fbpx

Obilježili su ih hapšenja i torture, ali i frakcionaštvo

Na osnivačkoj skupštini SDA u Sarajevu 26. maja 1990. godine prisustvovali su predstavnici i iz Makedonije i Kosova. Kenan Mazlami iz Tetova izabran je za člana Izvršnog odbora SDA, a u obraćanju na skupštini Abdulah Remzi iz Prištine rekao je da SDA neće imati budućnosti ako ne bude brinula za sve muslimane u SFRJ

 

Piše: Anes DŽUNUZOVIĆ

Višedecenijsko marginaliziranje muslimanskog (bošnjačkog) naroda demokratskim promjenama i pojavom SDA proizvelo je euforiju i masovnu podršku ovoj stranci. Muslimani (Bošnjaci) širom tada SFRJ počinju osjećati slobodu, u SDA vide vodilju ka budućnosti u kojoj će biti slobodan narod sa svim svojim nacionalnim, vjerskim, jezičkim, kulturološkim, tradicijskim osobenostima. Podrška i privrženost SDA dolazila je i od drugih muslimanskih naroda s prostora SFRJ koje su komunističke vlasti marginalizirale i držale daleko od njihovog identiteta i osobenosti. Iz svih tadašnjih republika SFRJ i pokrajine Kosovo javljali su se intelektualci koji su željeli osnivanje SDA u njihovim republikama. Tako je bilo i s Makedonijom i pokrajinom Kosovo. Na osnivačkoj skupštini SDA u Sarajevu 26. maja 1990. godine prisustvovali su predstavnici i iz Makedonije i s Kosova. Kenan Mazlami iz Tetova izabran je za člana Izvršnog odbora SDA, a u obraćanju na skupštini Abdulah Remzi iz Prištine rekao je da SDA neće imati budućnosti ako ne bude brinula za sve muslimane u SFRJ.

Kenan Mazlami po povratku u Makedoniju pristupa formiranju SDA Makedonije. Održana je osnivačka skupština SDA Makedonije 8. augusta 1990. godine. Na skupštini su kao gosti bili Alija Izetbegović, Sakim Šabić, Sulejman Ugljanin, Mirsad Srebrenikovič i Ševko Omerbašić. Tada su izabrani i organi SDA Makedonije. Za predsjednika izabran je Kenan Mazlami, a za članove Izvršnog odbora: Alinadži Rizai, Nuredin Ahmeti, Behidžudin Šehabi, Taib Muratović, Alajdin Nuredini, Ismail Bardi, Ramanoski Beadin i Kurto Kurto.

U ovom Izvršnom odboru nisu bili samo Bošnjaci, što govori o tome da je SDA tada računala na podršku i drugih muslimanskih naroda, a takvih je u Makedoniji bilo nekoliko. Torbeši, koji su se na popisu 1991. godine izjasnili kao Muslimani i time se približili Bošnjacima, dali su tada punu podršku SDA. Tadašnje makedonske vlasti nisu dozvolile registriranje SDA i ona nije uspjela učestvovati na prvim višestranačkim izborima u Makedoniji.

Nakon ovog neuspjeha, pojavljuju se i nova lica zainteresirana za formiranje SDA u Makedoniji. Tako da je 26. oktobra 1991. godine održana nova osnivačka skupština SDA u prepunoj sportskoj dvorani u Skoplju. Kao izaslanik Alije Izetbegovića, skupštini je prisustvovao Irfan Ajanović. Izabrano je rukovodstvo gdje je za predsjednika izabran Sadrija Hasanović, a za potpredsjednike Šuko Avdović i Izet Hajradinović. Generalni sekretar stranke bio je Avdija Pepić. Legalizacija SDA Makedonije dolazi 31. marta 1992. godine. Ubrzo počinje i Agresija na BiH, a veliki broj izbjeglica počinje pristizati u Makedoniju.

Vlasti Makedonije nisu blagonaklono gledale na bošnjačke izbjeglice, bile su pod velikim pritiskom iz Srbije ne samo zbog bošnjačkih izbjeglica već generalno. Iako je Makedonija nezavisna država od 8. septembra 1991. godine, JNA je ostala u Makedoniji do 22. marta 1992. godine. Makedonsko rukovodstvo strahovalo je od poteza JNA i Srbije i pokušavalo se dodvoriti Srbiji kada su to bili u mogućnosti, a to se dešavalo kada su u pitanju bile izbjeglice iz BiH, kao i kada je bila u pitanju SDA Makedonije. Ovaj stav makedonskih vlasti kao i činjenica da je unutar SDA Makedonije bilo onih koji su se osjećali kao domicilni muslimanski narod Makedonije i onih koji su imali sandžačko i bosansko porijeklo dovela je kroz izbjegličku krizu do zahlađenja odnosa unutar SDA i pojave frakcija. Dodatno je tome doprinijela nacionalna identifikacija i vraćanje imena Bošnjak, s čim se neki nisu mirili, a imali su potporu i u makedonskoj vlasti.

