fbpx

O finoj muslimanskoj gradskoj raji: Fejsbučari, hijene, uhode, diletanti

Iz galerije FMGR likova izdvojili smo tek neke uzorke ne bismo li ilustrirali o kakvim je ljudima riječ. Ono što ih sve zajedno karakterizira jeste da se kreću iz krajnosti u krajnost, a da se istodobno vole zaklinjati u srednji put islama, ali i “onako kako ih je učio Alija Izetbegović”. Danas su jedno, sutra drugo, preksutra treće, ali ne bez reda jer, kako rekosmo, kreću se po krajnjim tačkama, iz jedne vjerske i političke, pa čak i nacionalne krajnosti u drugu

Piše: Filip Mursel BEGOVIĆ

 

Oni pišu dosjetke po društvenim mrežama, zanima ih politika, društveno su angažirani, kažu da ne pripadaju ni jednoj stranci, a sutra ih vidiš zaposlene u gradskoj upravi ili u kantonalnim klupama novoformiranih stranaka. Kažu da su nezavisni politički analitičari, a sutra ih ugledaš u pregovaračkim timovima za sastavljanje vlasti. Završili su bosanski jezik na Sarajevskom univerzitetu, ali posjeduju ovčiji strah od odvajanja pa mekeću da treba uvesti zajednički jezik.

Ustalilo se da ih označujemo kao “finu gradsku raju” (FGR), pripadnike anacionalne i ateističke elite koja si voli tepati da je urbana, moderna i intelektualna, za razliku od tzv. papana, seljaka i beduina koje oni prepoznaju u svemu što im miriši na vjersku ili nacionalnu orijentaciju. Međutim, nas u ovom trenutku ne zanima ova socijalna grupa, već smo se odmetnuli u pustolovinu po društvenim mrežama u potrazi za derivatom tzv. FGR-ovštine, koju nazivamo “finom muslimanskom gradskom rajom” (FMGR).

Ova socijalna grupa proizašla je kao rezultat ogromne količine frustracija i kompleksa koji su muslimanima nametani u dužem historijskom periodu, ali o tome smo već nešto pisali, a sada bismo dodali da se FMGR politički aktivirao i počeo po bespućima virtualnog svijeta grupirati poput hijena i lešinara. Kada nanjuše žrtvu, zajednički se zgražaju, uglas osuđuju, a onda se obruše i zazivaju krv, trančiraju meso, lome kosti. Ne skrivaju svoje strvinarsko sladostrašće, za to i postoje društvene mreže. Tuk na utuk, svakom su loncu poklopac, pravda je narodu oslonac.

Oni se bore protiv nacionalizma, kažu, pa pljuni na Bakira i SDA, dobit ćeš certifikat da si moderan, poslat će te da glumiš klauna i trčiš maraton, dat će ti stipendiju, poslati na seminar da pričaš o multikulturi, da kažeš da si za mir u svijetu. Uvijek su nasmijani, vječno mladi, želja im je biti mjera svih stvari. Uvjereni su da su revolucionari. Obećavaju novi svijet, raj za finu raju s čaršije. Sve je to ringe, ringe raja jer, da ih prevrneš naopačke, iz džepova bi im ispala maska pajaca i smokvin list za bestid.

Ima neka fiskalna kasa dok broje lajkove ko na traci nakon što dnevno objave tucete selfija. “Sliku svoju ljube” dok se iza fasade samouvjerenosti kriju kiseli krastavčići nerealiziranih ambicija. Imaju čitave vojske sljedbenika koji ih bodre.

Jedan je umislio da je pjesnik, drugi da je romanopisac, treći da je fotograf. Četvrti je marketinški stručnjak, a osmijeh koji ne skida s lica toliko je zagonetan da bismo pomislili da ga je sretna kobila kopitom udarila posred čehre. Ima vilu, jahtu i sretnu kobilu. Ustvari se smiješi jer računa “đe mu je proš’o tender” i već se hvata mobitela da napiše koji status o socijalnoj pravdi i nepravdi u Kantonu Sarajevu. Onoj tamo jednoj maloj tepaju da je mnogo lijepa i da je šteta da joj guzovi nisu na kakvoj modnoj pisti umjesto na stranačkoj listi. Općenito primjećujemo da se međusobno uvjeravaju kako već na sljedećim izborima trebaju biti kandidati za neku od razina vlasti. Ima među njima jedan rođeni Sandžaklija koji desetljećima živi u Njemačkoj, nekad bio strastveni Bošnjak, a danas se zalaže za bosansku naciju i tzv. zajednički BHS jezik.

