Obnova Aladže prekretnica je i veliki vjetar u leđa Bošnjacima

Potrebno je puno više energije, znanja i sredstava uložiti u ekonomiju, kulturu i obrazovanje, kako bi se osnažile zajednice Bošnjaka u ovom dijelu naše domovine. To je jedan od najvećih izazova Bošnjaka u narednim godinama, ali i najvažnijih preduvjeta opstanka Bošnjaka u ovim krajevima, očuvanja naših zajednica i džemata, ali u konačnici i očuvanja naše domovine Bosne i Hercegovine.

Piše: Ramiz SALKIĆ, potpredsjednik bosanskohercegovačkog entiteta RS

 

Svaki put kada bih posjetio podrinjski gradić na obalama Drine i Ćehotine, neizostavan je bio i obilazak mjesta gdje se spajaju ulice Meše Selimovića i Osmana Đikića. Na tom mjestu vrijedni radnici ponovo su započeli podizati jednu od najljepših džamija u ovom dijelu svijeta.

Kamen po kamen, godina po godina. Pred našim očima ponovo je nicao naš ponos, arhitektonski dragulj prvobitno izgrađen 1550/1551. godine. Prošle su manje od četiri i po godine napornog rada, a bosanskohercegovački nacionalni spomenik s UNESCO-ove liste, fočanska ljepotica, ponovo je zasijala punim sjajem.

Ezan s munare čuvene Aladže i prvi namaz u ovoj džamiji bit će najbolji ramazanski poklon muslimanima u ovim krajevima, Bosni i Hercegovini, ali i cijelom svijetu. Aladža, kao zajedničko dobro i jedan od najvažnijih spomenika kulturne baštine u Bosni i Hercegovini uopće, dar je za sve dobre ljude naše domovine. Aladža i još 11 fočanskih gradskih džamija porušene su početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu, kada je, uz progon i ubistva Bošnjaka, započelo i sistemsko rušenje stotina džamija i vjerskih objekata koje su predstavljale višestoljetni temelj našeg identiteta i pečat postojanja muslimana u ovoj zemlji. Radilo se o objektima starim nekoliko stotina godina, koji spadaju u red nacionalnih spomenika i bogate kulturne baštine u dijelu naše domovine Bosne i Hercegovine koji danas nosi naziv bosanskohercegovački entitet RS.

Uprkos najtežim zločinima, rušenju naših imanja i džamija, u nama nije ubijena ljubav prema rodnom kraju i našim džamijama. Naprotiv, naučili smo još više cijeniti i poštovati naša višestoljetna ognjišta, a nakon okončanja agresije na našu domovinu, nada i želja za povratkom svaki je dan bila sve veća. Uprkos poteškoćama, zaprekama, brojnim problemima i ubistvima povratnika, Bošnjaci se snažno odlučuju za povratak svojim domovima. Vrijedno obnavljaju svoja imanja, kuće i drugu infrastrukturu, čime iskazuju neizmjernu ljubav prema svojim naseljima i svom rodnom kraju.

Istovremeno, dok su se obnavljala imanja, Bošnjaci su započeli i obnove džamija i vjerskih objekata, koji ponovo postaju naši orijentiri i pokazatelji da na ovim prostorima nastavljaju da žive Bošnjaci muslimani. I ovaj proces bio je mučan i bolan, čemu svjedoči i ubistvo Murata Badića na polaganju kamena temeljca za Ferhadiju džamiju u Banjoj Luci. Uprkos svemu, s podizanjem džamija, podizalo se i naše samopouzdanje, rasla je i naša vjera u opstanak na ovim područjima.

Džamije su značile prekretnice i jedan od pečata našeg povratka na naša višestoljetna ognjišta. Tako su obnove Atik džamije u Bijeljini, Musa-pašine džamije u Novoj Kasabi, Ferhadije u Banjoj Luci i Osman-pašine u Trebinju označile prekretnicu za Bošnjake u ovim krajevima naše domovine, dok će obnova Aladže u Foči također biti prekretnica i veliki vjetar u leđa Bošnjacima u ovim krajevima.

Obnova svih ovih džamija, kao i naših imanja i infrastrukture, odvija se, prije svega, zahvaljujući ljubavi naših ljudi, koji su se odlučili dijelom ili u potpunosti vratiti na svoja ognjišta. Obnova se odvijala zahvaljujući nesebičnoj podršci mnogobrojnih prijateljskih zemalja i snažnoj organizaciji i istrajnosti Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Potrebno je istaknuti i pomoć organa vlasti različitih nivoa u entitetu Federacija Bosne i Hercegovine, državnih organa Bosne i Hercegovine, nesebičnu podršku velikog broja privrednika, ali i uz ogroman doprinos naših građana koji borave izvan domovine.

