fbpx

Od svakog pojedinca mnogo toga ovisi

S obzirom na to da je virus nov (ali iz “stare” poznate porodice virusa korona) pa za njega nema vakcine niti neke dokazane terapije, te s obzirom na brzinu, jedini efikasni način da se pandemija uspori, a njene posljedice minimiziraju jeste da se uspori brzina zaraze. To je, pak, jedino moguće tako što će nezaraženi svesti fizičke kontakte na minimum, dok će zaraženi biti u samoizolaciji, karantinu ili bolnici. Tu se krije srž važnosti reakcije pojedinaca na savjete i/ili mjere o sprečavanju širenja COVID-19

Piše: Bojan BUDIMAC

Pandemija uzrokovana novim virusom korona (COVID-19), uz sve ostale prateće fenomene globalnog događaja koji definitivno utječe na (ili određuju) budućnost svijeta, jasno pokazuje koliko je teško objasniti značajnom dijelu (svjetske) javnosti u suštini vrlo jednostavne koncepte. Prije svega sam koncept pandemije, stopu njenog širenja i opasnosti koje proizlaze iz širenja. Odgovor na pitanje zašto je važno da društvo u cjelini, a to znači svaki pojedinac, razumije gore navedeno dali su još početkom marta istraživači s Imperial College London, Univerziteta Oxford u Velikoj Britaniji, te s Univerziteta Utrecht i Nacionalnog instituta za javno zdravlje i okoliš u Holandiji: “Kako pojedinci reagiraju na savjete o sprečavanju širenja COVID-19, bit će barem jednako važno, ako ne i važnije, od akcija koje poduzimaju vlade”, zaključili su.

S obzirom na to da je virus nov (ali iz “stare” poznate porodice virusa korona) pa za njega nema vakcine niti neke dokazane terapije, te s obzirom na brzinu širenja (što nije isto što i zaraznost), jedini efikasni način da se pandemija uspori, a njene posljedice minimiziraju jeste da se uspori brzina zaraze. To je, pak, jedino moguće tako što će nezaraženi svesti fizičke kontakte na minimum (po mogućnosti, na nulu), dok će zaraženi biti u samoizolaciji, karantinu ili bolnici. Tu se krije srž važnosti reakcije pojedinaca na savjete i/ili mjere o sprečavanju širenja COVID-19.

Govorimo o usporavanju jer infekciju je nemoguće potpuno zaustaviti po riječima profesorice Deirdre Hollingsworth s Big Data Institute Univerziteta u Oxfordu. Podaci iz Kine sugeriraju da bi reprodukcijski broj (R0) – broj zaraženih od svake zaražene osobe – za COVID-19 mogao iznositi čak 2,5, što upućuje na to da bi se u nesmetanom širenju moglo zaraziti 60 posto stanovništva. Sada se pouzdano zna da otprilike 80 posto ljudi koji su zaraženi virusom, ili nemaju simptome (30 posto) ili ga pregrme sa simptomima obične gripe (50 posto). Preostalih 20 posto ili imaju teške simptome (15 posto) ili kritične (5 posto).

Smrtnost je u ovom trenutku vrlo problematična za utvrditi jer su trenutni podaci drastično različiti od zemlje do zemlje. Ilustracije radi, u Njemačkoj je smrtnost trenutno na 0,79 posto, u Kini na 4,05 posto, dok je u Italiji čitavih 11,05 posto. Međutim, opasnost ove pandemije ne leži toliko u smrtnosti kojoj je uzrok novi virus, koliko u velikom broju bolesnika kojima treba bolnička i/ili intenzivna njega. Naime, eksponencijalnim rastom zaraze vrlo brzo ulazi se u igru velikih brojeva u kojoj se onih 20 posto za hospitalizaciju pretvara u broj koji bi slomio svaki zdravstveni sistem. Samo ilustracije radi, gornji model – 60 posto populacije zaraženo, 20 posto od tih 60 posto za hospitalizaciju – primijenjen na Tursku značio bi blizu 10 miliona ljudi za hospitalizaciju. Nusefekt pandemije (ili svake ozbiljne epidemije) jeste da se zbog prioriteta borbe protiv nje povećava smrtnost od drugih bolesti.

Dakle, pandemija je vrlo stvarna i vrlo ozbiljna, a njeno usporavanje jedina je trenutno moguća strategija. Strategija u kojoj svaki pojedinac igra značajnu ulogu. Ta se uloga u potpunosti poklapa s ličnim interesom svakog pojedinca – da ostane zdrav, ali i s interesom društva u cjelini, tim prije što se svakim danom pomalo pretjerano insistiranje na “ugroženim grupama” pokazuje kao pretjerano. Naime, to insistiranje dovelo je do vjerovanja dijela populacije da će mlađi od 65 godina proći bez simptoma ili sa simptomima lakše gripe pa se nemaju rašta čuvati.

Ekstremno neshvatanje mjere koje su uvele mnoge zemlje, uključujući Tursku, ograničavajući kretanje ugroženim grupama (starijim od 65 godina i ljudima s hroničnim bolestima), primoralo je predsjednika Erdoğana da se dva dana poslije njenog uvođenja obrati naciji i objasni da mjera nije uvedena zato što su oni prenosnici bolesti, nego da bi se zaštitili, čime se pak štiti društvo u cjelini jer je vjerovatnoća da će zaraženi šezdesetpetogodišnjak završiti u bolnici u slučaju zaraze fakat veća.