Nekad je podržavao Zukorlića, pa se s njime posvađao, pa po njemu pljuvao, onda je malo skrenuo do SDA, pa kalkulirao oko SBB-a i eto ga na koncu stanovitom Kifli u zagrljaju. No, još mu uvijek niko nije objasnio kako stoje stvari i da nije i ne može biti Bosanac – da je po tako postavljenoj logici nacije on ustvari bivši Srbin koji je postao Švabo. Ali, Bošnjo iz Sandžaka upro pa upro da bude FMGR Bosanac. Međutim, da vidite tek neke Sarajlije, auuu! Hodali po raznim sijelima i halkama, tražili se po džematima kod harizmatičnih efendija, sve što je bilo u modi obukli su i probali.

Jedno vrijeme muvali su se oko pokreta Fethullaha Gülena, hodali po njihovim sijelima, bistrili veze i vezice, ubacivali se “đe su stigli i umijeli”. I onda preko noći saznali da se radi o terorističkoj organizaciji. Kao nisu znali. Neki se pokajali, a neki ližu rane i iz sjene finansiraju kantonalna politička strujanja. Zanimljivo da su na sebe navukli pogubnu praksu sektaškog djelovanja pa se sa sličnima prepoznaju i okupljaju oko zajedničkih interesa. Nadalje, ima jedan nekad imao malu nježnu bradicu, poput uskršnjeg tek proklijalog žita u ministrantskom uredu. Bio vehabijica, početnik. Stalno se bunio da su Bošnjaci premehki, da moraju žešće. Trenirao za vehabiju, ali, slabašan i nekonzistentan u uvjerenjima, odustao. Podržavao nekad strastveno Zukorlića i Cerića, a danas Fortu i Konakovića.

Iz galerije FMGR likova izdvojili smo tek neke uzorke ne bismo li ilustrirali o kakvim je ljudima riječ. Ono što ih sve zajedno karakterizira jeste da se kreću iz krajnosti u krajnost, a da se istodobno vole zaklinjati u srednji put islama, ali i “onako kako ih je učio Alija Izetbegović”. Danas su jedno, sutra drugo, preksutra treće, ali ne bez reda jer, kako rekosmo, kreću se po krajnjim tačkama, iz jedne vjerske i političke, pa čak i nacionalne krajnosti u drugu.

Razvija se mimo nas čitav jedan polusvijet koji pretendira da okupira naše živote, naravno, pod uvjetom da svoje živote živite na društvenim mrežama. Hodaju tako polusvijetom uvjereni da su umjetnici, da su važni komentatori, da utječu na društvena kretanja, da ostavljaju trag. Često se fotografiraju uz svoje kućne biblioteke, e, to im je jako važno: vidi koliko knjiga imam, čita se, pamet frca na sve strane. Njihov život fotografija je iz modnog časopisa pa u nastavku vole objavljivati fotografije planina uokolo glavnog grada.

Skija fina muslimanska raja, rekreacija, zdravo tijelo, a onda mora i zdrav duh pa se objavi fotkica sabahile uz pažljivo aranžirano IKEA posuđe, espreso sa srčekom od Milka čokolade, dekicom i halvetićem s knjigom Miljenka Jergovića. Sušti malograđani, kad se politički udružuju, viču da su građani. Mnogo se razbacuju citatima. Tipično za praznoglavce i dupeglavce. Nemaju šta za reći, a jezičine im gmizavci od Kozije ćuprije do Marindvora. Treba selfi da nadoknadi suha usta, srca pusta.

