fbpx

NOVI STAV: Živi su…

Novi broj magazina Stav u prodaji je danas poslijepodne u Sarajevu, a od četvrtka, devetog jula, širom Bosne i Hercegovine.  

 

 

 

 

U prodaji je novo izdanje magazina Stav.

Središnja tema ovog 279. broja Stava je život. Život Srebreničana koji su u gradu u kojem je počinjen genocid odlučili nastaviti živjeti. Rađati i odgajati djecu u Srebrenici. Neki od njh sa kojima su razgovarali reporteri Stava imaju i po četvero djece.

Na pitanje “znate li šta je bilo u Srebrenici” svako u ovom gradu zna odgovor. O njemu se priča, ono je središnje mjesto njihovih života. To šta je bilo u Srebrenici nešto je što ih je obilježilo za cijeli život. I njih i grad u kojem su rođeni i u kojem žive. Ali, život se obnavlja, sve se češće priča o drugim stvarima, o poslu, o školovanju djece…

Jedna od najpoznatijih i svakako najupečatljivijih fotografija nastalih u Srebrenici oko 11. jula 1995. godine jeste ona Reutersovog fotografa. Na njoj su snimljene dvije žene kako voze dvije nepokretne osobe u kolicima. Svako ima svoju sudbinu, pa tako i priču, iskustvo i svjedočenje. Žena na slici lijevo jeste Šaha Suljić. U kolicima je njena svekrva Selima. Šaha je 1995. godine imala 28 godina, rodila četvero djece tokom osam godina braka sa Safetom. Najstarije dijete u tom trenutku imalo je osam godina, a najmlađe tri. Živjeli su u selu Slatina, općina Srebrenica. Šaha Suljić govori za Stav.

Da se imenica “babo” koristi u njenoj okolini, Sabina Hodžić Mehmedović čula je tek kada se udala, petnaest godina nakon što je čovjek kojeg su ona i sestre zvale babom otrgnut iz zagrljaja svojih tada maloljetnih kćerkica i ubijen tokom Genocida nad Bošnjacima u julu 1995. godine, zajedno sa svim muškim članovima svoje porodice. Ubijeni su i svi muškarci sa Sabinine majčine strane. Sabina za Stav govori o rastanku s ocem i “krađi” još koje sekunde u njegovom zagrljaju, o identifikacijama, kolektivnim dženazama i zajedničkoj borbi da se nakon svega “ostane u pameti”…

Drugi val epidemije ili cunami kovidiotizma jedna je od tema novoga Stava. Naše društvo postalo je žrtvom “vlastitog uspjeha” jer je uspješno kontrolirani i relativno blagi tok prvog udara pandemije doveo do toga da zabrinjavajuće veliki broj građana zaključi kako SARS-CoV-2 nije nešto zbog čega bismo uopće trebali, pogotovo na duži period, mijenjati svoje ustaljene navike i ponašanje.

Haris Šabanović je predsjednik Asocijacije mladih SDA BiH, član Predsjedništva i Glavnog odbora SDA BiH. Član je Generalne skupštine ICYF (Islamic Conference Youth Forum) sa sjedištem u Istanbulu. Šabanović za Stav govori o stanju u Mostaru i Hercegovini tokom proteklih desetljeća, o postignutom političkom dogovoru o omogućavanju izbora u Mostaru, o perspektivi mladih ljudi u BiH…

Jasmina Curić rodila se 1965. godine u Novom Pazaru. Od rane mladosti uključuje se u rad SDA i do današnjeg dana ostaje dosljedna idejama ove političke organizacije. Prošle je godine izabrana za predsjednicu Bošnjačkog nacionalnog vijeća, najvišeg predstavničkog tijela bošnjačkog naroda u Srbiji. Za Stav govori o strateškim ciljevima BNV-a i pandemiji u Sandžaku, maćehinskom odnosu Srbije prema Bošnjacima, nužnosti reogranizacije zdravstvenog sistema i izgradnje Kliničkog centra u Novom Pazaru

Arif Đulić zvani Đuro bio je jedan od najpoznatijih veterana 505. viteške bužimske brigade 5. korpusa Armije RBiH. Đulić je u ponedjeljak, 22. juna 2020. godine, tiho i dostojanstveno, kako je i živio, ispraćen u vječnost. Ovaj gazija dobio je sve bitke koje je vodio u ratu. Bitku koju je posljednjih godina vodio s teškom bolešću, nažalost, izgubio je. Više od hiljadu ljudi, brojni saborci, imami i ostale istaknute ličnosti iz Bužima i drugih krajiških gradova došli su odati posljednju počast ovom velikom junaku, zlatnom ljiljanu koji je bio spreman u svako doba položiti život za svoj narod i domovinu. Reporter Stava donosi priču o Arifu Đuliću.

