Odgovor na opstrukcije i rušenje države: Decentralizirana Republika Bosna i Hercegovina

Ovo su programski ciljevi SDA otkako ona postoji, i od njih se nikada nije odustajalo, a potreba da se oni istaknu u prvi plan nametnula se zbog stalne prijetnje suverenitetu i teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine, pokušaja zaustavljanja zemlje na njenom euroatlantskom putu, te grubog kršenja ljudskih prava ondje gdje vladaju oni kojima je Deklaracija zapela u grlu

Piše: Elvir RESIĆ

Na desetine je parlamentarnih stranaka u Bosni i Hercegovini, malih i velikih, ali pažnju svekolike javnosti i većine građana najviše zaokupljaju procesi unutar SDA. Ono što se zbiva u najvećoj bosanskohercegovačkoj stranci izloženo je stalnom propitivanju i prosuđivanju, od izjava njenih zvaničnika i funkcionera, preko kadrovskih rješenja i stranačkih izbora, pa sve do njenih programskih dokumenata. A to je samo po sebi prirodno i očekivano jer od pozicije i politike SDA, još od uspostavljanja višestranačja u Bosni i Hercegovini, u velikoj mjeri zavisi kako će se rješavati krupna društvena i državna pitanja, koliko će država biti snažna, kako će se odvijati ukupni odnosi unutar zemlje i u kojem će se smjeru u međunarodnim okvirima kretati Bosna i Hercegovina u cjelini. Ako se ima u vidu da je djelovanje srpskih i hrvatskih političkih predstavnika često usmjereno protiv Bosne i Hercegovine, što je posebno došlo do izražaja u posljednje vrijeme, i budući da ih prvi susjedi uglavnom u tome podržavaju, još nikad ne gubeći svoje velikodržavne apetite, koraci koje snažna bosanskohercegovačka politička stranka kakva je SDA poduzima dodatno dobijaju na značaju.

Sedmi po redu Kongres SDA, s najviše aktivnih učesnika (delegata) do sada, održan je prošlog vikenda u Sarajevu. Na Kongresu je jednoglasno za prvog čovjeka SDA izabran njen dosadašnji predsjednik Bakir Izetbegović, što je bilo sasvim očekivano, budući da su ranije, tokom samog procesa kandidiranja, sve općinske, gradske, regionalne i kantonalne organizacije za predsjednika predložile upravo Izetbegovića. Delegati su izabrali i devet potpredsjednika, kao i članove Glavnog odbora za naredne četiri godine.

Međutim, posebnu pažnju medija i oštre reakcije pojedinih srpskih i hrvatskih političkih predstavnika u Bosni i Hercegovini te premijerke Srbije Ane Brnabić izazvala je Programska deklaracija usvojena na subotnjem Kongresu SDA. Sasvim očekivano, onima koji Bosnu ne žele kao normalnu i funkcionalnu državu, organiziranu slično zapadnoevropskim demokratskim državama, debelo je zasmetalo što je SDA u svom programskom dokumentu naglasila da je njen primarni i dugoročni cilj “usvajanje ustava kojim bi Bosna i Hercegovina bila definirana kao demokratska, regionalizirana, pravna i socijalna država pod nazivom Republika Bosna i Hercegovina sa tri nivoa vlasti: državni, regionalni i lokalni sa gradom Sarajevom, koji je politički, administrativni, kulturni i ekonomski centar Bosne i Hercegovine”. Dodik, Brnabić, Čović i slični njima u svojim su medijskim istupima ovu odredbu Deklaracije pokušali prikazati kao “prijetnju miru i stabilnosti”, svjesno prešućujući dio teksta Deklaracije u kojem se naglašava da glavni cilj SDA nije ništa drugo nego “izgradnja suverene, cjelovite, demokratske i prosperitetne Bosne i Hercegovine, države ravnopravnih naroda i građana na cijelom njenom teritoriju”, kao i “puna implementacija Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda”.

Ovo su programski ciljevi SDA otkako ona postoji, i od njih se nikada nije odustajalo, a potreba da se oni istaknu u prvi plan nametnula se zbog stalne prijetnje suverenitetu i teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine, pokušaja zaustavljanja zemlje na njenom euroatlantskom putu, te grubog kršenja ljudskih prava ondje gdje vladaju oni kojima je Deklaracija zapela u grlu. Onima koji su kongresne dokumente pisali, kao i onima koji ih osporavaju, potpuno je jasno da suverenost i cjelovitost države, evropske i NATO asocijacije, te zaštita pojedinačnih i kolektivnih ljudskih prava idu jedno s drugim.

