razvijenim zapadnoevropskim državama uglavnom su zasnovane na historijskim, kulturnim, infrastrukturnim, privrednim i drugim funkcionalnim pretpostavkama, a ne prema etničkom principu, dok srpski i hrvatski političari, i oni u Bosni i Hercegovini i oni izvan nje, potpuno suprotno evropskim principima, zagovaraju podjelu na teritorije u kojima će za sve pitati jedan narod ili jedna politička stranka. U zapadnim demokratijama, također, ljudska prava nisu ugrožena zbog različitog imena ili etničke pripadnosti, što je, nažalost, slučaj s Bošnjacima povratnicima u istočnu Bosnu ili, naprimjer, u Stolac.

Prema tome, najveća nedaća za Bosnu i Hercegovinu nije njena entitetska podjela sama po sebi nego činjenica da je jedan od dva entiteta i svojim imenom i načinom funkcioniranja isključivo srpski i radikalno centraliziran. Osim toga, ovakva administrativna organizacija Bosne i Hercegovine teret je svim njenim građanima, pogotovo onima koji ne žive u velikim gradskim centrima. Besmisleno je, skupo i nefunkcionalno da Foča i Višegrad gravitiraju Banjoj Luci, a ne Sarajevu, ili da Sanski Most bude bliži glavnom gradu nego Banjoj Luci. Studentu iz Zvornika daleko bi bilo jeftinije i jednostavnije da se školuje u Tuzli, a poljoprivredniku iz Rogatice da svoje proizvode plasira na tržište u Sarajevu. Trebinjcima je blizu Mostar, dok su im veći centri u RS-u predaleko, za bolesnika iz Bosanske Krupe banjolučke klinike su pred kućom, dok mu je Sarajevo nakraj svijeta.

Programskom deklaracijom SDA je pokazala da ima viziju izgradnje normalne i funkcionalne države i da se neće pomiriti s podjelom u etničke torove jer to nijednom narodu neće donijeti ništa dobro, mladi će sve više napuštati zemlju, posebno pasivne krajeve koji će uskoro potpuno opustjeti, a jedan od ključnih razloga za to jeste i nefunkcionalna administrativna organizacija države.

PROČITAJTE I...

Uzalud je resornoj ministrici RS-a Srebrenki Golić slati urgencije u Zagreb, kao što je uzalud načelniku Bosanskog Novog Miroslavu Drljači prijetiti tužbom protiv Hrvatske, koja će izgradnjom nuklearne deponije ugroziti zdravlje i živote na stotina hiljada stanovnika Bosanske krajine, sve dok “njihov čovjek” u državnom predsjedništvu ne shvati da se interesi Srba, Bošnjaka, Hrvata i svih drugih građana mogu zaštititi samo kroz institucije Bosne i Hercegovine, koja jedina ima međunarodnopravni subjektivitet

Trumpova odluka da pozove islamiste da posjete Camp David bila je veoma neobična, i to samo tri dana prije osamnaeste godišnjice napada 11. septembra, ali Trump je u tome vidio dobru priliku za neke glasove na narednim izborima, unatoč činjenici da sukob s Afganistanom nikada nije bio na njegovom dnevnom redu niti je ikad posjetio svoje trupe u toj zemlji.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!