U pitomoj dolini rječice Čave, s desne strane puta koji vodi ka bužimskom izletištu Svetinja, nalazi se porodična kuća hadžije Saliha Bajrića. Ovaj sedamdesettrogodišnji austrijski penzioner, čiji hajrati godinama zapinju za oko prolaznika, u proteklih nekoliko decenija izgradio je 11 javnih bunara, uredio i uvakufio prvo javno mezarje za potrebe Islamske zajednice, te sudjelovao u brojnim drugim korisnim akcijama. Iako o tome nerado priča, Salih je najbolji primjer imućnog Bošnjaka koji voli davati za potrebe izgradnje džamija i puteva, za stipendiranje školaraca i studenata, pa sve do pomoći nevoljnicima i siromašnim. Reporteri Stava posjetili su ovog krajiškog dobrotvora.

Za Tuholj nema putokaza. Iz centra Kladnja tabla će vas uputiti prema Djevojačkoj pećini, jednom od najvećih dovišta u Bosni, ili prema “Muškoj vodi”, izvoru koji je u doba socijalizma proslavio ovaj kraj, ali table za Tuholj naprosto nema, kao da nikada nikome – pa ni danas – nije bio važan. A samo naziv ovog mjesta, tako milozvučan, neobičan, koji svojim prizvukom vuče u srednjovjekovnu pomrčinu, bio bi dovoljan razlog da ga čovjek obiđe i da vidi kakvo je to mjesto i kakvi su to ljudi, ti Tuholjani, koji žive u svom Tuholju više od pola milenija. Reportreri Stava donose zanimljivu priču iz ovog mjersta kod Kladnja.

Organizacija DOAM bavi se sakupljanjem, arhiviranjem i predstavljanjem podataka o tlačenju muslimana bilo gdje na svijetu. Oni nemaju nikakvu preventivnu mogućnost niti funkciju, samo upozoravajuću i obrazovnu. Djeluje kao da imaju nekog uspjeha i na tom polju jer mediji u Velikoj Britaniji te još ponegdje, zatim razni aktivisti, umjetnici i politički analitičari koriste njihov materijal, najviše preko web-stranice koju uređuje i održava Zahid Akhtar, IT stručnjak i računarski dizajner iz Engleske. O radu ove organizacije, njene svrhovitosti i načinu prikupljanju podataka razgovarali smo s Akhtarom, koji nam je spomenuo kako je odrastao uz vijesti iz Bosne i Hercegovine.

Dopisnik Stava iz Turske piše o novim napadima zapadnih medija na predsjednika Turske nakon što je u obraćanju zastupničkoj grupi u srijedu 1. juna urgirao da se rad na regulaciji društvenih medija ubrza. Naglasak na “ubrza”. Da, ovom je događaju prethodila “bujica zlostavljanja usmjerenih na njegovu kćer i zeta na Twitteru”, kako je Daily Mail dao kontekst u naslovu. Međutim, čitajući tekstove koji “ignoriraju” činjenicu da je zakon glede društvenih medija već dugo u pripremi u Parlamentu Turske, može se steći (nepotrebno reći) pogrešan utisak da je ta “bujica zlostavljanja” uzrok želje predsjednika Erdoğana da “suzbije” društvene medije. Dakle, klasično upravljanje percepcijom, viđeno nebrojeno puta u zapadnoj štampi kada je o Turskoj riječ.

Ove i brojne druge teme pročitajte u novom, 279. broju Stava.

Novi broj magazina Stav u prodaji je danas poslijepodne u Sarajevu, a od četvrtka, devetog jula, širom Bosne i Hercegovine.  

Prethodni članak

KAD DŽELAT SUDI ŽRTVI

Sljedeći članak

Dženaza za lobanje

PROČITAJTE I...

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!