O Dodikovim blefovima i obmanama: Opstanak i razvoj RS-a direktno su uvjetovani stabilnošću Bosne i Hercegovine

Loša ekonomska i dominantno nacionalistička politika dovela je Republiku Srpsku i većinu njenih građana u težak položaj, koji svaka kriza može samo dodatno pogoršati. Stabilna Bosna i Hercegovina jedina je šansa za prosperitet svih njenih građana, a bez obzira na to što ih mediji i izabrane vođe uvjeravaju u suprotno, posebno je potrebna onima koji žive u manjem bosanskohercegovačkom entitetu

Piše: Elvir RESIĆ

Prijetnje Milorada Dodika da će nepoštivanjem Ustava i zakona, opstrukcijama, povlačenjem saglasnosti na ranije donesene odluke, pa čak i referendumima o otcjepljenju i izvođenjem oružanih formacija na entitetske linije urušiti državu Bosnu i Hercegovinu, u čijem Predsjedništvu sjedi, postale su svakodnevica.

Svako malo, kad mu ponestane stvarne snage i argumenata, predsjednik SNSD-a i autokratski vladar jedne polovine Bosne postavlja ultimatume i izaziva političke krize, za sve optužujući “političko Sarajevo”. Među Srbima pokušava stvoriti privid da je Bosna državna zajednica, i to nefunkcionalna i prolazna, a Republika Srpska država, i to trajna i postojana. Njegovi režimski mediji u tome ga slijepo prate i bezrezervno podržavaju, uvjeravajući srpski narod da je Bosna i Hercegovina pred nestankom i da će uskoro doći čas u kojem će “svi Srbi živjeti u jednoj državi”. Pri tome, i Dodik i njegovi mediji prešućuju i historijske i političke fakte jer u njihovoj propagandi i obmanjivanju javnosti činjenicama nema mjesta.

A u stvarnim međunarodnim odnosima i prilikama postoji jedino Bosna i Hercegovina, i samo ona ima pravni i politički subjektivitet, dok su njene administrativne jedinice, entiteti, kantoni, distrikti, općine isključivo stvar unutrašnje organizacije i promjenjiva su kategorija. Drugim riječima – bez Bosne nema entiteta, a bez entiteta itekako ima Bosne.

Dodik je svjestan da su dometi njegovog djelovanja ograničeni i dobro zna da unutrašnje krize, i to one vještački proizvedene, ne mogu utjecati na međunarodni status Bosne i Hercegovine, nego samo na njene unutrašnje odnose, a to znači i moguće slabljenje samog entiteta Republika Srpska. Zato je potpuno jasno da njegove prijetnje opstanku Bosne i Hercegovine kao međunarodno priznate države i obećanja njegovim sljedbenicima da će otkinuti dio Bosne nisu ništa drugo nego populističko blefiranje i obmana. A i to je kratka daha jer, pored toga što pred međunarodnom javnošću nosi hipoteku genocida i masovnih zločina nad nesrpskim stanovništvom, za šta su u zatvorima širom svijeta robijali i robijaju njeni kreatori, RS danas sve teže izlazi na kraj sa stvarnim životnim problemima svojih građana.

U stvarnosti, Republika Srpska, zbog svoje nerazvijenosti i siromaštva, teritorijalne razuđenosti i prezaduženosti, nije samo politički i ustavno zavisna od države čiji je dio nego su njen opstanak i razvoj direktno uvjetovani stabilnošću Bosne i Hercegovine. Zvanični ekonomski i demografski podaci to najbolje pokazuju.

Prije svega, RS ostvaruje veliku korist kroz sistem indirektnih poreza, a koji se prikupljaju centralizirano na jedinstveni račun države, jer od PDV-a svake godine dobije više novca nego što cjelokupnom sistemu doprinese, dok Federacija BiH u državnu kasu unese više nego što joj se iz te kase u raspodjeli vrati.

