fbpx

O histeriji i drugim pokuđenim ljudskim navikama: Tite mi, jesam ti govorila, ubit će nas “Korona”

Neko mi reče da onaj video nije iz Kine, da je iz Indonezije. Wuhan, “Korona”, dimovi panike na Facebooku. Nešto će nas ubiti, to je sigurno. Umrijet ćemo kad-tad.

Piše: Filip Mursel BEGOVIĆ

Moj daidža je pušio “Koronu”, koju je nekad proizvodila Tvornica duhana “Zagreb”. Daidžinica bi mu govorila da će ga “Korona” kad-tad ubiti. Tvornica je propala, daidža ostao živ. Često je nostalgičan za svim onim dimovima koje je ispušio pa popušio u bivšoj Jugoslaviji.

Ah, ta Jugoslavija, njeni dimovi i spaljene nade. U biti, daidža je nostalgičan za vremenima svoje mladosti, ne za “Koronom”, a niti za Jugoslavijom.

“Tite mi, jesam ti govorila, ubit će nas ‘Korona’”, neki je dan histerično zavapila daidžinica.

“Koja ‘Korona’, beno jedna, zadnju sam popušio s Markovićem”, usprotivio se daidža.

“Ti si bena, ‘Korona’, ‘Korona’ virus”, reče mu, a daidža zatim povuče dim “Drine”, onako patriotski kao da čuva državne granice, kao da mu je posljednja koju će popušiti prije presudne bitke. Nema šege s daidžinicom, uvijek je u pravu.

Sjedim tako sa suprugom u sarajevskoj kafani. Promatra me kao što šakal gleda nevino mladunče savanske antilope. Znam da sam nešto kriv, a ne mogu se sjetiti šta tačno. Nešto od jučer, meni nevažno, a njoj vrlo, vrlo bitno. Na to će u kafanu ući Kinez. Zapravo, nisam ni sam siguran je li bio Kinez. Imao je kose oči. Dosta da se u meni pokrene čitav kosmos onoga što bi me moglo ubiti, iznenada, bez oklijevanja, jednim kašljem. Gospođa Begović se uozbiljila, vidim da ju više ne zanima moja krivica.

Kinez, ili šta je već, možda Indonezijac, Malezijac, nije bitno, ima kose oči, mora da je iz Wuhana, mora da je upravo on dio one grupe turista što je obnoć došla u Sarajevo, koju su na granici medicinski kontrolirali s maskama na licima. Ubit će nas “Korona”, daidžinica je bila u pravu. Pogledam suprugu, u očima joj stanovita zabrinutost.

“Je l’ isto mislimo”, upita me.

“Napokon”, pomislih, napokon isto mislimo, nisam više kriv, Kinez je kriv.

“Isto mislimo”, rekoh dok mi je pred očima snimak pijace koji je neko pustio na društvenim mrežama. Napisali su da je to pijaca iz Kine, a upravo je tamo, u Wuhanu, za kojeg ne znam ni gdje se tačno nalazi, samo znam da je tamo negdje daleko započela sva ova frka oko virusa. Prešla sa zmije na čovjeka. Kao prvi grijeh Ademov, zmija zavodnica, nosilac grijeha i ljudskih bolesti. Dežurni apokaliptičari već su počeli pisati da je “Korona” odgovor na čovjekov posljednji grijeh, da je smak svijeta blizu, da je ovo kazna za sve što smo uradili prirodi i hajvanima.

Na snimci pijace iz bogznagdje vide se poklani psi, vide se ljudi s kosim očima, šišmiši nabijeni na ražanj, rastrančirane zmije (more bit iste one koje siju bolest), zatim neke neobične životinje oguljene kože za koje sam naknadno shvatio da su mačke. Neko će ovo jesti za ručak. Neko će ovo staviti djetetu umjesto čokolina ili pure za doručak. Nadrealna strava i užas, sva ta gomila mesa, oguljenih životinja…

Primjećujem komentar uz video, jedan je napisao da Kinezi ne vide razliku između Ujgura i pasa, da ih isto tretiraju. Medijske slike koje viđamo potvrđuju da je masovna proizvodnja kineske piletine, odnosno tvornički tretman kokoši u Kini, istovjetan tretmanu Ujgura, naroda muslimanske vjere. Zaista, tvornice u Kini izgledaju poput inačica konclogora. Ne samo u Kini, ali ona je specifična jer je surovi izrabljivački kapitalizam mutirao pomiješan s još uvijek prisutnom ideologijom komunizma i marksizma u toj zemlji. Bešćutna navika da porobljuju sve što diše time je posve logična.

Azijski tigar pritom ne mari za ekologiju, zagađenje je neviđenih razmjera. Sjetimo se samo svih onih kineskih igračaka na koje su nas upozoravali da su radioaktivne. Bio virus kazna ili ne, posve je jasno da priroda i ekološki sustav reagiraju, da sve te bolesti posljednjih četrdesetak godina nisu bez razloga, da se cijena mora platiti.

Ali šta da ja radim s Kinezom u sarajevskoj kafani, ako je uopće Kinez?! Kosook je, mora da je neki Kinez. Slijed je misli na valovima opće histerije da su svi oni isti ili su tu negdje, svi ti Azijati, muslimani, jevreji, cigani, pederi, sve to treba gaziti da ne šire bolesti po našem divnom Šeheru. Sve ih je više, prodaju maramice po čaršiji i varljivo se smiješe, tu su da nas porobe, da nam prenesu viruse… Šta ću, zaboga, s Kinezom? Smiješi se auslander, ne izgleda bolesno, ali šta ako se pretvara dok inkubira?

“Je l’ mislimo isto”, upitah suprugu.

“Ne znam, ali znam da ti moraš podhitno prestati misliti, šta god mislio”, reče ona koja sve zna o mojim krivicama.

Korak smo do rasizma. Histerične fobije od drugačijeg su nas odvele predaleko. Previše je sumnjivaca. Sada su na redu Kinezi. Sjetimo se kako su nakon 11. septembra Amerikanci i Australci napadali Sikhe misleći da su muslimani jer nose turbane. Samo je korak do bijelih traka na nečijoj ruci. Opasno je vrijeme, upiru se prsti kažiprsti, čitava pijaca predrasuda, čitava tvornica poklanog morala i ljudskosti.

Neko mi reče da onaj video nije iz Kine, da je iz Indonezije. Wuhan, “Korona”, dimovi panike na Facebooku. Nešto će nas ubiti, to je sigurno. Umrijet ćemo kad-tad.

 

 

PROČITAJTE I...

Judeoespanol se u Bosni govorio nekoliko stoljeća. U Sarajevu se taj jezik naročito mnogo koristio od 1880. pa do početka Drugog svjetskog rata. Do rata svaki pet stanovnik grada govorio je ovi jezikom. Nažalost, kako su Jevreji nestajali u holokaustu, tako je i judeoespanol nestao iz Bosne. Poslije Drugog svjetskog rata ostalo je malo Jevreja koji su govorili španjolski, a koristili su ga samo u međusobnoj komunikaciji.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!