fbpx

Obraza nemaju, a stražnjici se ne boje

I on ovaj čin, ali i ostale nedavne tragedije, stavlja u kontekst “metropolizacije” Sarajeva izrugujući se toj ideji i pritom neskriveno pateći za “sigurnim” vremenima milicije, kada je grad Sarajevo bio provincija, ali mnogo sigurnija, doduše ne za Dizdarevićeve neistomišljenike koje je gutao proždrljivi mrak podruma komunističkih službi sigurnosti.

 

Piše: Mustafa DRNIŠLIĆ

 

Stravični kriminalno-teroristički napad i ubistvo dvojice policajaca Kantona Sarajevo nije mogao proći bez gnusnog pokušaja medijskih hijena da ovu tragediju nekako politički kapitaliziraju.

Svjedočili smo raznim zlonamjernim besmislicama kvazinovinara s opskurnih portala tipa Inforadar, koji su pokušali ovakav teroristički čin mafije iz manjeg bosanskohercegovačkog entiteta prikazati posljedicom navodnog nestanka nekakvog “kozmpolitizma” u Sarajevu, tj. porastom jednonacionalnih (valjda bošnjačkih) vrijednosti i “isključivih vrijednosti vjere”, pa su čak to doveli u vezi s postizbornom proslavom pobjede SDA, da bi tekst završio retoričkim pitanjem je li vrijeme da se dadne “šansa nekim novim vrijednostima” i pokličem “Ako je nova vlast cijena toga – dovedimo je onda!”

Odvratno, nepristojno i besramno.

U sličnom je tonu i tekst ambasadora i novinara Zlatka Dizdarevića, inače jednog od rezidentnih teoretičara zavjere i branitelja gotovo svake svjetske diktature, koji po vlastitim riječima piše iz pozicije od nacionalista “poražene manjine”.

I on ovaj čin, ali i ostale nedavne tragedije, stavlja u kontekst “metropolizacije” Sarajeva izrugujući se toj ideji i pritom neskriveno pateći za “sigurnim” vremenima milicije, kada je grad Sarajevo bio provincija, ali mnogo sigurnija, doduše ne za Dizdarevićeve neistomišljenike koje je gutao proždrljivi mrak podruma komunističkih službi sigurnosti.

Ipak, najdalje su otišli uobičajeni sumnjivci, bolje rečeno besramni Dnevni avaz, koji je ovu tragediju pokušao iskoristiti da skrene pažnju s odgovornosti svojih kadrova u MUP-u Kantona Sarajevo, te da je stavi u kontekst svoje neumorne subverzivne borbe protiv Obavještajne sigurnosne agencije. Ironično, ali za Radončića je sada OSA kriva što nije radila ono za šta je Radončić inače konstantno optužuje da čini – provodila posebne istražne radnje bez naloga i odobrenja nadležnih pravosudnih institucija.

A upravno u tim pravosudnim institucijama, u kojima dominiraju Dodikovi, Čovićevi i Radončićevi kadrovi, tačnije u njihovoj neshvatljivo blagoj kaznenoj politici prema višestrukim povratnicima u kriminal, naročito organizirani i teški kriminal, leži i pravi uzrok tragedije koja se dogodila na Ali-pašinom Polju u Sarajevu.

PROČITAJTE I...

Možete zamisliti kakav je odnos mogla imati jedna ostrašćena srpska policija prema uhapšenim, utamničenim, nezaštićenim “Turcima”, koji su, uz to, još i “Alijini mudžahedini” i koji “hoće rat”. Kakve su te torture mogle biti... Kakvo nečovječno postupanje protiv uhapšenih, protiv čitavog bošnjačkog civilnog stanovništva... U prvo vrijeme nisu nam ni advokate dozvoljavali. Jedna politika koja je kriva za genocid u Bosni šta je tek mogla činiti s nezaštićenim žrtvama na “svojoj teritoriji”, u kraljevačkim i bjelopoljskim kazamatima. Mučenja, batinanja, elektrošokovi, držanje u samicama po više mjeseci

Pred kraj osamdesetih godina radi se na obnovi Kulturnog društva “Preporod”. Osnivačka skupština u Sarajevu, kao i osnivačke skupštine u svim gradovima BiH, napravila je izvanredan kulturni ambijent u kome će se stvarati ona klima koja će prethoditi otopljavanju odnosa unutar BiH i omogućiti stvaranje demokratskih promjena i višepartijskih sistema. Svake sedmice “Preporodovi” predavači gostovali su na tribinama po cijeloj BiH. Te su tribine bile izvanredna edukacija naroda u svrhu samorazumijevanja

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!