Svi važniji parametri pokazuju da Republika Srpska ekonomski dramatično zaostaje za ostatkom Bosne. U RS-u se otvara manje radnih mjesta, dok istovremeno, u odnosu na broj stanovnika, više ljudi odlazi “trbuhom za kruhom”. Takva RS, daleko manje od Federacije BiH, privlači strane investitore, a posljednji podaci govore da samo u Sarajevo dolazi daleko više turista nego u cijelu Republiku Srpsku. Takav entitet zbog rigidne, destruktivne i izolacijske politike njegove vlasti sve manje privlači investitore.

Stanovnici RS-a i njeni privredni subjekti dva su puta više zaduženi nego što je to slučaj u FBiH. Dug njihovih javnih preduzeća u posljednjih deset godina porastao je za čak četiri puta. Entitetska vlast davno je prodala telekom i rafineriju nafte u Bosanskom Brodu, tako da novca za krpljenje rupa više nema, osim pozajmica i skupih kredita koje će, u konačnici, plaćati građani. U ukupnoj zaduženosti Bosne i Hercegovine RS danas učestvuje s gotovo dvije trećine, dok je BDP ovog entiteta dvostruko manji od onog u FBiH.

Na hiljade građana RS-a svako jutro dolazi na rad u mrsko Sarajevo, i u javna i u privatna preduzeća, a Srbi iz Foče, Rudog, Čajniča redovno se prijavljuju i prolaze na konkursima za posao u goraždanskim fabrikama, školama, zdravstvenim ustanovama. Kada bi se na bilo koji način proizvela ozbiljna politička kriza u Bosni i Hercegovini, mnogi poduzetnici iz Republike Srpske slobodno bi mogli ugasiti svoje firme jer im opstanak zavisi upravo od poslova koje obavljaju u bogatijoj i razvijenijoj Federaciji.

Populističkoj propagandi o “svesrpskom jedinstvu” nimalo ne ide u prilog činjenica da je najteže stanje upravo u onim krajevima koji graniče s Republikom Srbijom jer je za pasivne krajeve oko Drine i Lima Beograd, u svakom smislu, ipak predaleko. Nakon što su njena vojska i policija pobile i protjerale Bošnjake Foče, Višegrada, Bratunca, Srebrenice, Vlasenice, Zvornika…, Republika Srpska suočila se s nekontroliranim postratnim egzodusom lokalnog srpskog stanovništva, a standard života rijetkih koji su ostali daleko je niži od bosanskog prosjeka.

Loša ekonomska i dominantno nacionalistička politika dovela je RS i većinu njenih građana u težak položaj koji svaka kriza može samo dodatno pogoršati. Stabilna Bosna i Hercegovina jedina je šansa za prosperitet svih njenih građana, a bez obzira na to što ih mediji i izabrane vođe uvjeravaju u suprotno, posebno je potrebna onima koji žive u manjem bosanskohercegovačkom entitetu.

Prethodni članak

Demagogija na steroidima

Sljedeći članak

Čečenija, hit destinacija

PROČITAJTE I...

Da li će u Srbiji ikad nadvladati demokratski duh i realan i pravedan način političkog razmišljanja? Da li će nacionalnu prepotentnost, isključivost i agresivnu nabusitost u smislu “ja najveći, ja najjači” ikada zamijeniti demokratski i racionalni pristup krucijalnim pitanjima koja su bitna i od egzistencijalne važnosti ne samo za srpski narod u susjednim državama već i za nesrpske narode u Republici Srbiji

Vrijeme je pokazalo da ambicioznim pojedincima unutar SDA ne možete pomoći time što ste korektni i poštujete ih, nego ih morate naučiti da se kreću u zadanom okviru koji je definiran Statutom stranke i važi za svakog unutar SDA. U procesu kandidiranja za predstojeći Kongres SDA učešće su uzeli gotovo svi općinski, regionalni i kantonalni odbori, tako da je podrška koju ima predsjednik SDA rezultirala jedino njegovom kandidaturom za predsjednika stranke

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!