Obraza nemaju, a stražnjici se ne boje

I on ovaj čin, ali i ostale nedavne tragedije, stavlja u kontekst “metropolizacije” Sarajeva izrugujući se toj ideji i pritom neskriveno pateći za “sigurnim” vremenima milicije, kada je grad Sarajevo bio provincija, ali mnogo sigurnija, doduše ne za Dizdarevićeve neistomišljenike koje je gutao proždrljivi mrak podruma komunističkih službi sigurnosti.

 

Piše: Mustafa DRNIŠLIĆ

 

Stravični kriminalno-teroristički napad i ubistvo dvojice policajaca Kantona Sarajevo nije mogao proći bez gnusnog pokušaja medijskih hijena da ovu tragediju nekako politički kapitaliziraju.

Svjedočili smo raznim zlonamjernim besmislicama kvazinovinara s opskurnih portala tipa Inforadar, koji su pokušali ovakav teroristički čin mafije iz manjeg bosanskohercegovačkog entiteta prikazati posljedicom navodnog nestanka nekakvog “kozmpolitizma” u Sarajevu, tj. porastom jednonacionalnih (valjda bošnjačkih) vrijednosti i “isključivih vrijednosti vjere”, pa su čak to doveli u vezi s postizbornom proslavom pobjede SDA, da bi tekst završio retoričkim pitanjem je li vrijeme da se dadne “šansa nekim novim vrijednostima” i pokličem “Ako je nova vlast cijena toga – dovedimo je onda!”

Odvratno, nepristojno i besramno.

U sličnom je tonu i tekst ambasadora i novinara Zlatka Dizdarevića, inače jednog od rezidentnih teoretičara zavjere i branitelja gotovo svake svjetske diktature, koji po vlastitim riječima piše iz pozicije od nacionalista “poražene manjine”.

I on ovaj čin, ali i ostale nedavne tragedije, stavlja u kontekst “metropolizacije” Sarajeva izrugujući se toj ideji i pritom neskriveno pateći za “sigurnim” vremenima milicije, kada je grad Sarajevo bio provincija, ali mnogo sigurnija, doduše ne za Dizdarevićeve neistomišljenike koje je gutao proždrljivi mrak podruma komunističkih službi sigurnosti.

Ipak, najdalje su otišli uobičajeni sumnjivci, bolje rečeno besramni Dnevni avaz, koji je ovu tragediju pokušao iskoristiti da skrene pažnju s odgovornosti svojih kadrova u MUP-u Kantona Sarajevo, te da je stavi u kontekst svoje neumorne subverzivne borbe protiv Obavještajne sigurnosne agencije. Ironično, ali za Radončića je sada OSA kriva što nije radila ono za šta je Radončić inače konstantno optužuje da čini – provodila posebne istražne radnje bez naloga i odobrenja nadležnih pravosudnih institucija.

A upravno u tim pravosudnim institucijama, u kojima dominiraju Dodikovi, Čovićevi i Radončićevi kadrovi, tačnije u njihovoj neshvatljivo blagoj kaznenoj politici prema višestrukim povratnicima u kriminal, naročito organizirani i teški kriminal, leži i pravi uzrok tragedije koja se dogodila na Ali-pašinom Polju u Sarajevu.

PROČITAJTE I...

Oskar je sa školskom torbom na ramenu išao iza neke žene. U Aladžanskom parku naletjeli su na pijanog srpskog vojnika. Jednim pokretom ruke vojnik je oborio ženu na zemlju, izvukao kamu i preko vrata povukao liniju. Krv je šiknula. Žena je samo zapraćakala nogama, kao riba perajima na suhom. I ispustila dušu. Oskar se u mislima i tijelu zaledio. Vidio je ovu sliku ispred sebe, ali mu ona zaledila misli. Sav se ukočio. Takvog, kakav je, misli nisu tjerale na bijeg. Vojnik je ustao, prišao školarcu, svjedoku svog zločina i oborio na zemlju

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!