Prva frakcija nazvana je Kirinom SDA, a druga Alijinom SDA. Na skupštini SDA Makedonije 19. februara 1993. godine dolazi do otvorenog raskola unutar SDA Makedonije. Učesnik na ovoj skupštini, te nakon skupštine najprije vršilac dužnosti, a onda i izabrani predsjednik SDA Makedonije Rizvan Halilović prisjeća se za Stav tih događaja i onoga što je uslijedilo: “Na toj skupštini SDA Makedonije 19. februara 1993. godine dolazi do raskola. Ja prihvatam da budem v. d. predsjednika od 3. marta 1993. godine. Uslijedili su pokušaji da se naš rad ospori, ali smo se uspjeli legalizirati na skupštini održanoj 23. augusta 1993. godine, kada postajem predsjednik SDA Makedonije. Iako mi to nismo željeli, SDA Makedonije, spletom političkih i historijskih okolnosti, postaje bošnjačka stranka, a što bi trebalo dublje analizirati na nekoj naučnoj konferenciji. Druga grupa legalizirala se kao SDA-1 i na njenom čelu ostao je Sadrija Hasanović. Nakon što je održan Bošnjački sabor u Sarajevu 28. septembra 1993. godine, mi smo pokrenuli pitanje ustavnopravnog položaja Bošnjaka u Makedoniji. Pripremili smo platformu ranije i već 29. septembra 1993. godine održali sastanak s predstavnicima Vlade Makedonije i predstavnikom Badinterove komisije Gertom Arensom u hotelu ‘Jadran’ u Skoplju. Tada smo naišli na razumijevanje i dogovoreno je da to bude proces, ali s razumnim rokom implementacije. Međutim, naša platforma zapravo je bila problem vlastima Makedonije, a pokazalo se i Srbije, Hrvatske, Crne Gore. Makedonija nije željela priznavanje Bošnjaka, a ostale zemlje regije plašile su se da našu platformu ne preuzmu i Bošnjaci u njihovim državama pa su se dogovorili da stvar odmah stopiraju ‘uklanjanjem predsjednika SDA Makedonije’, tj. mene’”, kaže Halilović.

Već 14. oktobra 1993. godine DB Makedonije hapsi Rizvana Halilovića, predsjednika SDA Makedonije, o čemu on kaže: “Usred Skoplja, ispred benzinske pumpe kod zgrade državne televizije Makedonije, bukvalno i brutalno sam kidnapovan oko 18 sati 14. oktobra 1993. godine. Bio je to državni teroristički čin. Samo dva dana kasnije, 16. oktobra 1993. godine, isporučen sam DB Srbije, operativcima iz Vranja. Uslijedilo je 7,5 mjeseci isljeđivanja, torture, sudskog postupka koji je rezultirao presudom od četiri godine zatvora. Optužen sam i osuđen po članu 128. stav 1. Krivičnog zakona tadašnje SRJ, špijunaža protiv političke, ekonomske i vojne moći SRJ, a za račun ‘Alijine Republike BiH, Republike Turske i Islamske Republike Pakistana’. Nakon plaćene kaucije od 50.000 tadašnjih njemačkih maraka, pušten sam 26. maja 1994. godine na kućni pritvor u Bijelo Polje. Devetog marta 1995. godine preko Albanije prebjegao sam u Tursku”, zaključuje Halilović. Nakon hapšenja Halilovića, poziciju predsjednika preuzima dotadašnji generalni sekretar Avdija Pepić. Na izborima 1998. godine SDA postaje s jednim zastupnikom i parlamentarna stranka u Makedoniji.

Nažalost, SDA Makedonije, a i SDA-1 Makedonije nisu dale veće rezultate i riješile mnoga pitanja važna za Bošnjake. Za 20 godina postojanja SDA Makedonije održala je svečanost 26. oktobra 2011. godine u Skoplju. Na toj svečanosti gostovali su predstavnici SDA BiH, Sandžaka, Kosova, Hrvatske, te Bošnjačke stranke iz Crne Gore. Skupu se obratio i Sulejman Tihić. Nažalost, ni nakon te svečanosti SDA Makedonije nije uspjela ponovo se osnažiti i postati politički faktor u Makedoniji. Predsjednik je i dalje Avdija Pepić. Javile su se i nove partije, a najveći uspjeh u cilju afirmiranja bošnjačke nacije, bosanskog jezika, obrazovanja Bošnjaka ipak su rezultat nevladinih organizacija.

Osnivačka skupština SDA Kosova održana je 10. oktobra 1990. u Vitomirici. Za predsjednika je izabran Numan Balić. SDA Kosova izlazila je na prve višestranačke izbore. Na sve kasnije izbore, dok je Kosovom upravljala Srbija i SRJ, nije izlazila na izbore. Državna bezbednost Srbije proganja rukovodstvo i članove SDA Kosova zbog podrške nastojanju Albanaca da postignu ravnopravnost. Predsjednik SDA Kosova Numan Balić bio je u egzilu u BiH i Albaniji. Neki nisu uspjeli da se sklone pa su procesuirani i osuđeni, poput Ahmeda Sijarića, koji je dobio dvije godine zatvora. Optužnice su bile za navodno neprijateljsko djelovanje i otcjepljenje Kosova.

SDA Kosova redovno je izlazila na paralelne izbore i imala poslanike u Skupštini Kosova. Numan Balić bio je član Privremene vlade Kosova tokom rata 1999. godine, ali i kasnije u Vladi Kosova 2003. godine bio je ministar zdravstva. Od 2007. do 2010. bio je zastupnik u Skupštini Kosova. Prva podjele SDA Kosova nastala je 1998. godine, druga 2000. godine, odvajali su se odbori, neki su formirali zasebne stranke. Tako su iz SDA nastali BSDAK, Demokratska stranka Vakat, Bošnjačka stranka Kosova. Sve vrijeme na čelu SDA Kosova jeste Numan Balić. Tako je i danas. Međutim, danas SDA Kosova nije parlamentarna stranka, a nema ni vijećnike u gradskim i općinskim skupštinama.

PROČITAJTE I...

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!