Dijapazon pogrešnih predstava o pandemiji kreće se od osporavanja da se ona uopće dešava do panike. Nepotrebno reći, oba ta ekstrema su opasna. Prvi (ekstrem) hrane teoretičari zavjere, među kojima ima i ljudi iz “struke”. Wolfgang Wodarg, njemački ljekar i političar, profesor Univerziteta u Flensburgu, jedan je od tih. Intervjui s njim na YouTubeu postižu milionsku gledanost i vrše poguban utjecaj na mnoge. Wodarg tvrdi da COVID-19 nije ništa drugo nego obična gripa, da je cijela stvar prenapuhana od strane političara i tome slično. Pri tome poteže onaj već izraubovani “argument” da sezonska gripa pobije više ljudi nego što je COVID-19 (do sada) pa niko ne diže galamu. S obzirom na diplomu i zvanje, ulijeva više povjerenja od šarlatana koji tvrde da su limun i soda bikarbona prevencija, ali ne “prodaje” ništa manje šarlatansku tezu.

Brzina kojom se pandemija širi predstavlja poraznu osobinu za šarlatane sa ili bez akademskih titula, te ih eksponira kao šarlatane u rekordnom vremenu. Treba biti popriličan idiot pa tvrdoglavo ostati na poziciji da je to “samo jedna obična gripa”, da je sve to “namjerno indukovana panika” i “medijska ujdurma”, nakon što se pogledaju cifre i progresija kojom napreduju. Argument “ali obična gripa pokosi prosječno XY hiljada za jednu sezonu, a korona nije još ni blizu”. Je l’? A da li epidemija obične gripe načini kolaps zdravstvenih sistema najbogatijih država na svijetu? Da li te stotine ljudi koje svakodnevno umiru u Italiji, Francuskoj i SAD-u umiru od ili zbog panike i medijskog hajpa?

Skoro svaka zemlja ima po nekog svog Wolfganga Wodarga, pa i Turska, u obliku jednog poznatog, popularnog i inače naizgled razumnog onkologa. Međutim, u Turskoj mnogo jači i opasniji šum emitira se već četiri nedjelje s raznih TV pričaonica na kojima teče procesija “prof. dr.” likova, koji pod plaštom stručnosti tjeraju određene političke agende. Ne libe se ni da slažu, naprotiv. U programu Akıl Cemberi na CNN-Türk televiziji u srijedu 24. marta razrogačenih očiju gledao sam jednog takvog koji priča da mu je prijatelj ljekar rekao kako su u Bodrumu svi restorani, kafići i mehane otvoreni, da je atmosfera kao usred turističke sezone, te da je zabrinut (prijatelj ljekar) šta će biti ako se novi virus korona pojavi kada Bodrum raspolaže sa svega 17 jedinica intenzivne njege.

Ja se netom vratih iz avetinjski pustog Bodruma, u kome ne samo da ne rade restorani, kafići i mehane nego ne radi ni više od pola radnji koje su inače otvorene tokom cijele godine. Kasnije se još u toku emisije ispostavilo da Bodrum raspolaže s 40 jedinica intenzivne njege, ali ako mislite da se profesor zacrvenio, varate se. U nedjelju (opet na CNN-Türk televiziji) slušam opet nekog prof. dr. koji uporno tvrdi da je R0 (zaraznost) novog virusa korona između 5 i 6. Tako nešto nije mogao pročitati nigdje, to je samo mogao isisati iz malog prsta.

S obzirom na to da ta procesija “stručnjaka” i omnipotentnih “novinara” na određenim TV kanalima traje, kažem, četvrtu nedjelju, čovjek počne nazirati obrazac. S jedne strane dozirano dizanje panike (blago rečeno dezinformacijama), dok s druge strane, a to je uloga omnipotentnih “novinara” i eksperata opće prakse, da se blebeće o “nefunkcionalnosti” predsjedničkog sistema. Vrhunac te travestije desio se na Habertürk TV u programu Gerçek Fikri Ne? u subotu, kada je pravnik za koga se ne zna da li živi u studiju Habertürka ili CNN-Türka, koji komentira sve – od zemljotresa, preko geopolitike, pa evo i pandemije, bupnuo (i ostade živ) da je problem što ne postoji funkcija premijera.

No, to nije cijela agenda. Članovi, kriptočlanovi i simpatizeri terorističke organizacije fetulahdžija (FETÖ) dižu glavu. Ne samo na društvenim mrežama nego uopće. Jedan od pokušaja da iskoriste pandemiju ogleda se u tome da guraju ideju da se njihovi članovi, zdravstveni radnici otpušteni i izbačeni iz zdravstvenog sistema vrate u njega. Vrlo opasna ideja jer ne treba zaboraviti da su se ti ljudi (izvinite zbog rječnika) pokakili na Hipokratovu zakletvu zaklevši se na lojalnost lideru veleizdajničke organizacije koja je u Turskoj počinila masovna ubistva 15. jula 2016. (a individualnim se bavila od kako postoji).

 

PROČITAJTE I...

Moramo biti oštri prema Vladi Turske, a ne prema turskom narodu, koji zaslužuje više nego Erdoğanovu Vladu” jeste rečenica koja otkriva pomenute fantazije, ali također glupost i Macronovo bazično nerazumijevanje spora. Naime, prije svega, tursko-grčki sporovi oko morskog razgraničenja i zračnog prostora stariji su (više decenija) od političke karijere turskog predsjednika i vrlo je iluzorno misliti da bi promjena vlasti u Turskoj, koju Macron očigledno priželjkuje, trajno riješila spor

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!