Nedobronamjerni prenosioci vijesti i tumači informacija “zakačili” su se za pojam Republika BiH, optužujući SDA da time želi centralizirati državu i institucionalno marginalizirati Srbe i Hrvate. A optužbe su besmislene jer se uređene i razvijene evropske zemlje, one koje nisu monarhije, identificiraju s pojmom republika, a sistem upravljanja državom izrazito je decentraliziran. Republika Italija, naprimjer, organizirana je u dvadeset regija, od kojih svaka ima vladu i parlament. Regije su podijeljene na pokrajine, a one na lokalne zajednice, koje imaju visok stepen samostalnosti u donošenju odluka. Republika je i Francuska, sa svojih 27 administrativnih pokrajina, više od tristo okruga i skoro četrdeset hiljada komuna. Republike su i Njemačka, Austrija, Irska, Češka, Slovačka. Na koncu, republike su i Slovenija, Sjeverna Makedonija, Crna Gora, Hrvatska i Srbija, a da ove posljednje tri nisu izvršile brutalnu oružanu agresiju na Bosnu i Hercegovinu, i ona bi danas imala isti status kao i njeni susjedi.

Administrativne podjele u uređenim i razvijenim zapadnoevropskim državama uglavnom su zasnovane na historijskim, kulturnim, infrastrukturnim, privrednim i drugim funkcionalnim pretpostavkama, a ne prema etničkom principu, dok srpski i hrvatski političari, i oni u Bosni i Hercegovini i oni izvan nje, potpuno suprotno evropskim principima, zagovaraju podjelu na teritorije u kojima će za sve pitati jedan narod ili jedna politička stranka. U zapadnim demokratijama, također, ljudska prava nisu ugrožena zbog različitog imena ili etničke pripadnosti, što je, nažalost, slučaj s Bošnjacima povratnicima u istočnu Bosnu ili, naprimjer, u Stolac.

Prema tome, najveća nedaća za Bosnu i Hercegovinu nije njena entitetska podjela sama po sebi nego činjenica da je jedan od dva entiteta i svojim imenom i načinom funkcioniranja isključivo srpski i radikalno centraliziran. Osim toga, ovakva administrativna organizacija Bosne i Hercegovine teret je svim njenim građanima, pogotovo onima koji ne žive u velikim gradskim centrima. Besmisleno je, skupo i nefunkcionalno da Foča i Višegrad gravitiraju Banjoj Luci, a ne Sarajevu, ili da Sanski Most bude bliži glavnom gradu nego Banjoj Luci. Studentu iz Zvornika daleko bi bilo jeftinije i jednostavnije da se školuje u Tuzli, a poljoprivredniku iz Rogatice da svoje proizvode plasira na tržište u Sarajevu. Trebinjcima je blizu Mostar, dok su im veći centri u RS-u predaleko, za bolesnika iz Bosanske Krupe banjolučke klinike su pred kućom, dok mu je Sarajevo nakraj svijeta.

Programskom deklaracijom SDA je pokazala da ima viziju izgradnje normalne i funkcionalne države i da se neće pomiriti s podjelom u etničke torove jer to nijednom narodu neće donijeti ništa dobro, mladi će sve više napuštati zemlju, posebno pasivne krajeve koji će uskoro potpuno opustjeti, a jedan od ključnih razloga za to jeste i nefunkcionalna administrativna organizacija države.

PROČITAJTE I...

Prvi korak ka gradnji Križnog puta na stolačkom Starom gradu lokalna općinska administracija već je napravila. Prodali su tamošnjem Župnom uredu nekoliko lokacija od po dva kvadratna metra. Riječ je o već postavljenim postoljima za križeve, koji su izliveni uz put koji iz središta Stoca vodi do vrha Starog grada, iako je tu striktno zabranjena bilo kakva gradnja. Da se radi o sinhroniziranoj akciji govori i činjenica da je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine već izdala instrukciju da se pripremi izmjena odluke o proglašenju spomenikom Starog grada u Stocu. Tim izmjenama ukinula bi se zaštitna zona i bila bi moguća nova gradnja

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!