Nažalost, obnova džamija, ali i cjelokupni proces povratka prolazi bez značajne podrške onih koji se smatraju i nazivaju sljedbenicima politike koja je planirala, organizirala i porušila 614 džamija u Bosni i Hercegovini. Oni, nažalost, i danas toleriraju skrnavljenje naših džamija, napade na naše imame, a najviši predstavnici srpskog naroda negiraju genocid nad Bošnjacima i govore pogrdne riječi o našem ezanu. To su poruke onih koji su u svakom pogledu sljedbenici rušilačke i zločinačke ideologije i koji nemaju mjesto u civiliziranom svijetu.

Nažalost, do danas nemamo ni adekvatnih presuda za rušenje džamija, među kojima su mnoge proglašene nacionalnim spomenicima i koje predstavljaju kulturnu baštinu, ali ne postoje ni značajnije presude za ubistva mnogobrojnih imama, među kojima je najsvirepije ubistvo bratunačkog glavnog imama Mustafe efendije Mujkanovića, koji je brutalno ubijen u logoru za Bošnjake u školi “Vuk Karadžić” 1992. godine u Bratuncu.

Valja podsjetiti da postoje i rijetki primjeri pomoći predstavnika bosanskih Srba pravoslavaca u obnovi naših džamija. Tu pomoć posebno poštujemo i cijenimo. Pomoć bi vjerovatno bila i puno veća da je aktuelna vlast propagirala ideje mira i suživota, a ne ideje dalje podjele ove zemlje. Zbog svega navedenog, izuzetno je važno istaknuti da su nedavno dvije učiteljice iz Osnovne škole “Sveti Sava” u Foči organizirale posjetu učenika Aladži. Djeca su nakon posjete bila oduševljena, a tokom predavanja su učili o islamu, te su bolje upoznali građevinski biser svjetskog ranga koji se nalazi u njihovom gradu. Ostaje nam da se nadamo, ali i da radimo više na tome da ovakve posjete postanu praksa u cijeloj zemlji.

Džamije, kao višestoljetni pečat i temelj našeg identiteta, u sredinama gdje su se Bošnjaci vratili nakon progona, etničkog čišćenja i genocida, skoro su sve obnovljene. Okrenuli smo novi list. Nakon obnove naših kuća, džamija i infrastrukture, sada zajedno trebamo naći načina da zaposlimo naše ljude, ojačamo džemate i učinimo zajednice održivim za život našeg naroda u ovom dijelu domovine. Stoga, želim da naglasim da nam u budućnosti ekonomija i zapošljavanje moraju biti prioritet broj jedan.

Potrebno je puno više energije, znanja i sredstava uložiti u ekonomiju, kulturu i obrazovanje, kako bi se osnažile zajednice Bošnjaka u ovom dijelu naše domovine. To je jedan od najvećih izazova Bošnjaka u narednim godinama, ali i najvažnijih preduvjeta opstanka Bošnjaka u ovim krajevima, očuvanja naših zajednica i džemata, ali u konačnici i očuvanja naše domovine Bosne i Hercegovine.

 

 

PROČITAJTE I...

Oskar je sa školskom torbom na ramenu išao iza neke žene. U Aladžanskom parku naletjeli su na pijanog srpskog vojnika. Jednim pokretom ruke vojnik je oborio ženu na zemlju, izvukao kamu i preko vrata povukao liniju. Krv je šiknula. Žena je samo zapraćakala nogama, kao riba perajima na suhom. I ispustila dušu. Oskar se u mislima i tijelu zaledio. Vidio je ovu sliku ispred sebe, ali mu ona zaledila misli. Sav se ukočio. Takvog, kakav je, misli nisu tjerale na bijeg. Vojnik je ustao, prišao školarcu, svjedoku svog zločina i oborio na zemlju

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

KOMENTARI

  • Amir Čamdžić 04.05.2019.

    Fabrika koja bi zapošljavala barem hiljadu ljudi povratnika. Za poslom bi svako krenuo a za džamijom neće niko, izuzev tih troje ili četvero koje će raditi u džamiji.

    Odgovori

Podržite nas na Facebooku!