Žele da ostatak raje misle kako žive u sretnim brakovima. Brakovi su statusni, djeca su modni dodaci, frcaju srca i godišnjice braka, rođendani i smajliji, “hej dragi, love you forever”, “loveyou2, moja jedina”, mužić-pužić, ženica-pjenica, pa zajednički roštilji, razmjena dobara, ti meni, ja tebi, zajednički poslići, zajednički iftari, grupna sijela sretnih brakova. Onda čuješ da su se rastali. Nepomirljive razlike. Pa se ponovo nude po Facebooku, puće usne, prće prsne mišiće, namiguju, jodlaju, sevdišu, pjevaju pop sladunjave ilahije, mnogo su emotivni, malo salto naprijed, malo nazad, pa okrenu ćurak, pa malo teretana, pa malo abdestana, novi dan, nova nafaka, nova stranka. Malo sam čedan, malo eksperimentiram. Sve može. Sve je smajli.

Pomno prate ko ih prati, a oni prate sve. Iza kutka u zakutku kriju da su gomila amatera. Završe u egzibicionizmu, skribomaniji i ono malo talenta koje imaju uruši se u samozavaravanju i samoljublju. Fejsbučari, hijene, uhode, diletanti. Svoj svijet grade na količini lajkova, a već sutra sve je zaboravljeno, jer lajk traje koliko i ona zanoktica što je ostala od naših razgolićenih života. Živimo u izmaglicama polusvijeta. Isparavamo, postajemo prah, jedno veliko ništa popraćeno uz dreku bubnjeva ringe raje s društvenih mreža.

Ako se malo trgneš, ako im kroz zube prosikterišeš, počinje grupna kuknjava. Odjednom se transformiraju i postaju ugrožena manjina koja treba zaštitu. Počinju se hametice razbacivati citatima iz Kur’ana, hadisa, vade sufijske mudrosti, ističu vlastitu pravovjernost ne bi li začepili usta neistomišljenicima, prijete Džehennemom. Ne d’o Bog da im vratiš milo za drago jer žale se do Strasbourga, za sve im kriv Bakir i nacionalisti i fašisti i botovi i trolovi i spinovi.

Kriv im Mustafa Busuladžić, krivo im nebo na kojem vide simbol Islamske zajednice, kriva im Islamska zajednica, kriv im bosanski jezik, sve bi rušili, sve bi preuzimali, sve bi dijelili, hoće svoje odbore, svog predsjednika, svog reisa, haman da im izađu iz selfija sa “Samsunga” marke “Galaxy 10” i zažele im sretan Bajram i Božić i Novu godinu. Jer sve slavi fina muslimanska raja, moderni su, bosanska su nacija, građani, urbani Evropljani. Sve je to isto, sve je to naše, samo da nas ne dijele. Nema razlika, svijet je ružičasti selfi.

U posljednje vrijeme FMGR proživljava neku vrstu intenzivne političke erekcije i nabreknuća ambicija, te se za nadati da će medicinski liječiti ovaj do sada neviđeni oblik prijapizma na društvenim mrežama radi kojeg zaskaču poštenom svijetu za leđa. Ili da im se daju tablete za smirenje. Ili da ih se sve na Koševu grupno masovno poženi i poudaje. Štaviše, da svaki muški pripadnik “fine muslimanske gradske raje” uzme odmah četiri žene. Možda će biti manje razvoda. Jupiii, možda će biti više Bošnjaka. Možda im bude bolje u glavi.

PROČITAJTE I...

Dobrano smo se mi distancirali i od učenja mevluda. Sve više ga, po džamijama, učimo jednom godišnje, dok naše kuće ostaju željne mevludskih savjeta: A ko hoće da ga vatra ne prži, nek u srcu salavate zadrži. Zašto je to tako? Pred čim smo ustuknuli? Pred drugima? Pred sobom? Pred onim što nismo ili pred onim čemu težimo, a nismo u stanju biti? Pred tvrdnjama da učenje mevluda nije u islamskoj tradiciji? Da je novotarija (bidat)? Da ne pripada muslimanskom biću? Oh, Bože

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!